HRVATSKI VITEZOVI 2

Day 4,763, 03:06 • Published in Croatia Austria • by Jacques de Mollay

Nažalost teško je pisati opširnije i detaljnije kad ste svjesni da vas mogu banati jer se istina ne smije pisati. Teško je i pisati o svim našim votezovima jer ih ima stvarno jako puno, a o njima se malo zna, pa ću ukratko prenijeti tekstove o nekima, a o nekima pisati iz vlastitog iskustva.

Andrija Andabak
'Minutu za Domovinu' odlučili smo posvetiti jednom od hrvatskih branitelja i heroja, a riječ je o legendarnom 'lovcu na tenkove' Andriji Andabaku koji je poginuo 7. srpnja 1992. godine u borbama za Bosansku Posavinu. U samo osam mjeseci Domovinskog rata, Andabak je uništio čak 32 oklopna vozila.

"O našem ocu se drže predavanja na američkom West Pointu jer protuoklopni operater ima 'rok trajanja' od dva, maksimalno tri oklopna vozila. Moj otac ih je uništio 32. U povijesti modernog ratovanja ne postoji osoba koja je navođenim raketnim sustavima uništila toliki broj tenkova"
"Bio je hladan, neustrašiv, staložen, miran, odmjeren, siguran u sebe. Imao je sve osobine pravog vođe. I što je još važnije, volio je svoju Hrvatsku više od svega; svoju djecu, svoju obitelj,
U lipnju 1991. godine, Andrija Andabak se prijavljuje kao dragovoljac u 109. Vinkovačku brigadu. Prijavio se tek onda kada je hrvatska vojska došla do prvih 'maljutki'. Naime, do tada je smatrao da je korisniji u opkoljenom Vukovaru do kojeg je svaki dan dolazio iz Nuštra tzv. kukuruznim putem kako bi pomagao u pekari koja je tada jedina radila u Vukovaru. Andabak nije bio za oružje niti ga je ikad nosio, njemu su protutenkovske rakete bile sve.

Već 28. rujna 1991. uništava prvo oklopno vozilo, a 10. travnja 1992. uništava 31. oklop, T-55. Prije pogiblje uništava i posljednji oklop M-84. Priznato mu je uništenje ili onesposobljavanje ukupno 32 oklopa, od čega 30 tenkova. Poginuo je 7. srpnja 1992. u Posavini te je pokopan u Nuštru.

Posmrtno je odlikovan činom bojnika, a naknadno i činom pukovnika. Njegovoj je obitelji uručen Red kneza Domagoja s ogrlicom, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te Spomenica domovinskog rata.

Njegovim imenom nazvano je priznanje koje Hrvatska vojska dodjeljuje za tri ili više uništenih oklopnih vozila.



Zdeslav Turić
Iako je bio dijete saborske zastupnice i ravnatelja instituta za tumore, taj zagrebački dečko imotskih korijena je bio miran, tih i samozatajne. U novinama nema baš puno o njemu, pa ću pokušati dio osobno napisati.
Upoznali smo se negdje krajem 90-te naravno tada u ilegali svaki u uniformi koju je sam kupio. Pristupio je ELITNOJ MU 😁 pod vodstvom legendarnog Mire Barešića i sudjelovao sa malom skupinom specijalaca u brojnim diverzijama na kninskom području. Budući da se ne smije pisati istina ovdje sam naveo samo neke podatke da ne bi bio prijavljen od naših članova kojima smeta spominjanje branitelja i baniran od admina.
Zdeslav Turić rođen 27. kolovoza 1969. u Zagrebu, od oca Marka (iz Župe,) i majke Gordane, rođene Sulić. Otac mu je bio liječnik, a majka saborska zastupnica. Zdeslav je imao jednu sestru (Dubravka, 1973.) i dva brata (Hrvoje 1979. i Borna 1987.). Osnovnu je školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je na Pravnom fakultetu studirao pravo.

U obranu Hrvatske uključuje se na samom početku agresije na Domovinu. Djelatnik je MUP-a a nakon toga je pripadnik Postrojbe za posebne namjene MUP-a i MORH-a. Nije bio oženjen.

Život junački gubi u bojovnim djelatnostima 1. kolovoza 1991., braneći Hrvatsku kraj Miranja Donjeg (Benkovac), u svojoj 22. godini života. Prvi je dragovoljac iz Zagreba, koji je u Domovinskom ratu darovao život Hrvatskoj. Poginuo je zajedno sa suborcima Mirom Barešićem, Franom Bokanovićem i Milom Pandžićem.