Sjećanje na ...

Day 2,081, 05:20 • Published in Montenegro Montenegro • by PodgoricaninPG

Ljuba Čupića
Rođen je 1913. godine, kao jedno od desetoro djece u radničkoj porodici Sava i Stane Čupić, rođene Burić, iz Zagarača, koja je dugo živjela u Sjevernoj i Južnoj Americi. Tridesetih godina 20. vijeka, vraća se u Nikšić, gdje završava gimnaziju. Studirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu i pripadao naprednom studentskom pokretu, a 1940. godine postao je član KPJ. Poslije Aprilskog rata došao je u Nikšić i kao član KPJ učestvovao u pripremi ustanka. Početkom jula 1941. godine, izbjegao je iz okupiranog Nikšića, a po izlasku iz grada pristupio je partizanskoj četi "Đuro Đaković", koja je formirana od provjerenih komunista i skojevaca koji su napustili okupirani Nikšić. Na dužnosti komesara samostalne čete Nikšićkog partizanskog odreda zarobljen je aprila 1942. godine, u borbi protiv četnika na Kablenoj Glavici kod Nikšića. U zatvoru, gdje je bio mučen, pokazao je junačko držanje i prkos. Četnički sud mu je javno sudio u okupiranom Nikšiću. Svojim prkosnim držanjem i britkom riječju otvoreno je izvrgao ruglu vijećnike tog suda i četničku izdaju, pa su organizatori procesa na brzinu donijeli odluku o smrtnim presudama grupi komunista među kojima je bio i Čupić. Mirno je saslušao smrtnu presudu, a poznat je i njegov prkosni osmijeh. 9. maja 1942. godine izveden je na strijelište ispod Petrove Glavice kod Nikšića. I na strijelištu je nastavio da bodri drugove, čime je podizao duh otpora kod stanovništva, prisiljenog da prisustvuje javnom strijeljanju komunista i rodoljuba. Klicao je: "Živjela slavna komunistička partija!" i kad su ga prvi rafali pogodili, stajao je uspravno i gordo dovikujući da će doći dani slobode. Ostao je upečatljiv njegov svijetli lik, a okupatori i izdajice su ga se i mrtvog plašili. Za narodnog heroja proglašen je jula 1953. godine.Zato nikad neće biti zaboravljen. Njegovom osmijehu diviće se generacije i generacije.

Čovjek koji se smijao smrti