Geografija Srbije: opština Koceljeva (pomozite da uzmem MM medal)

Day 4,595, 03:32 Published in Serbia Serbia by todorovic87



Opština Koceljeva se nalazi u plodnoj Tamnavskoj ravnici u severozapadnom delu Centralne Srbije. Okružena je Kolubarskim basenom na istoku, Mačvom i Pocerinom na zapadu, Sremom na severu, planinskim pobrđem Vlašića i valjevske Podgorine na jugu. Obuhvata južni deo Posavotamnave koja za razliku od drugih geografskih celina nije jasno geografski definisana. U administrativnom pogledu pripada Mačvanskom okrugu u čijem sastavu su još opštine Bogatić, Krupanj, Loznica, Ljubovija, Mali Zvornik, Šabac i Vladimirci.



Značajnu komponentu geografskog položaja predstavlja matematičko-geografski položaj. Koceljeva pripada severno umerenom pojasu,između 44 i 45 stepena geografske širine 19 i 20 stepena istočne geografske dužine.
Opština Koceljeva zahvata površinu od 257 km2 na kojoj živi 15.635 stanovnika u 17 naselja. Granične opštine su Šabac i Vladimirci na severu, opština Ub na istoku, opštine Valjevo i Osečina na jugu i opština Krupanj na zapadu.
Administrativni, privredni i kulturni centar opštine je varošica Koceljeva locirana u dolini Tamnave i Rasnice, na prosečnoj nadmorskoj visini na oko 200 m, udaljena 31 km od Valjeva i 37 km od Šapca. Samo naselje Koceljeva se prostire u aluvijalnoj ravni koju je stvorila reka Tamnava sa svojim pritokama ,a i jednim malim delom zahvata severne i istočne padine poslednjih ogranaka Vlašića.



Naselje se pruža pravcem severozapad-jugoistok. Sa zapadne i južne strane, Koceljeva je zaštićena ograncima Vlašića, dok je sa severa i istoka otvorena prema Savi i Kolubari, te je znatnije izloženija severnim klimatskim uticajima koju vladaju Posavini.
Izuzetnu povoljnost geografskog položaja naselja Koceljeva predstavlja i njegova saobraćajna povezanost sa opštinama u okruženju, njihovim centrima i šire. Naime kroz Koceljevu prolazi magistralni put od Šapca prema Valjevu, odakle jedan krak produžava za Požegu-Užice-Zlatibor do Jadrana, drugi izlazi kod Ćelija na Ibarsku magistralu, a treći krak od Valjeva ide na zapad prema Loznici. Osim ovih putnih pravaca značajni su i putni pravci koji se iz Koceljeve ili nedaleko ispred idući od Šapca, odvajaju od puta Šabac-Valjevo, tako što jedan izlazi kod Uba na put Obrenovac-Slovac, a drugi kod Banjana na put Debrc-Ub. Što se tiče putnog pravca Koceljeva-Donje Crniljevo tiče on izlazi kod Galovića na put Šabac-Osečina.



Položaj u odnosu na turistička i istorijska obeležja je takođe značajan faktor prostorne integracije i razvoja naselja i opštine Koceljeva. U Koceljevi dominira bista narodnog heroja Miće Stanojlovića. U Draginju, u blizini škole, nalazi se spomen-bista Stepi Stepanoviću, a nedaleko još uvek stoji kameni sto sa koga je Stepa Stepanović komandovao Cerskom bitkom. Kao i u drugim krajevima Srbije i u koceljevačkom kraju,osnovna pismenost, često i jedina,sticana je po crkvama i manastirima. Crkvu "Vaznesenja Gospodnjeg" za koju znamo da je postojala u selu Crniljevu gradio je pop Jovan Popović sa stanovnicima sela Goločelo, Galović i Crniljevo. U Gaju nalaze se ostaci crkve koja je veoma stara i nastala je u doba despotovine, odnosno pre dolaska Turaka u ove krajeve. Iznad Koceljeve, na groblju se nalaze ostaci stare crkve-manastira. Najverovatnije da se radi o srednjovekovnoj crkvi. U okruženju su poznati istorijsko-turistički centri kao npr. Divčibare, Banje Vrujci, Bela Crkva, Tekeriš, manastir Kaona, Brankovina i dr. Religiozni objekti i nacionalni spomenici imaju svoju potrebnu misiju i prostorni uticaj na brojne aktivnosti.



Cepkana paprika, ljutenica, šarena turšija, miris domaćeg gulaša koji se krčka u kotlićima obeležavaju Festival zimnice u Koceljevi.
Svakog poslednjeg vikenda u septembru Koceljeva, koja se nalazi na pola puta između Šapca i Valjeva, postane omiljena destinacija svih ljubitelja domaćih specijaliteta. Na hiljade ljudi sjatilo se juče u posavotamnavsku varošicu da pazari teglu ili dve domaće zimnice. Miris pečenih paprika širio se ulicama Koceljeve, a više od 300 ekipa od ranog jutra raspaljivalo je vatru za kotliće u kojima se krčkao najbolji lovački gulaš. Bilo je tegli za svačiji ukus - od bakinog domaćeg ajvara, preko slatkih džemova i sokova, dok su se oni odvažniji usudili da u tegle sa turšijom ubace tikvice, grožđe, kruške, kelerabe, maslačak.