Join the new world

Obljetnica utemeljenja HVO

http://www.erepublik.com/en/article/obljetnica-hrvatskog-vije-a-obrane-2514538/1/20

Hail HVO

o7

Hrvatsko Vijeće Obrane,
Samo za sinove odane,

Živija HVO!!!!!

o7

Hoce li biti tog treceg entiteta?

Bio je pa nam ga ukinuli, ovi iz HR kažu da su nam ovi Bošnjaci saveznici ..lol .
Sad navijam da im zabrane saveznici gradit most na Pelješcu i cap Dubrovnik ,ako neće sada oće za koje desetljeće kad nestane graničara 😃

Nista most samo tunel bajo moj, EU casti 😉

ja bola, tunel časni 😃

o7

o7

o7

Pravda za Blaža !

Pravda za Šantića, Leutara .......

Za kog se boriš Aleksaaaa

Svaka čast zapovjedniče boja

samo HVO imate pozdrave iz ovog stroja na slici !!

o/

Đe su bošnje bile dok se branila BiH 1992 😃

[removed]

o/

mislio sam da je ovo igra, ali ovo isto kao da gledam/čitam medije u našoj državi u RL...
svako svog konja za trku ima da ga objavi na igrici.

nekad je bilo ovako,

http://www.erepublik.com/en/article/love-me-i-039-m-a-liberal-free-wep-amp-food--2385521/1/20

sad imaju što su tražili 😃

Dje Liberalna ?

ne, već si pokazao pravo lice 🙂
nije moglo stajati u tebi...

[removed]

Hail HR HB!

report

Hail HR HB! ,

\\\\ /

Hag, Zagreb – Bivši lider bosanskih Hrvata Jadranko Prlić osuđen je juče u Haškom tribunalu na 25 godina zatvora, a još petorica rukovodilaca hrvatske paradržave Herceg Bosne dobila su zatvorske kazne između 10 i 20 godina zbog učešća u zločinačkom poduhvatu na čijem je čelu bio tadašnji predsednik Hrvatske Franjo Tuđman.

U optužnici je precizirano da je krajnji cilj bio uspostavljanje hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda, javlja Tanjug iz Zagreba.

Sudije Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju presudili su da je Hrvatska, koja 1. jula kao druga bivša jugoslovenska republika postaje članica EU, umešana u zajednički zločinački poduhvat i da je Tuđman verovao da su etnička čišćenja neophodna kako bi se stvorila etnički čista država koja bi se pripojila Hrvatskoj.

U poduhvat uspostavljanje hrvatskog entiteta u granicama iz 1939, sem Tuđmana, bili su uključeni vođa Hrvata u BiH Mate Boban, ali i tadašnji hrvatski ministar odbrane Gojko Šušak i načelnik štaba Hrvatske vojske Janko Bobetko, kaže se u optužnici.

„Zločini nisu bili slučajna dela nekolicine buntovnih vojnika”, rekao je čitajući optužnicu predsedavajući sudija Žan-Klod Antoneti. „Oni su rezultat plana... da se muslimansko stanovništvo trajno ukloni iz Herceg Bosne”, prenosi Rojters iz Haga.

Prlić, bivši premijer Herceg Bosne, osuđen je zbog „etničkog čišćenja” koje, navodi se u optužnici od 2.600 strana, uključuje ubistva, silovanja i proterivanje muslimana iz Bosne tokom raspada Jugoslavije devedesetih.

Bivši ministar odbrane Bruno Stojić dobio je 20 godina, koliko su osuđeni i komandanti Glavnog štaba Hrvatskog veća odbrane (HVO) generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković.

Komandant vojne policije HVO Valentin Ćorić osuđen je na 16 godina zatvora, dok je načelnik kancelarije za razmenu zarobljenika Berislav Pušić osuđen na 10 godina.

Bola đžaba ti je Hrvati su glup narod, pomozi sirotu na svoju sramotu . Preko 200 000 tisuća Hrvata ste protjerali iz Bosne i onda podigli optužnice protiv Hrvata i ljudi koji su se branili .

