Join the new world

Evo mene opet. Nešto sam malčice bio bolestan pa nisam baš imao volje za pisanjem članka, ali sad se osjećam dovoljno dobro da odradim svoj dio posla. Iza nas je poprilično dinamičan tjedan, što je sasvim lijepo za promjenu. Isto mi je bilo lijepo vidjeti kako i drugi autori pišu vojne analize, štoviše da su me uspjeli u nekim točkama potući do koljena po pitanju kvalitete. Pa ako niste pročitali slodobno se dajte na zaigravanje:

http://www.erepublik.com/hr/article/asteria-on-ropes-en-hr--2383603/1/20

http://www.erepublik.com/hr/article/komplicirano-stanje-balkana-2383358/1/20

Ne znam čemu da pripišem činjenicu da ne znam odakle krenuti uopće? To je problem koji se javi kad se ne piše dugo…A ništa krenut ćemo od tamo gdje sam stao u prethodnom članku, tj. kod Mađara.



Mađari su napustili Asteriu što se može shvaćati kao, ajmo to tako reći, valjane suradnje Aurore i Siriusa ali ipak najveću ulogu u tome je imao NAP između Rumunja i Bugara. Zasigurno je da nas takav razvoj situacije čini sretnima jer u e-svijetu trenutno postoji samo jedno carstvo – a to je logično eSrbija.

Možemo li nazvati kampanju protiv Mađarske uspješnom? S obzirom kako su stvari krenule rekli bismo da je moglo i bolje, no treba ostati realan i reći da je i ovo sasvim pristojna pobjeda.



Mađari su uspjeli u ključnom trenutku prepustiti regije Ukrajini i Austriji kako joj Aurora ( Bugarska i Čile) ne bi uzimale od core regija. I tako se Poljska našla sama protiv Mađarske. Svima u Asteriji (osim Rumunjima naravno) je bilo važno da se Mađarska još ne udalji od njih, pa su naravno izbacili Poljake koji nisu imali volje niti želje za samostalnim brisanjem Mađarske.

Međutim tu ne nastupa kraj već se priča počinje dijeliti na nove priče.



Bugari su odsječeni prije dostizanja do mađarske ili bjeloruske granice i nije im preostalo mnogo izbora osim da napadnu Moldovu koja se vratila sa izleta u UK-u. Moldova je postala respektabilnija sila i Bugari su tijesno popušili bitku ali ipak sreća se okreće na bugarsku stranu.



Sigurno je kako Bugari neće uspjeti ostaviti Moldovu bez kongresa, ali bitan je trud kojim troše naše suparnike.



Slovenija se odlučuje proglasiti Čile prirodnim neprijateljem, no ipak Čile nije sam u obrani jer Irska napada Korušku i osvaja je te potom gubi napad na Sloveniju ali se iznova uspjeva obraniti. Čile u međuvremenu gubi granicu sa Slovenijom.





Čini se kako je Čile svjestan da Mađari neće mirovati nakon rješavanja Poljaka pa na scenu ulijeće, iliti ga slijeće Paragvaj. Paragvaj je stvorio, sada možemo tako reći, samo vremensku barijeru kojom je odgodio napad Mađara na Čile.



Srbija, koja je uspjela vratiti neke izgubljene teritorije napada Čile, ali jedino što uspjeva napraviti je potrošiti malo čileanske love i izgubiti jednu regiju. Čini se da će stvari uskoro postati još kompliciranije za Srbiju jer su Hrvati u procesu izglasavanja prirodnog neprijatelja.



Pitanje je što možemo očekivati od Čileanaca? Osobno mislim da bi im najpametnije bilo nastaviti južno duž Apeninskog poluotoka i tamo stvoriti europsku bazu iz koje bi mogle smetati srpskoj i slovenskoj ekspanziji. No, vidjet ćemo.



Na ruku Čileancima i Ircima ide ponovni sukob Poljaka i Mađara koji je na pomolu. Tri uzdanice Asterie su pod gadnim pritiskom. Ups, rekao sam tri? Samo su dvije.



