Сутра је нови дан
IArhangeLLorDI
Желим да вам испричам причу о дрвеној столици коју је ономад направио стари мајстор из суседства... на којој су седели сви.
Од бака Смиљке која је везла гоблене, малог Јовице који је јео пекмез са дрвеном кашичицом.... јер је волео укус јавора из кашичице...
До комшинице Јулишке која је седела на столици и причала о својим бившим мужевима.
Долазила је и она пунија Гоца која јој је ономад и поломила ногару...
Мајстор Ђура ју је поправио...
Данас те столице више нема... остале су само удубљења на тепиху од ногара...
и моја сећања.
Comments
Prvi!
uhm, pogodi me pricha... podsetila me na moju babu, pokojnu Katu... jebem ti nemoj vise da pises clanke poceo sam da placem
mislio sam da je neka druga stolica u pitanju al dobra ti je i ta drvena 🙂
u sobi moje pokojne babe ostali su samo otisci od starih drvenih stolica, kako me je flesh opalio, nije mi dobro... celo detinjsvo mi se vratilo... uh
Moras da se uozbiljis ako hoces MM medalju 😛
Ovo je fantastično!!
Prosto sam ostao bez teksta.
baka Smiljka: sine stolicu smo prebacili u drugu sobu da ne bi vise udarali malim prstom kad idemo u spajiz, jer je jovica nabacio previse kila jer komsinica kad sedne ne ume da ustane a ja moram rucak spremim, djuro pokvareni ju je i pokvario jer je sve baca u nju kad seda ko manit, uglavnom stolica je u drugoj sobi a ti si opet zaboravila da popijes lekove :/
ps. danas je novi dan, ma idi bre tamo....