Prema planu Sefera Halilovića, prvi pokušaj velikog etničkog čišćenja Hrvata iz središnje Bosne i naseljavanja raseljenih Bošnjaka iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine započeo je početkom 1993. Cilj im je bio ispresijecati hrvatska područja, tj. odsjeći Lepeničku dolinu od Lašvanske doline i spojiti 3. korpus Armije BiH, sa sjedištem u Zenici, s 4. korpusom, na području Konjica i Jablanice. Ovaj prvi veći napad na Lašvansku dolinu poslužio je kao proba za ispitivanje obrambene spremnosti HVO-a na ovim prostorima, a odvijao se u pozadini operacije Maslenica, koja je potpuno ispunila hrvatske medije i tako skrenula pažnju hrvatske javnosti s rata u BiH.[11]

U siječnju 1993. u općini Gornji Vakuf-Uskoplje pripadnici Armije BiH ubili su tri civila. U Kaćunima, općina Busovača, iz zasjede su smrtno stradala četiri vojnika HVO-a, u Dusini, općina Zenica, pobijeno je 10 civila, što je prvi masovni zločin u bošnjačko-hrvatskom sukobu. U Gustom Grabu, općina Busovača, ubijeno je i masakrirano pet civila u dobi između 70 i 80 godina života.

Za ovladanje srednjobosanskog područja od iznimne je važnosti Gornji Vakuf-Uskoplje. Zbog toga je taj grad u siječanskoj ofenzivi Armije BiH bio i prvi na udaru, a stanje uoči napada bilo je izrazito nepovoljno. Pet minuta iza ponoći, 10. siječnja, u Uskoplju je eksplodirala bomba ispred hotela u kojem je bila smještena bošnjačka Služba javne sigurnosti. Nakon eksplozije, uslijedila je pljačka hrvatskih gospodarskih objekata. Za eksploziju su Bošnjaci optužili hrvatsku stranu, dok su Hrvati eksploziju smatrali smišljenom diverzijom i planiranom provokacijom. Armija BiH postavlja punktove na komunikaciji Novi Travnik - Bugojno - Uskoplje i zabranjuje prometovanje istom. Napadu je 10. siječnja prethodilo i protjerivanje stotinjak Hrvata iz bošnjačkog dijela grada. Kako su se borbe nastavile, Armija BiH je uspjela osvojiti okolne uzvisine, dok su se u samom gradu 11. i 12. siječnja vodile žestoke borbe.

Sva šestorica smatraju se odgovornim sa rušenje Starog mosta u Mostaru iz otomanske ere, čije je granatiranje postalo simbol osveta tokom sukoba u Bosni i Hercegovini 1992–1995.

Svima njima u kaznu će se uračunati vreme koje su proveli u pritvoru.

Tokom suđenja izvedeno je 10.000 dokaza i 145 svedoka optužbe i 60 svedoka odbrane.

Sudija Antoneti je preko 90 minuta čitao presudu i njeno obrazloženje. Pojedini članovi tročlanog veća imali su izdvojena i delimično protivna mišljenja o kvalifikacijama iz optužnice kao i o kriviciu pojedinim tačkama.

Optužba je za Prlića, Stojića i generale Praljka i Petkovića zatražila 40 godina zatvora, za Ćorića 35, a za Pušića 25 godina zatvora.

Odbrane su tražile oslobađanje sve šestorice koji su se u proleće 2004. dobrovoljno predali Hagu.

Šestorica Hrvata u 26 tačaka optužena su za zločine protiv čovečnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja i povrede Ženevskih konvencija počinjene progonom, ubistvima, razaranjem, zatvaranjem u logorima, deportacijama bosanskih muslimana i drugih nehrvata od kraja 1991. do 1994.

Optužnica je obuhvatila zločine počinjene na području opština Prozor, Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš, kampanju progona počinjenog ubijanjem, razaranjem, deportacijama i logorima.