Jedino što mi trenutno jasno su Italija i Švicarska. Kao da nisu mogli odabrati gore vrijeme za trening rat. Francuzi i Slovenci im dišu za vratom, a oni se odlučuju na takav glup potez. I još u ovom trenutku se vidi da će Švicarska ostati bez kongresa.



A sada malo na hladnije prostore. Njemačka i Švedska ratuju punom parom na štetu Nijemaca. Nijemci će ipak imati kongres što je trenutno najbitnije. Ujedinjeno Kraljevstvo je oslobodilo Škotsku i Sjevernu Irsku ( mrsko mi zvuči ova rečenica), te nastavlja rat protiv Finaca koji su donedavna imali trening rat s Rusima radi razmjene resursa. Meh, uzvraćaju Finci opet glatkim osvajanjem Škotske.



Drago mi je vidjeti pad argentinskog broja regija u tom dijelu esvijeta, no neću biti zadovoljan dok se potpuno ne izbace odande, jer ćemo tek tada imati Asgard pod većom kontrolom.

A sada na malo manje veseliju temu. Brazil.

Njihovo slijetanje na Pakistan je ispalo kao prerana ejakulacija. Mislim, bilo im je lijepo ali je kratko trajalo. Razvoj situacije išao sljedećim tokom:




Napad na Pakistan koji prolazi glatko, a u jednom trenutku Brazil napada i Urugvaj te ga nakratko čisti s mape.



Sve to biva lijepo, ali vrhunac je već dostignut, i libido opada jer stiže NE prijedlog od Kineza (svoje mišljenje o našem odgovoru na to kasnije), a Brazil stavlja NE prijedlog na svježe oslobođeni Iran.

Nažalost, prije nego što su uspjeli išta dogovoriti i isplanirati, dignut je RW u Balochistanu i Brazil je spušio prije konflikta s Kinezima.



Osobno mi se čini da će Brazil i ovaj mjesec ostati bez kongresa ako se trend gubljenja nastavi ovakvim tempom.



Aham, okrznuo sam u priči s Brazilom Iran. Iran je uspio osloboditi dvije regije i odmah je pokušao profitirati od toga. Uslijedio je klasični potez većine ugnjetavanih zemalja – NE prijedlog na najmržeg oponenta i bijeg AS-om u neku vuko, ovaj zabit. Ta zabit je Iranu čini se Venezuela…



Međutim Venezuela se pokazala kao pretvrdi orah, zahvaljujući MPP listi, Iran nije uspio sletjeti i morao se braniti protiv Turaka. Turcima koji nemaju pretjeranih problema je to tek obična zafrkancija kojom ostavljaju Iran još jednom bez kongresa. Venezuela je inače bila moguća baza za možebitni napad na čileanske regije u Južnoj Americi. Ne da se Čile tako lako omesti.



Argentina koja je sada pak jedina članica Asterie koja nije u pat poziciji, odlučuje se na rat protiv Španjolske dok su Aurora i Sirius zagledani prema Mađarima posebice, a kasnije Srbima i Slovencima.

Bilo je očekivano da će Španjolska gubiti prve MPP bitke i da će ih ustancima lako vraćati. Ugodno me iznenadilo što trenutno Španjolska pobjeđuje i čini se da Argentina neće imati lak posao. Brazilu ovakve stvari idu na ruku jer im se povećava šansa za oslobođenjem.



A sada idemo tematski bliže Meksiku i SAD-u. Meksiko i Portugal su stupili u sukob u kojem Portugalci imaju više ratne sreće nego profitiranja od samog rata. A realno, bolje je za sve nas proSirius igrače da Portugal napada Meksiko nego Španjolsku.



Dogovorom Meksika, Nizozemske i SAD-a, Nizozemska je napala putem zračnoga napada regiju Baja izrazito strateški važnu zbog bonusa na oružje. Nizozemska potom napada SAD, čisto turistički kako bi Ameri uzeli Baju bez gubljenja MPPa koje dijele s Meksikom.



SAD će upravo dok pišem ovaj članak ostaviti Kanadu bez kongresa što bi značilo da je LETO u jako gadnom problemu. Iran je bez regija, a bome i Izrael. Čudno mi je pomalo gledati kako naši saveznici brišu drugu zemlje pred kongresne izbore, navikao sam gledati obratno.



