Financiranje vojske s moralnog i igračkog aspekta!!!

Day 795, 05:56 • Published in Croatia Croatia • by Dokultis
Čitajući novine posljednjih mjesec dana primjetio sam kako se ekipa prepucava oko toga da li država (trenutni predsjednik GP.1) dovoljno financira vojsku?

Za početak, činjenica je da se državna kasa puni porezom na plaće radnika, porezom od prodaje proizvoda, uvoznim carinama, donacijama građana u HNB... Dakle državni proračun se puni radom, trgovinom i dobrovoljnim prilozima dobronamjernih građana. (One koji lovu iz firmi izvlače preko MM-a neću ni spominjat..)

Tu se postavlja pitanje morala da li je u redu da se tim novcem poreznih obveznika financiraju ionako jaki i bogati igrači kojima je strenght preko 15, koji su većinom bogati ili su bar imali priliku to postati. Država za njih u odlučujućim bitkama istanka stotine golda. Možda bi oni koji su u prilici trebali samo snositi dio troškova vlastitog tankanja, jer oni imaju najviše koristi od toga – napredovanje igrača kao pojedinca.
Tu se javlja problem vojnih firmi u kojima su plaće male, ali daleko veće od jedne kune (recimo četiri kune za manu skil 3 ili 4). To ne smatram opravdanim. Ako država financira RAW materijal i dobar dio plaća – ako ne i cijele plaće zaposlenih vojnika, a vojniku je potreban jedan kruh dnevno i besplatni wep svakih par dana. Samim time znatno brže napreduje na vojnom području (čitaj u vojnim zvanjima) što ne bi mogao da radi u civilnim tvrtkama i dobiva HW medalju kao i svaki drugi civil. Tad ne smatram da je nužna tolika plaća. Jedina je razlika što će imati znatno manje kuna na vlastitom računu. Mišljena sam da bi plaća od dvije kune bila sasvim u redu – naravno ako tu plaću financira država.
Također bi bilo potrebno uvesti – ako već ne postoji – revizorski ured koji bi imao šifre svih vojnih orgova te bi mogao u svakom trenutku ući u pojedinu tvrtku i napraviti kontrolu plaća zaposlenih. Naravno ta osoba bi morala biti uistinu neokaljana imena, visokog morala i nadasve časnih namjera, kako ne bi došlo do zlouporabe položaja i ovlasti – tj. krađe novca ili tvrtki.

U ovom prvom dijelu sam iznio neke činjenice koje ne idu u prilog financiranju vojske iz državnog proračuna – bar ne u neograničenoj mjeri.



Međutim, cijelu stvar treba sagledati i iz drugog kuta... Osobno sam igrao nekoliko online igara različitog tipa (Bite Fight, Gladiatus, Ogame, Travian, Ikariam...) i u svima njima vrijede ista pravila – tko je jači taj kači... U svima njima postoje dva glavna tipa igrača – rudari i flotaši – rudari su oni koji sakupljaju resurse i grade jaku ekonomsku bazu za daljnji nastavak igre i njihovi najljući neprijatelji flotaši koji igru baziraju prvenstveno na napadačkoj strategiji – gradeći velike flote ili kupujući jaču napadačku opremu. Oni žive na račun nepažnje rudara i u pravilu brže napreduju u igri pljačkajući koga god i kada stignu. Takvom tipu igrača rudar se teško može suprostaviti, pa je prisiljen ili bolje čuvati rese ili postati isti kao neprijatelj.

Zašto sam ovo pisao? Upravo zato što se to pravilo može primjeniti na erepublik. Svaka e-zemlja koja ima jaku vojsku, kojoj je vojska na prvom mjestu, je u samom vrhu e-svjetskog poretka. Vojna aktivnost privlači nove igrače u igru. Vojska je najvažnija okosnica erepublika i oko nje se sve vrti. Imati dobro organiziranu i jaku (puno tenkova) vojsku znači strah u očima susjeda i onih koji imaju high regije. Tako je i s Ljepom Našom. Imamo jako dobru, da ne kažem odličnu vojsku. I takva treba ostati. Pa ako treba spiskati i zadnje pare iz državne blagajne za njeno održavanje, a da se pri tome ne ugrozi sam opstanak države, treba to učiniti.



Naravno da to i nije baš najmoralniji stav – bar meni osobno, ali ovo je takva igra i tu se drugačije ne može.

Još ću se samo osvrnuti na činjenicu da smo u tako je...om okruženju da se još i dobro držimo. Srbija je treća sila e-svijeta, Mađari su puni tenkova ko šipak koštica, a Slovenci korisna marioneta Phoenixa. Tako da je stvarno teško neku se pokrenut kad su nam područja iza Austrije saveznici ili bar pod njihovom kontrolom, a na istoku nam se ne piše dobro... U svakom slučaju smo svojevrsnoj i nezahvalnoj geopolitičkoj situaciji iliti tzv. pat poziciji.

Za kraj bi uputio apel svim vlasnicima firmi da ne izvače dobit preko MM-a nego da pošteno plate porez, jer što je država bogatija, bogatiji su i njeni stanovnici.
Vlastima bi preporučio da taj dobiveni novac troše i oplođuju pazeći na svaku kunu te da se ne rasipaju s njime kao pijani rus.
A dragim građanima preporučujem da prije kupnje proizvoda dobro provjere od koga kupuju proizvode, jer to što je firma u slavoniji ne mora značiti da je nužno u hrvatskom vlasništvu. Dakle, kupujmo hrvatsko!!!

Možda ću se ovim člankom naći razapet između vojske i vlasti ali ništa nije pisano u zloj namjeri nego je to moje osobno filozofsko razmišljanje o finaciranju države i vojske.


Sve za Hrvatsku – Hrvatsku ni za šta!!!