NA DANAŠNJI DAN 21. februara 1848.
Dragisa Lapcevic
Na današnji dan 21. februara 1848. objavljen je prvi Komunistički Manifest, poznatiji još i kao Manifest Komunističke partije.
Predstavlja jedan od najuticajnijih svetskih političkih traktata.
Tvorci ovog manifesta napisali su ga osnivači teorije komunizma Karl Marks i Fridrih Engels.
Fridrih Engels, i Karl Marks na slici
Ovaj manifest je postavio je ciljeve i program Saveza komunista, prve marksističke međunarodne organizacije, poznatija kao Prva Internacionala.
Manifest predlaže pravac delovanja radi podizanja proleterske revolucije i svrgavanja kapitalizma i konačnog kreiranja besklasnog društva.
Slika naslovne strane manifesta
Program opisan u Manifestu je izražen kao socijalizam ili komunizam. Ova politika uključuje, između ostalog, ukidanje zemljišne svojine i pravo nasleđivanja, napredne pridošle poreze, i nacionalizaciju proizvodnih dobara i saobraćaja. Manifest takođe pominje i kontroverznu politiku ukidanja tradicionalne (buržoaske) porodice i uvođenje zajednice žena.
Ova politika, koju bi ostvarila revolucionarna vlada kao
„Diktatura Proletaerijata“, bi prethodila bezdržavnom i besklasnom društvu koje predviđaju socijalisti. Termin „komunizam“ se takođe koristi da označi verovanje i praksu Komunističke partije, imajući u vidu različitost Sovjetskog Saveza od osnova koncepcije Marksa i Engelsa.
Načela manifesta:
„Kada, tokom razvoja, klasne razlike nestanu, a sva se proizvodnja koncentriše u rukama mnogobrojnih udruženja celog naroda, javna moć će izgubiti svoj politički karakter.
„Koministi preziru tajenje svojih pogleda i ciljeva. Oni otvoreno kažu da njihov cilj može biti postignut samo snažnim uništenjem svih postojećih društvenih stanja. Neka vladajuća klasa strepi pred komunističkom revolucijom.
Proleteri nemaju šta da izgube sem okova. Moraju pobediti svet.“
„Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“
Politička moć, takoreći, je samo orgnizovana moć jedne klase koja tlači drugu. Ukoliko proletarijat izgubi bitku sa buržoazijom, silom okolnosti, organizovaće sebe kao klasu; ako, revolucijom postane vodeća klasa, i ukine stari način proizvodnje, onda će u skladu sa ovakvim uslovima, zbrisati uslove za postojanje klasnih suprotnosti i klasa uopšte, i samim tim ukinuti sopstvenu klasnu natčinjenost.“
Ovo je način prelaska sa socijalizma na komunizam koji su mnogi kritičari Manifesta, naročito za vreme sovjetske ere, veoma isticali.
Anarhisti, liberali, i konzervativci su se pitali kako jedna organizacija kao revolucionarna država može ikad (kao što Marks tvrdi) da odumre.
Oba tradicionalna razumevanja privlačnosti političke moći i skoriji teoretičari organizovanog ponašanja navode da će skupina ili organizacija političke moći radije težiti da sačuva povlastice nego da dozvoli da se ukinu zarad države bez povlastica - čak iako su povlastice date u ime revolucije i uspostave jednakosti.
Savremeni marksisti odgovaraju da socijalistička država uvek mora da bude demokratska, i da se odumiranje države vrši dodeljivanjem velike moći neposredno narodu (moć koju su prethodno držali izabrani predstavnici narodne vlasti).
Drugim rečima, socijalizam prelazi u komunizam kada predstavnička demokratija socijalizma pređe u neposednu demokratiju komunizma.
Manifest je prošao brojna izdanja od 1872. do 1890. Delimično je pisan za laike, kada se obraća radnicima, a delimično za vladajuću klasu, kada napada buržoaske čitaoce. Istorijski govoreći, obezbeđuje osnovu razumevanja motiva i politike komunista na početku njihovog pokreta.