Crna Gora će isto ovaj mjesec ostati bez kongresa, možemo reći radi preranog pokušaja srpske rekonkviste bonusa, ali što je tu je. Albanija je uspjela opstati na europskom tlu i pravovremeno izbrisati neprijateljsku državu.



Volio bih vidjeti da SAD proglasi Francusku za prirodnog neprijatelja i utabori se skupa s Čileom na jugu Italije da Srbi počnu tražiti alternativna rješenja za bonuse.



Rusi imaju dogovoren trening rat s Kinom radi resetiranja bonusa na ustanke u Pakistanu. Kina će ostati par dana bez 10/10 bonusa no zato će najmanje dva mjeseca imati potpuni mir što se toga tiče. Ruska diplomacija savršeno odrađuje posao.



Zadnja stvar prije nego što se osvrnem na Hrvatsku je Australija. Doduše, Australija je nebitna u čitavoj priči, bitne su samo njene regije. Smrdjelo mi je na raskol unutar Aurore, no sve je riješeno diplomacijom. Čileu ostaju bonusi, Indonezija dobiva bonus, a Makedonija kongres. Vuk sit, a ovce na broju.



A sad šećer na kraju, Hrvatska. Hrvatsku u zadnje vrijeme potresaju promjene u vanjskoj politici. Prvi problem nastaje oko prijedloga Kine za prirodnog neprijatelja. Prvotna predlaganja su možda, po mom mišljenju bila samo trollanje kojim nismo ništa postigli.



Kad je Brazilu objavljen rat od strane Kine, podržavao sam našu intervenciju, jer se tu nema što pretjerano misliti. Jednostavnim rječnikom, Kina je u protivničkom savezu, nikada nije imala previše razumijevanja za saveznike, postali su škrci željni samo stjecanja love. U meni su dvije struje u vezi toga; moja neutralna strateška koja sasvim odobrava takav pristup jer Kinezima daje nadmoć koju nijedna zemlja trenutno nema, a druga je naravno vezana za patriotski nastroj prema hrvatskim interesima.



Iskreno, nije me briga za Kinu koliko za bonuse koje drže pakistanske regije i iranska regija s naftom. 100% bonusa je tako blizu, a opet tako daleko…. A dobro, shvaćam da mnogi naši firmaši imaju kineski cs i da im je mrsko misliti o eventualnom ratu protiv Hrvatske i razmjeni bonusa.



A dobro, nismo izglasali dvotrećinsku većinu i rat se nije ostvario. Kako god, barem smo opet na europskom tlu i pridružujemo se Čileancima u ratu protiv Srbije. S novim MPP-om da situacija bude još bolja.

MPP Bugarska



MPP s Irskom koja je napala Sloveniju je jedva prošao, a sve je izgledalo da će slično biti i s bugarskim prijedlogom. Ni mi ni Srbi ne vjerujemo previše Bugarima jer su nas izdali jednom i strahujemo da će nas opet. Mlađi igrači vjerojatno ne znaju razlog zašto Hrvati baš ne vole Bugare.
Razlog leži u tome da su nas oni izbacili iz Meksika i da im to nikad nismo oprostili. Ja u to vrijeme nisam igrao erepublik tako da nisam previše emotivno vezan uz taj poraz. Ali ipak, treba sve to dobro proanalizirati i budno pratiti. Pozitivan primjer je Čile, bili su dugo srpski saveznici, a pokazali su nam se kao vjerni prijatelji i ljudi spremni za bilo kakav oblik suradnje. Da me pitate čije borce najviše viđam po našim MPP bitkama, sigurno da bih rekao čileanske.
Možda je prihvaćanja MPP-a dobar potez kojim stvaramo brigu Srbiji, Grčkoj i Rumunjskoj, a možda nam se opet obije o glavu. Kad smo im već dali šansu, pokažimo se međusobno u što boljem svjetlu da nastavimo razvaljivati zajedničke neprijatelje prije nego što oni razvale nas.

Nadam se da nisam nešto važno propustio, ako i jesam, napišite u komentar.

Ugodan nastavak radnog tjedna.