Ovo je i više od igre...

Day 1,972, 03:25 • Published in Serbia Croatia • by Hajduk SpIit

Pozdrav svima!

Ovaj članak nastavak je priče iz članka Marka_reapera, tko ne zna o čemu se radi, neka pročita ovo http://www.erepublik.com/en/article/ovo-je-samo-igra1-2244024/1/20 kao uvod u moj članak za kojeg će mi biti iznimno drago da ga pročitate do kraja , a ja ću pokušati biti što kraći 🙂

Pročitah u članku da mu se javim ako ikad budem dolazio/prolazio kroz njegovu Bijeljinu pa mu i ja rekoh da se on javi za cugu ako se ikako nađe u Slavoniji ni ne sluteći kako će se naš susret dogoditi za manje od 24 sata 😃 .

Naime, Marko je inače trener taekwando ekipe i reče mi da ima natjecanje sutra s juniorima u jednom slavonskom mjestu i daje mi svoj broj mobitela da mu se javim ako budem u mogućnosti doći. Obećajem mu da ću dati sve od sebe da dovučem svoje dupe do tamo i da popijemo pivkana. 😃


Nakon obavljanja RL obaveza, javljam Marku da dolazim, odgovara mi da ću taman stići na borbe njegove ekipe i da ću ga prepoznat po crnoj trenerci. Ne preostaje mi ništa drugo, palim autić, tražim omiljenu radio-stanicu, palim cigaretu i krećem laganini prema odredištu do kojeg mi treba pedesetak minuta.
Dolazim do mjesta, ulazim u dvoranu, stanem odmah na ulazu jer je u dvorani živi show, skakanje, navijanje, velik broj ljudi, jbt, tko će ga pronaći vamo.. Šaljem mu SMS da sam stigao i da ga čekam na ulazu, odgovara nakon dvadesetak minuta da me čeka ispred dvorane.

Eto ga, crna Nike trenerka, mlad dečko, sportski građen, baš kako sam i očekivao...

Pogledi nam se susreću, nasmijemo se jedan drugome, čvrsti stisak ruke i prijateljski zagrljaj. Osjećaj kao da susrećem staroga prijatelja, kao da se znamo godinama, a ne da smo se jučer ganjali za CH medalju u tamo nekoj igrici na internetu. Ispričava se što sam čekao, nije čuo poruku zbog buke u dvorani; ma pusti to sve brate, bitno da smo se našli 🙂 . Ušli smo u dvoranu, popričali malo naravno o erepubliku, našim njabovskim početcima igranja, o ponekim igračima, o životnim planovima, malo mi je objašnjavao stvari vezane za teakwando borbe jer sam totalni njab po tom pitanju 😃


Ispričao bih vam sada jednu stvar koja će mi ostati jako dugo u sjećanju i gdje sam vidio veličinu ovog mladića;

Bližilo se vrijeme borbi njegovih juniora; gledam kako ih ohrabruje, kako svakoga posebno savjetuje, govori im da uđu u borbu opušteno i bez straha. Dečki ga slušaju, upijaju svaku njegovu riječ, gledaju ga s poštovanjem kao starijeg brata.
U finalnoj borbi Markov junior je odradio besprijekornu borbu, pobijedio protivnika i osvojio zlatnu medalju. Trener poraženog juniora (vjerujem da mu je to ujedno i otac), u ljutnji je počeo psovati sutkinji sve po spisku, a zatim i vrijeđati svog borca/sina koji je teren napustio bijesan u suzama. Nikoga okolo ovo baš nije zainteresiralo i iznenadilo, tipičan naš mentalitet, ništa drugo.

U jednoj od narednih borbi, drugi Markov junior poražen je od svog protivnika i sljedeća stvar će mi se urezati u sjećanje jer me podsjetila na jučerašnji dan i naše ganjanje CH medalje;
iako razočaran zbog gubitka borbe, Marko pokazuje svom junioru da mora otići čestitati protivniku i njegovom treneru na pobjedi, a zatim ga zagrli i tješi govoreći da će biti bolje drugi puta i da će popraviti neke pokrete na budućim treninzima.

''Veliki u porazima mogu biti samo najveći'' – kaže stara izreka, a meni je neizmjerno drago što sam upoznao velikog Čovjeka i što sam stekao novog prijatelja.

Nažalost, pivo nismo stigli popiti jer sam morao ići zbog RL obaveza, a pred Markom i njegovim juniorima ostalo je još borbi za odraditi, tako da je pao dogovor da ćemo pivo riješiti drugi put. 😉

Odlazim polako, osmijeh na licu, čvrsti stisak ruke, prijateljski zagrljaj i sretno brate!



Kao što je Marko svoj članak završio s ovom izrekom, završit ću ga i ja;
This is just a game; make friendship and have fun! 🙂


Eto i slikica:

Ante-os & marko_reaper






Ponovit ću ono mnogo puta već rečeno; ovo je igrica, ovo su pikseli, ali ljudi iza nickova su stvarni i zato poštujte svakog igrača jednako, bez obzira za koju državu ili savez igra i puca.

Živi, zdravi i veseli bili ! o7