Nakon što je muslimansko političko vodstvo krajem 1992. uvidilo da je 70% područja Republike Bosne i Hercegovine pod kontrolom srpskih snaga ostalo bez mogućnosti povratka te kako je muslimanska izbjeglička populacija sve više rasla, počinje se vršiti pritisak na ona područja koja su bila pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane. U sklopu priprema za napad na hrvatska područja počinje se organizirati i dolazak stranih mudžahedina za koje su uspostavljeni i centri za obuku terorističkog i drugog karatkera.[1] Postrojba El Mudžahid obrazovana je po naredbi generala Armije RBiH Rasima Delića 13. kolovoza 1993. Bila je sastavljena od mudžahedina, odnosno stranih i bosanskohercegovačkih islamista. U početku su većinu u odredu činili stranci, no kasnije su ga sačinjavali prvenstveno bosanskohercegovački muslimani.[2] Prema navodima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mudžahid, Alija Izetbegović neposredno je zapovijedao postrojbom preko posrednika zapovjednika Trećeg i Sedmog korpusa Armije RBiH.[3]

Međutim, HVO je uspio odbaciti napad i posredstvom UNPROFOR-a 13. siječnja isposlovao je prekid borbi. Iako je dogovoren prekid vatre, nastavljalo se s međusobnom razmjenom topničkih udara te su komunikacije i dalje bile blokirane.[12]

Tijekom borbi ARBiH je ubila 13 civila i 8 zarobljenih vojnika HVO-a, a selu Bistrica ubijena su tri hrvatska civila.[11] Cilj napada je bio dvostruk: presijecanje puta prema Novom Travniku na sjever i Prozoru-Rami na jugoistok, kako bi se "zatvorila" srednja Bosna i, ako se ukažu mogućnosti, krenulo u spajanje sa snagama ARBiH u dolini Neretve. Dana 12. siječnja podmukao, neočekivan napad ARBiH unio je prvu pomutnju u redove HVO-a, ali već 17. siječnja u Krupi bošnjačke su snage predale oružje HVO-u. Isto to čine 18. i 19. siječnja u Ždrimcima nakon što je HVO ovladao Hrasnicom i relejem na brdu Strmica, dobro utvrđenim, jednim od najjačih uporišta bošnjačkih snaga, šest mjeseci pripremanim rovovima.[21] Sastanak predstavnika HVO-a i ARBiH, na kojemu je dogovoreno zadržavanje dostignutih crta, otvaranje vatre u slučaju napada druge strane te neutraliziranje svakog pokreta vatrom, održan je 21. siječnja.

Tuži ko ti j m

Prema mišljenju većine sudija, taj entitet trebalo je ili pripojiti Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH ili bi on postao nezavisna država unutar BiH, koja bi bila tesno povezana s Hrvatskom.

Vođstvo Hrvatske zajednice Herceg Bosne, kao i čelnici Hrvatske, uključujući Tuđmana, ocenili su da je za uspostavljanje hrvatskog entiteta neophodno promeniti sastav stanovništva na toj teritoriji, zaključile su sudije.

U obrazloženju presude se navodi da su optuženi znali da je ostvarivanje tog cilja u suprotnosti s mirovnim pregovorima u Ženevi i da to podrazumeva preseljavanje muslimana izvan granica Herceg Bosne i početak etničkog čišćenja tih područja kako bi ona postala u celini ili većinski hrvatska.

Sprovođenje zločinačkog poduhvata počelo je sredinom januara 1993. kada je HVO sproveo vojne kampanje koje je pratilo iseljavanje muslimana i organizovao iseljavanje Hrvata iz srednje Bosne u Herceg Bosnu, bilo dobrovoljno bilo uz primene sile.

Mnogobrojni zločini HVO-a nad muslimanima do aprila 1994. uglavnom ukazuju na očigledan obrazac ponašanja, što znači da ih u većini slučajeva nisu počinile neorganizovane grupe, nego su planirani.

Članovi zločinačkog udruženja osiguravali su kadrove i koordinaciju za operacije na terenu kako bi se počinili zločini i uspostavio sistem za iseljavanje muslimana putem ubistava, uništavanja imovine, deložacija, zlostavljanja, upotrebom zarobljenika za prinudni rad i kao žive štitove, ubistvima i zlostavljanjem zarobljenika i njihovih porodica, navedeno je u haškom sudu.

Prema zaključku sudskog veća, pripadnici HVO-a počinili su i zločine koji nisu obuhvaćeni ovim udruženim zločinačkim poduhvatom, a radi se o krađama, silovanjima i seksualnim zlostavljanjima, ubistvima u akcijama i tokom zarobljeništva, kao i rušenju džamija u Sovićima i Doljanima, prenosi agencija Hina.

Suđenje je počelo aprila 2006, a branioci osuđenih već su najavili da će uložiti žalbe na presude.

