eRepublik V3 i strategija: 2. velike države - moć TP medalje i turnira/misija

Day 2,470, 07:11 Published in Serbia Serbia by The Carpathlen

Nastavljamo sa osnovnim stvarima iz strategije. U prethodnom članku sam pisao o determinaciji i njenom značaju, a u ovom ću o nekim još očiglednijim strateškim prednostima koje se po meni nedovoljno koriste, pre svega kada je eSrbija u pitanju.

1. Medalja istinskog patriote (TP medalja)



Snaga svih velikih država u ovom virtuelnom svetu je u njihovoj brojnosti. U direktnim ratovima, ta brojnost dolazi do izražaja protiv protivnika kvalitativno i kvantitativno slabijih zahvaljujući pre svega TP medalji. Ova medalja je neki vid mehanizma igre kojim država ,,plaća'' CO svojim državljanima tako što ih ,,pusti'' da pucaju za svoju državu i osvoje 5 golda po sledećem principu:



Kad je četvrta divizija u pitanju, dobijen novac od jedne TP medalje je i dalje manji od novca koji dobijemo pucajući za minimalni CO od 10 rsd za milion štete. Zašto? Trenutni kurs po kome možemo prodati 1 gold je:



Dakle, skoro 190 rsd dobijemo za 1 gold. Novac dobijen za svakih 100 miliona štete načinjene za TP je 5g puta po 190 rsd što je 950 rsd. Za 100 miliona štete načinjene pucajući za minimalni Co u D4 dobijemo 10 rsd puta 100 (zbog 100 miliona štete) jednako je 1000 rsd. Razlika nije velika i zavisi od kursa golda, naravno, ali poenta je da kako trenutno stvari stoje, isplativije vam je da udarate makar i za minimalni CO nego za TP medalju. To svakako ne umanjuje značaj TP medalje: naprotiv, i dalje ostaje činjenica da takav ,,CO'' plaća admin zlatom koje generiše sama igra, a da pravi CO plaća ili država ili neki bogati pojedinac/vojna jedinica 🙂

Dakle, nema tu neke velike filozofije - što je veća država i što slabijeg protivnika napada, to će se više zlata za njene državljane generisati prilikom udaranja za istu, a slabiji protivnik će nedostatak sopstvenih državljana morati da nadoknadi plaćanjem pravog CO što je uvek veliki trošak i na duži period u ratu 1v1 znači siguran poraz za slabiju državu bez obzira na broj saveznika koje poseduje.

Pošto je dobijanje ove medalje progresivno, prilikom svake promene državljanstva igrač kreće od nule kad je u pitanju šteta za TP medalju. Odnosno, ako je za eSrbiju napravio 200 miliona štete i onda recimo uzeo državljanstvo Argentine, on neće dobiti sledeću medalju kada napravi JOŠ 100 miliona (do sledećeg milestone-a a to je 300 miliona štete -> vidi tabelu) nego će morati da napravi SVIH 300 miliona da bi dobio sledeću medalju. Iz ovog razloga, dobro razmislite pre nego što promenite srpsko državljanstvo da biste otišli u državu zbog jednog ili dva bonusa više na proizvodnju. Gubitak već načinjene štete za ovu medalju i neophodnost da se ,,krene ispočetka'' je značajno ukidanje prihoda zlata za svaki nalog. Tako da, osim ako kupujete zlato na veliko i ne zavisite od ingame mehanizama za njegovo generisanje ili ste tek napravili nalog (pa još nigde takoreći niste ni udarali), moj savet vam je da ne idete u druge države tj. da ne menjate državljanstvo. Srbija je jaka onoliko koliko su joj građani jaki, a građani su jaki onoliko koliko su bogati (surovo, ali istinito: osim malo strategije u gerila borbama koja se više svodi na sreću, jedini način da date svoj maksimalni vojni doprinos državi je ako ste dovoljno bogati da obezbedite sebi što više udaranja svakog dana).

2. Adminovi turniri/misije

Opet jedna jako jednostavna stvar, koju eSrbija nije uvek koristila da ostvari jeftinu prednost u ratovima - često smo napadali kad ne treba, a nismo kad treba... Ovde neću govoriti o konkretnim brojkama (to ionako niko ne čita) nego ću samo da objasnim princip. Evo uzećemo recimo da uporedimo eSrbiju i eTursku. Do momenta izdavanja članka šteta načinjena u ovoj nedelji (u kojoj nema ni turnira ni misija) za ove dve države je sledeća:



Ako stavimo štetu napravljenu pre turnira (sa slike iznad) i štetu napravljenu tokom turnira/misija (ovde sam uzeo slobodnu pretpostavku da će i jedna i druga država u proseku napraviti 50% više štete nego što to inače čine jer će većina igrača uglavnom pucati sa 50% busterima tokom nedelje kad se održava neki specijalni događaj) na jedan grafik to bi izgledalo ovako:



