QUO VADIS, eCROATIA?

Day 1,135, 03:43 Published in Croatia Turkey by Semper5


Nakon nekog vremena novinarske neaktivnosti sad bi stvarno bio red na napokon nešto i napišem. Odlučio sam se za jednu od možda najtežih tema, o kojima je najteže pisati, a to je trenutno najveći problem eHrvatske. Pa krenimo redom...
U vrijeme kad sam ja ušao u svijet eRepublika, kad sam počeo igrati kao teški "njab", eHrvatska je bila jedna od vodećih eSvjetskih sila, rame uz rame tadašnjem eRumunjskom imperiju, britkoj eŠpanjolskoj vojnoj sili itd. Bilo je to vrijeme podjele eSvijeta na saveze ATLANTIS i PEACE G.C. Vjerujem da je svima poznat zemljovid eHrvatske iz tog razdoblja:



eCroatia bila je poznata svima, globalno. Nije bilo igrača eRepublika, ma odakle dolazio, da nije čuo za eHrvatsku. Na sam spomen eCroatie PEACE je drhtao, a ATLANTIS znao da će odnijeti pobjedu.

Tako je to bilo nekad. A danas?



Zapitate li se što se to, dovraga, dogodilo s eHrvatskom? Zašto smo pali na ove niske grane? Istina, u međuvremenu je eSrbija narasla, ojačala, te postala respektabilna svjetska sila. Postali su ono što smo mi nekad bili. Nerjetko čitam članke i komentare članaka gdje se eSrbe optužuje za varanje, drugi tvrde kako su eSrbi brojčano nadmoćniji, te da im ne možemo parirati....
Dobra stara hrvatska navada – svi su nam drugi uvijek krivi, nikad mi sami ni za što. A istina je samo jedna, ma koliko ju teško progutati bilo – sami smo krivi za situaciju i stanje u kojem se nalazimo. Nitko nam drugi nije kriv. Samo i isključivo mi sami.

eSrbija jest brojčano nadmoćnija, no ovo nije srednji vijek, kad su se dvije vojske našle na livadi, isukale mačeve i udri. Pa obično pobijedi onaj čijih je više, jer njih na kraju ostane nešto živih. Od srednjeg vijeka do danas razvile su se grane znanosti poznate pod imenom vojna strategija i taktika. Brojčana premoć više nije krajnje odlučujući čimbenik ishoda bitke. Danas pobjeđuje onaj tko je mudriji, lukaviji, strateški bolje isplaniran, taktički nadmoćniji, organiziraniji i discipliniraniji. I to je ono gdje nas eSrbija gazi i nadigra.

Da riješimo i pitanje saveznika i njihove (ne)pomoći. Da, saveznička pomoć uvijek je dobrodošla, no mi uvijek i u svakom trenutku moramo nastojati biti sposobni i spremni sami braniti i obraniti svoje originalne regije. To nam mora biti prioritet i imperativ i tome moramo težiti kontinuirano. Uzdaj se u se i u svoje kljuse, a svaka pomoć sa strane samo je dobrodošla pomoć. Ne možemo i ne smijemo očekivati da će nas drugi braniti.

Situacija u kojoj se eHrvatska trenutno nalazi posljedica je činjenice da su osobni interesi pojedinaca prerasli i nadišli nacionalne interese. eHrvati su od respektabilne eNacije postali žicaroši, lovci na medalje, prevaranti, lopovi, pa i izdajnici. Borba za vlast radi osobnih interesa, PTO vlastitih domaćih političkih stranaka bez ikakva razloga, iz puke obijesti, "bildanje" accountova na trošak države, te na kraju prodaja tih accountova onome tko ponudi najviše, postale su svakodnevne i uobičajene aktivnosti u eHrvata. I to je pravi i istinski uzrok jadu i bijedi u koje smo se pretvorili.

Što dalje?
Prije svega, eHrvatska se nacija mora probuditi iz ove učmalosti. Trebamo sami sebe pošteno našamarati. Treba prije svega htjeti i željeti izdići eHrvatsku na višu razinu, a ne samo sebe osobno. Treba mijenjati vlastitu eSvijest i shvatiti kako stoje stvari.
U praksi i najkritičnije pitanje jest pitanje upravljanja državnim aparatom. Prije svega oružanim snagama. Što se to događa s HV-om? U što se to HV pretvorio? U privatnu prčiju pojedinaca, koji su od HV napravili svoju privatnu paravojsku, odmetnuli su se od države, ne podređuju se državnome vodstvu i glume državu u državi. A da stvar bude još gora – naši državni vođe to prešutno odobravaju, te ih i dalje financiraju iz državne blagajne, nemajući dovoljno moralne hrabrosti i snage prekinuti ono što se prekinuti mora, ako želimo da eHrvatska ima kakvu takvu budućnost u eRepubliku.

Toliko za prvi u seriji članaka na ovu temu. Za kraj, još bih samo zamolio da ispunite slijedeću anketu, kako bismo dobili malo bolji uvid u neke stvari. Rezultati ankete biti će objavljeni u slijedećem članku.

Do tada pozdrav i ne zaboravite:
Najlakše je zabiti glavu u pijesak i druge optuživati za vlastite propuste i neuspjehe, ali tako se neće riješiti niti jedan problem.



Semper Fidelis