Pobjeda demokracije

Day 2,686, 05:57 • Published in Croatia Chile • by Uigeadail

Zadnjih nekoliko dana u ovoj našoj virtualnoj zajednici, dogodilo se nekoliko izuzetnih stvari. Prvenstveno tu mislim na vojni puč (Military Coup), te glasovanja u Kongresu za MPP i Impeachment. Bez obzira kakav bio moj osobni stav, i što ja mislim o rezultatima spomenutih događaja, kao igrač bi trebao biti zadovoljan.
Zašto?

Moram vjerovati kako su pravila jednaka za sve, a mehanizmi koji nam omogućavaju sudjelovanje u ovoj igri, pogotovo u ovom dijelu koji se nekada zvao politički modul, svima donose jednaku startnu poziciju. A priori ne volim diktaturu, i užasavam se potencijalnih opasnosti koja ona donosi u zajednicu. Čak i gubitak svih ostalih vrijednosti ne može, po meni, opravdati ispravnost napuštanja demokratskog uređenja i prihvaćanje prepuštanja moći jednoj osobi ili uskoj grupi ljudi.

Što se tiče Kongresa i glasovanja od strane legalno izabranih zastupnika, te njihovog izbora u spomenutim događajima, moram vjerovati kako su postupili vodeći se najboljim željama za prosperitet ove virtualne zajednice, pritom slušajući ono što su ih njihovi birači tražili, kao izraz zajedničke volje.
Vjerujem nadalje, kako će se mnogi slatko nasmijati ovim mojim rečenicama. Pomisliti će, ono što i ja sam ponekad pomislim „Koji je ovo hlebinac?“ (Hlebine mjesto poznato po slikarskom pravcu zvanom naiva, stoga u pejorativnom značenju karakterizira naivnu osobu, op.a.).

I onda kada se svi dobro nasmijemo, mogu pokušati staviti zaključak na ove teme.

1. Dio ove zajednice spreman je podržati diktaturu, a dio ne. Razlozi su različiti za svakoga. Nekome se sviđa diktator, nekome mogućnost obrane, a nekima je dovoljno da je većina država preuzela taj model upravljanja. Postoji i ona druga strana koja diktaturu odbacuje i ne smatra da bi se trebali upustiti u takovu avanturu.
2. U ovoj igri postoje e-države protivnici. Neki su taj status stekli od samog početka i dobar dio igrača ima prema njima neprihvatljiv stav. Neki su uskočili na tu protivničku stranu u trenucima kada su izračunali kako im je veći dobitak i sigurnije biti tamo, nego na prijateljskoj strani.
3. Kako postoje i e-države protivnici, tako imamo i među njima grupacija koje su ostale „naši“ prijatelji, bez obzira na stav njihove matične države. Takva nas nesreća prati od raspada EDEN-a. Zašto nesreća? Zato jer nisam siguran da ćemo ikada moći adekvatno uzvratiti kao zajednica na ponuđenu lojalnost. Iako se prijateljstvo ne plaća i ne kupuje, moralni dug ostaje. (možda su lojalnost ili moral preteške riječi za jednu igru?)
4. Sve nas je manje i manje u igri. Bio bih spreman okladiti se kako sada ima više lažnih, održavanih i prigodnih igrača, nego onih stvarnih koji igraju. Da se razumijemo ukupan broj botova nije ni sjena onog broja koji je nekada šetao u ovoj igri. U takvoj situaciji, kada novi ne dolaze, a stari su preosjetljivi ili preumorni, pronaći grupu aktivnih koja je spremna potrošiti slobodno vrijeme, živce i na kraju novac (zbotani ili pravi) jako je teško naći.
5. Iako se sporadično pojavljuju pitanja „za čije babe zdravlje“ još ovo igramo, svaki igrač voli znati što je cilj igre i kako se može doći do nekakvih rezultata. Nebitna je konačna pobjeda, jer nje nema, ali osjećaj da smo nešto odlučili/sam nešto odlučio i to pokušavam napraviti dobra je osnova za upoznati „babu“.

Kako u mojim rečenicama ne bi ostalo previše općenitih i nejasnih misli za kraj kao igrač povratnik, Sodom bi rekao „klasican vejner“, nastavljam dramatizirati. Možda se tada, ali onako opako, probude i stari „trollovi i skilleri“. Ja ću i dalje nastaviti igrati jedino ovako kako znam.

Ne podržavam prešutni NAP sa eSrbijom.

Protivim se izrugivanju materinjeg jezika, kako mojega, tako i bilo kojeg drugog. To ne prihvaćam kao šalu, a pogotovo ne kao „oživljavanje“igre. Onaj ko je to dozvolio i ko se tome smije, pljuca svima koji tako govore i pišu u lice. Nikada nisam slao prijave, niti tražio od admina da uređuje čistoću medijskog prostora, ali žao mi je što nisam prijavio MVP za uvredu.

Ne odbacujem prijatelje za račun učinjene štete, ali ih isto tako ne uzimam za isto. Nikome ne brojim krvna zrnca i prijatelja imam svugdje. Ali kako većina voli reći „ovo je samo igra“, ne mogu prihvatiti pakt sa e-Mađarskom. Poštujem pravila i igram u skladu sa njima, a vjerujem da i drugi tako rade i sva ću ih iskoristiti da do tog MPP-a ne dođe.

Igram ovu igru kao običan igrač. Jedino čime se mogu boriti u ovoj igri su moje riječi. Sviđale se one nekima ili ne. To što ne želim biti aktivan kao nekad, ne znači da ću mirno klikati i ne reagirati na ono što mi smeta. CP i Premijer vode ovu državu jer su za to izabrani, i dok je tako imam pravo da propitujem njihove ideje i načine, kliknuo dnevno tri ili pet puta. Svaki dobar potez ostaje i biva nagrađen poštovanjem, pamćenjem i odobravanjem. Isto tako se događa i za loš. I to ništa ne može promijeniti.

A sada na kraju, pitanje sa početka. Je li pobijedila demokracija? Jesmo li kao igrači zadovoljni?

Nadajmo se da je. I da će većina biti zadovoljna. Ja osobno nisam.

For my Lioness 😃

Vaš …… Uigeadail