Opet radi jednostavnosti računanja, uzeću okrugle brojke da bih objasnio grafik. Kad nema turnira recimo da eSrbija napravi 150 milijardi štete za nedelju dana, a Turska napravi 75 milijardi. Razlika je +75 milijardi u korist eSrbije i to je šteta koju (ako bismo vodili rat sa njima koji bi trajao nedelju dana) Turci ne mogu da ,,plate'' TP medaljom već isključivo preko combat order-a. Tokom turnira ili nedelje kad su aktivne odgovarajuće misije, obe države naprave za 50% veću štetu što je u slučaju eSrbije 225 a u slučaju eTurske 112.5 milijardi. Sada vidimo da se razlika povećala sa +75 na +112.5 milijardi odnosno Turci moraju da plate 37.5 milijardi štete više nego inače pomoću CO što je povećanje od 33%! Ovo ima smisla, naravno, samo ako jača država pri tom NE plaća i sama CO nego se osloni isključivo na udaranje igrača za nagrade i TP medalju. Stavljanjem CO u ovakvim situacijama (gde nije u pitanju AS ili neka bitka od ključne strateške važnosti) eSrbija bi kao jača država zapravo poništila ovu svoju prednost koju nam admin daje. Novac treba sačuvati za period koji usledi po prestanku turnira, a protivnika pustiti da se troši i tokom i nakon turnira. To je opet taktika iscrpljivanja o kojoj sam pričao i u prethodnom članku.

,,One defends when his strength is inadequate, he attacks when it is abundant.''

Ono što možemo, dakle, da zaključimo jeste da je NE napadati protivnika kada imaš očiglednu prednost isto toliko pogrešno koliko i napadati ga kada si slabiji. Slabije države i inače treba da izbegavaju vojne konflikte sa brojnijim i jačim državama zbog manjeg broja državljana koji jure true patriot medalju, a pogotovo treba da ih izbegavaju za vreme specijalnih nedelja kada se održavaju turniri ili su igračima date misije koje podstiču veće udaranje na ratištima. Za jake države važi obrnuto: treba se primiriti, skupljati novac i pripremati stratešku poziciju za napad onda kada nema turnira, a kada nam admini daju neki onda munjevito reagovati i predložiti zakon za NE ili AS tako da igrači mogu da udaraju jako u korisnim bitkama već od prvog dana takve nedelje.

Dodatak

Zbog mnogo razloga (problemi u savezu, komunikacija dve vlade, manjak novca...), mi prethodnu priliku da napadnemo nekog jakog kad su bile misije pre tri nedelje nismo iskoristili. Sada dok sam pisao ovaj članak primetih da proglašavamo Španiju za NE što je upravo ono o čemu sam i pričao ovde: eSrbija kao najjača država treba uvek da napada protivnika kada kreću turniri, a da miruje onda kada ih nema. Protivnik je po meni adekvatan - ni prejak, ni preslab. Plus smo lepo očistili granicu od Poljaka ustankom u Korzici i prepuštanjem Ligurije Sloveniji:



Tako da svaka čast za ovaj pravovremeno predložen NE zakon 🙂 Ono što ne valja je ovo. Ne bih pravio neku specijalnu frku oko toga da jutros nismo imali čileanski RW u Italiji sa koeficijentom od 1.17 u ovoj regiji (sad je već porastao na 1.19):



Da smo se potrudili i stavili bilo kakav CO, Čilea verovatno više ne bi bilo da smeta. Tu je i problem o kom sam pisao ranije da se pare moraju redovno prebacivati na Narodnu Banku Srbije kako bismo uvek spremno dočekali ovakve trenutke kada protivnik prekrši neki tajni ili javni NAP. Izdaja je bilo i biće ih u ovakvim igrama a na vama je da, ako ne da izdaje predvidite, a ono da ih uvek spremno dočekate, sa punom državnom kasom kad god je to moguće 😉 Još bih samo dao jedan savet vezan za CO - njega ne treba da bude protiv Španaca. O CO više u sledećem članku, ali poenta je da zbog povećane štete koja će da se pravi za tri dana turnira, plaćali bismo za CO mnogo više nego inače. Bolje izgubiti prvu bitku a ne istrošiti se, nego je dobiti a da to bude pirova pobeda. Što se Čileanaca tiče to će zavisiti od samog razvoja situacije, ali jedno je sigurno - stavljati neki malo viši CO nakon nestavljanja apsolutno nikakvog u RW-u u kom smo mogli da ih izbacimo uz ,,vetar u leđa'' je malo smešno, zar ne? Tako da bolje i tu prepustiti stvar nadbijanju uz maksimalnu organizaciju vojske i civila pa šta bude, a CO minimalni stavljati jedino ako se lomi runda.