Mudžahedini prvi puta u sukob s hrvatskim snagama dolaze napadom Armije RBiH na Busovaču u siječnju 1993. Nakon što su muslimanske snage zauzele sela Bilalovce i Kaćune, mudžahedini maltretiraju uhićene Hrvate. U travnju 1993. mudžahedini su, po zapovijedi stožera Trećeg korpusa Armije RBiH, oteli zapovjednika HVO-a u Zenici Živka Totića, a ubili su četiri osobe osiguranja i jednoga civila. Ovaj incident su muslimanske vlasti u općine pravdale time da je zločin počinila nepoznata osoba. Ovaj incident bio je jedan u nizu u sklopu priprema za napad na HVO u Zenici..[4] Mudžahedini su, u vrijeme primirja, 18. rujna 1993. upali u selo Bobaši kod Viteza kojeg je branila nekolicina pripadnika HVO-a te su počeli ubijati civile i paliti kuće. Međutim, protunapadom hrvatskih snaga istjerani su iz sela.[

Wikipedia ili neki forum HB ?

Za kog se boriš AleksaaaaaAaaa

Kada je izbio sukob u Gornjem Vakufu-Uskoplju, obavještajci Operativne zone Srednja Bosna HVO-a, smatrali su da je posrijedi lokalna akcija. Poslije je postalo jasno da je Armija BiH namjeravala odsjeći srednju Bosnu od Hercegovine i navesti HVO na neku ofenzivnu akciju kako bi održala svoje komunikacijske pravce, što bi se moglo protumačiti kao casus beli i dokaz izdaje od Hrvata. Očigledno po dobro pripremljenom scenariju, jednako iznenađujuće, Armija BiH 19. siječnja otvara novi front prema Kaćunima između Busovače i Kiseljaka i svi dogovori kod Uskoplja su s bošnjačke snage obična farsa jer ovdje moraju zapriječiti svaki prolaz prema Novom Travniku i dalje u unutrašnjost.[21]

Bošnjaci u siječnju 1993. preuzimaju vlast u svim gradskim institucijama u Bugojnu. Hrvati su isključeni iz upravljanja općinom, ali HVO još djeluje. U siječnju je počela i podjela vojnih snaga, a bošnjačka je strana 17. siječnja 1993. napustila sve obrambene položaje prema srpskom agresoru i prepustila obranu isključivo HVO-u. Ubrzo, Bošnjaci poručuju Hrvatima da ne mogu odgovarati za ono sto će se dogoditi. Bilo je to vrijeme kada se dijalog još mogao uspostaviti i tako smiriti duhove. Poslije toga, napetosti rastu, događaju se mnoga još uvijek nerazjašnjena umorstva hrvatskih civila, hrvatski je puk preplašen, njegova imovina se bezobzirno otima i pljačka.[22]

Naselje Kaćuni bilo je najslabija karika u hrvatskoj obrani, a ovdje je i raskrižje putova, onog regionalnog Busovača – Kiseljak s lokalnima, koji su se kroz Kaćune protezali na istok kroz Mihaljeviće, Kondžilo i Brezovik do Visokog, kao i Podbare - Sebje - Donja Papratnica - Kakanj, zatim na sjever Mihaljevići - Dusina - Lašva - Zenica i na kraju preko Mehurića, Rizvića na jug prema Fojnici. Malobrojne snage HVO-a ne uspijevaju zaustaviti snažan, koordiniran udarac na Kaćune, započet 19. siječnja, i povlače se prema naselju Polje, koje odolijeva svim napadima. Procjene Vojnoobavještajne službe HVO-a govore da je Armija BiH u nap

U samoj Busovači, Bošnjaci su, neposredno prije napada na grad, zaredali s brojnim incidentima, uključujući i one u kojima su Hrvatima oduzimali oružje i hapsili ih. Armija BiH pokušala je 22. siječnja uhititi i Ignjaca Koštromana, generalnog tajnika Herceg-Bosne i HDZ-a BiH, a Bošnjaci dva dana potom podižu barikade. Neposredno prije napada 25. siječnja, bošnjačke žene i djeca iz Busovače iznenada bježe iz grada, najviše prema Zenici. Napad Armije BiH na područje Busovače započeo je u popodnevnim satima 24. siječnja, iz pravca Kaćuna. Sljedećeg dana, nakon pregrupiranja, ABiH je osvojila Bilalovac te je uslijedilo čišćenje sela oko Kaćuna, Nezirovića, Oselišta, Gustog Graba i Donjeg Polja. U čišćenju Gustog Graba ubijeno je sedam civila, hladnim i vatrenim oružjem. Sjeverno od Kaćuna Armija BiH je uspostavila liniju, zauzevši sela Lašvu i Dusinu. U selu Dusina počinjen je prvi masovni ratni zločin u bošnjačko-hrvatskom sukobu. Ubijeno je deset civila, uključujući lokalnog zapovjednika HVO-a, kome je izvađeno srce.[21]

