Selidba u Ameriku

Day 1,793, 12:46 Published in Serbia Serbia by Saximus Reloaded

Svanuo je i taj dan kada jedinica treba da otplovi u USA. Jedrenjak napravljen od paleta i starih bačvi od piva sijao je u dvorištu Cvećarnice, glavnog štaba RSDj. Ručni rad Penzionera i EKW Wintage (renovirani Sajler).

IcemanTheDestroyer, očiju zakrvavljenih od nespavanja izadje u dvorište. Cele noći su ga morile brige oko ovog putovanja. Tešili su ga Slavce i Sokobanjac. Sad su i oni spustili umorne glave na sto, medju pivske flaše i dva spila karata.

- Slušaj 'vamo - prodra se IcemanTheDestroyer tako snažno da ga inercija zaljulja. - Svi u brod, diži jedra i krećemo!

- Shefe, mali problemčić - uskoci Saximus. - Ladja nije na moru...

IcemanTheDestroyer se okrenu negde u pravcu Saximusa i izdade konačno naredjenje.

- Ćuti zgužvani, svi o'ma u ladju...

Jedinica, navikla da radi po komandi, stade u red, jer RED je RED, i jedan po jedan sa punom opremom krenu u jedrenjak.

- Nemoj da mi je neko priš'o do ograde. - izdavaše IcemanTheDestroyer dalje naredjenja. - Ko bude pao ima da pliva za nama do Amerike, jel jasno?! Ili neka se udavi u ovim mutnim talasima, jer stajanja nema kad je osvajanje u pitanju...

IcemanTheDestroyer se pope na komandni most i uhvati se za kormilo.

- Meca strasni i Cold-Blooded Killer na glavno jedro, razapinji! Senka senke, B.D.JOE i baby.blue na zadnje, MikezillaM diži sidro!!!

- Razumemo - odgovoriše oni.

Veoma umoran od teških briga u dugim noćnim satima zbog kojih probdijaše noć, IcemanTheDestroyer se zaljulja na nogama.

- Baš je nemirno more... - reče on i onesvesti se od umora.



Dan je polako odmicao a jedinica je ubijala vreme na brodu kako je ko znao i umeo. Iz potpalublja nesigurno izadje Saximus i obrati se dontihom:

- Dontihi, druze... ja jeo za doručak neko kiselo mleko, al izgleda bilo pokvareno... Morao sam negde da se rasteretim...

- Pa zar u potpalublje gde su kabine?

- Ne, ne, ušao sam ja u jedan tenk, pa sam tamo.. skrovito mesto.

U to dotrča MileUbivah.

- Saximuse, brzo pokazuj to mesto i mene zakačilo to kiselo mleko...


Sunce je davno prebacilo pola neba kad je MileUbivah izašao iz potpalublja. Za njim se vukao otužni miris od kojega se razjedala farba na palubi.

- MileUbivah pa ti ubi boga u nama... Silazi dole i resi nekako taj smrad - rece Gresnik. - Neka i Basch Chelik i aUUUuuu podju sa tobom, pa rešite to.


- Šta da radimo? - upita MileUbivah Saximusa

- Ja mislim da je jedino rešenje da ga unistimo. Bacicu bombu unutra pa ce plamen da ga osuši. - reče Saximus.


Eksplozija nikoga na jedrenjaku nije iznenadila. Samo sa Penzioner malo štrecnu, jer ono bese njegov tenk. Ceo RSDj se zgrnu da pogleda u potpalublje. Tenk je i dalje stajao gde je i bio, samo su zidovi potpalublja bili prekriveni sasušenom masom preradjenog kiselog mleka u maskirnoj braon sivo maslinastoj boji. Osecao se miris eksploziva.



Kad se IcemanTheDestroyer probudio, zraci zalazećeg sunca su obasjavali figuru Penzionera koji je uzdignute ruke, ispruženog prsta odredjivao pravac vetra.

- KIP SLOBODE - uzviknu IcemanTheDestroyer - pa zar smo vec stigli?
Tada primeti da se prevario pa se lagano podiže na noge i podje da obidje jedinicu.

- Vidim da je moral na visini! - reče on obilazeći palubu. Zatim sidje u potpalublje, zadrža se kratko i sidje sa broda u dvorište Cvecarnice.

- Gresnik, Jovan Stanojevic! - pozva svoje komandante.

- Izvolte shefe.

- Objavite jedinici da je vežba završena... brod da se prebaci u Jadran pa da krenemo. One iz potpalublja, Penzionera, Saximusa i MileUbivah da pustiš na vikend za nagradu jer su napravili spanski zid u maskirnoj boji u potpalublju. ODLICNO! - viknu IcemanTheDestroyer.

- Služimo narodu! - uzvratiše Gresnik i Jovan Stanojevic.




Nastavak u sledećem broju.