Novi momenti u ekonomiji

Day 1,592, 07:02 Published in Serbia Serbia by banovani

Protekla dva meseca nismo imali skupštinu i eSrbija nije mogla da se finansira iz nacionalnog trezora. Porezi na oružje i hranu su bili po 1% i to je bila srećna okolnost jer je jako mali deo novca sa tržišta odlazio u trezor. U isto vreme uvozne takse na ove proizvode su bile po 99%, tako da strancu sa esrpskom uvoznom licencom nije ni padalo na pamet da prodaje eSrbima svoje proizvode legalno.

Posle prvog talasa nestabilnosti usled uvođenja globalne valute cena krajnjih proizvoda na našem tržištu je bila nešto niža nego na drugim tržištima, a razlika je bila prouzrokovana upravo našim niskim PDV-om. Prostije rečeno, osnovna cena (cena koju dobijemo kada oduzmemo PDV) proizvoda u svim zemljama je praktično izjednačena.

Sada opet imamo skupštinu i u skupštinsku proceduru su ušli predlozi zakona o povećanju poreza na dodatu vrednost i smanjenju uvoznih taksi na oružje i hranu. Po meni, ovo je odličan potez. Postoje dva razloga za to.
1. Skok cena hleba i oružje će biti neznatan, 2 odnosno 4%, ali će ovo povećanje PDV-a ubrzati punjenje državne kase za oko 30%, a eSrbija ima prilično zahtevnu kasu, mora se priznati.
2. Smanjenje uvozne takse će dovesti strance na esrpsko tržište. Naši proizvođači su u startu konkurentniji od stranaca. Ukoliko stranac hoće da proda svoje proizvode to može učiniti ukoliko smanji svoju zaradu za oko 25% do 30% u odnosu na to da stavi proizvode na svoje tržište. Neka smanjuje zaradu, ne interesuje me, ali će puniti srpski trezor dodatnim novcem.
Postoje dve negativne posledice povećanja PDV-a. Prva je smanjenje životnog standarda prosečnog e-Srbina koji na pijaci kupuje oružje i hranu, a druga je povećanje obima prodaje na crnom tržištu jer se do sada srpskim proizvođačima nije isplatilo da se bakću sa doniranjem proizvoda kupcima.

DIVAJDER

Još jedna posledica ponovnog uspostavljanja skupštine je povratak velikog broja bogatih eSrba koji su u prethodna dva meseca imali strana državljanstva. Ti eSrbi su sa sobom doneli i svoje bogate firme uglavnom Q5 i Q6. Konkurencija na tržištu je bila mala, pa je i cena rada bila jako niska. Do pre samo nedelju dana sa Q4 fabrikama se moglo pristojno zaraditi, ali sada, kada je konkurencija jako povećana proizvođači Q4 hleba i Q4 oružja su prinuđeni da stavljaju katance na svoje fabrike (među istim sam i ja).
Koliko god da me boli ova činjenica, moram da naglasim da je ovo jako dobra stvar za eSrpsku ekonomiju. Sada jedan radnik proizvodi Q5 ili Q6 hlebove, a ne moje bedne Q4 (ne računam bonuse na sirovine).

DIVAJDER

Prsli smo u Apuliji i opet smo svedeni na 2 resursa za proizvodnju oružja i četiri (ispravljeno na sugestiju dobronamernog pripadnika paravojne formacije) za proizvodnju hrane.

DIVAJDER

Toliko od Zgemba za ovaj put.