Snage Armije BiH izvele su snažan napad u ranim jutarnjim satima 25. siječnja. Grad je branilo oko šesto do sedamsto vojnika 1. i 2. bojne brigade "Nikola Šubić Zrinski". Brigada dotad nije sudjelovala u borbama, jer je bila osnovana tek 19. prosinca 1992., ali su vojnici uspjeli brzo zauzeti obrambene položaje oko grada i zaustaviti napredovanje pješaštva Armije BiH. Iz prostora stvorenog kod Kaćuna, 25. i 26. siječnja napadnuta su i očišćena hrvatska sela na istoku općine. Istovremeno, Armija BiH otvara i treći pravac napada preko planinskog masiva Hum – Kula, koji sa sjevera također vodi u područje Busovače. Upravo na tom pravcu izvedeni su najžešći napadi, ali i pretrpljeni najveći bošnjački gubici.[21]

Drugi cilj napada Armije BiH tih dana bilo je zauzimanje raskrižja kod Fojnice, u blizini sela Gomionice, na dionici ceste između Busovače i Kiseljaka. Bošnjački oružani napad na području Kiseljaka počeo je 25. siječnja, oko šest sati, kada je otvorena nasumična raketna i topovska paljba. Kako nisu unaprijed bili pripremljeni, branitelji HVO-a zauzimali su obrambene položaje gdje su god mogli. Bošnjačke snage, uključujući i snage vojne policije, napadale su na pravcu sjeveroistok - jugoistok preko ceste Busovača - Kiseljak, ali su ih zaustavile dvije bojne brigade "Ban Jelačić" HVO-a Kiseljak, uz potporu jedne satnije 4. bojne vojne policije HVO-a. Tijekom cjelodnevnih borbi, koje su stale tek oko sedam ili osam sati uvečer, bilo je mnogo ranjenih. Tijekom noći snage HVO-a sredile su i osnažile svoje redove i 27. siječnja izvele protunapad, ukopavajući se na novim položajima toga dana uvečer. Nakon petodnevnih borbi, dogovoren je i potpisan prekid vatre. Bošnjački napadači tako nisu uspjeli ostvariti svoj glavni cilj, osvajanje fojničkog raskrižja, ali su ovladali selima sjeveroistočno od ceste, Svinjarevom, Behrićima i Gomionicom, gdje su uspostavili svoj stožer.[21]

Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman uputio je 27. siječnja pismo predsjedniku Predsjedništva Aliji Izetbegoviću u kojemu osuđuje agresiju na srednjobosanske Hrvate. Životno važna cesta Busovača - Kiseljak presječena je kod Kaćuna, što je stvorilo dvije enklave, jednu u dolini Lašve (Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovača), a drugu u dolini Lepenice (Kiseljak, Kreševo, Fojnica). Južni kraj životno važnog komunikacijskog pravca Novi Travnik - Uskoplje trpio je napade. Nakon višednevnih borbi, 30. siječnja u Staroj Biloj potpisano je primirje između HVO-a i Armije BiH u srednjoj Bosni. Dogovoren je prekid vatre, koji je stupio na snagu 31. siječnja 1993. Iako je napetost između Hrvata i Bošnjaka u srednjoj Bosni bila velika, napad Armije BiH u siječnju 1993. iznenadio je HVO u Busovači i Kiseljaku.[21] Armija BiH je uspjela zauzeti nebranjene planinske kote, čime je stekla taktičku prednost u kasnijim sukobima.[11

Još si nedorečen ?

Piši bolan blog i daj Tomi da čita ovdje se ljudi igraju jado jadni

neka ti se javi alter ego i raspravlja 😃

do tada uša šugo pokvarena

[removed]

[removed]

o/