Prvo izdanje Manifesta KP na srpskom jeziku
Prvi prevod Manifesta komunističkog manifesta na srpski jezik pojavio se 1871. godine u listu Pančevac u deset nastavaka.
List Pančevac u vlasništvu Jovana Pavlovića objavio je Manifest KP u nastavcima u brojevima od 29 do 42, u periodu od 8(20. aprila) do 23 maja (4. juna) , a kasnije je preštampan u posebnu brošuru. Ovim je faktički srpsko izdanje postalo peto u svetu posle izdanja na nemačkom 1848, švedskom 1848, engleskom 1850, ruskom 1869. godine.
kao najčešći autori prevoda označavali su se:
Ješa Jerković, Vlada Ljotić, Svetozar Marković, Dragiša Stanojević, Nikola Marković, Jovan Pavlović, Đoka Mijatović i Tasa Stojanović.
Comments
*
Допуна Манифеста комунистичке партије:
- Пролетери свих земаља би се ујединили - да су то дозволиле вође пролетера свих земаља.
- Социјализам је прелазни период од капитализма ка капитализму.
И један афоризам из времена док је "комунизам" још постојао:
- Све више личимо на оне против којих смо подигли револуцију и које смо победили и развластили. Као да их нисмо мрзели, већ као да смо им само завидели...
[removed]
"Vlast kvari - apsolutna vlast kvari apsolutno." Karl Marks.
Suštinski da li je zaista ikada u nekoj zemlji zaživeo, ''Socijalizam''.
Pominje se da je Švedska bila najbliža tome, ali marsisti tvrde da je taj socijalizam bio revizionistički, i da odstupa od pravog socijalizma(Komunizma) po marksističkom konceptu.
Ići iz jednog apsolutizma u drugi, navodno kritikujući autoritet kralja kao neku vrstu božanskog čina, videli smo da je praksa pokazala drugačije.
Ako sagledamo rad Svetozara Markovića videćemo da je dosta bio kritičan prema apsolutizmu, i korumpiranoj birokratiji iz vremena dinastije Obrenović, zastupao je stav da je revolucija jedino rešenje da se takva birokratija zbaci.
Nije bio jedini koji je tako mislio, postojala je osoba sa kojom je bio bilizak koja je delila njegove stavove to je rus Nikolaj Černiševski, koji je takođe važio za jedanog od revolucionara kao i mnogi drugi poput recimo Saše Uljanova, Lenjinovog brata koji je delovao u ilegali, a kasnije pogubljen od strane cara..
Sve u svemu imali smo komunizam koji je u praksi bio mnogo rigorozan, represivan, koji sejao strahovladu koristeći gulage, goli otok itd.. Sprovodeći nad svojim neistomišljenicima.
Kao što je nekada postojala inkvizicija koja je pogubljivala one koji su se suprodstavljali dogmama crkve.
Gledajući praksu takva levica se nije puno razlikovala od desnice(monarhista) princip vladanja je gotovo bio isti.
Lav Tolstoj je kao pisac realista, važio je za levičara i Pacifistu, u svom taktatu ,, Ne mogu da ćutim '' bio je izrazito kritičan protiv smrtne kazne, kao i to da je važio za njenog protivnika, opisivajući u tom taktatu mentalitet ruske biroktratije ruskog naroda toga vremena, koji su se pozivali na hrišćanske vrednosti preispitivajući dela tih ljudi da li su, i koliko u praksi zaista bila hrišćanska.
Koliko onda zaista vredi ta crvena revolucija ? Ako praksa pokazuje da je koncept vladanja isti.
Koliko se zaista taj apsolutizam levi razlikuje od apsolutizam od desnog.
Komunizam u teoriskom smislu lepo zvuči, ali koliko i kako? U praksi realizovan.
Mnogi su zbog te ideologije jako skupo platili svojim životima, na milione ljudi je pobijeno.
Zarad čega?
Ni jedan komunistički režim nije došao putem domokratskih izbora na vlast.
"Приче о једнакости престају, када вође робова уђу у палате господара."
steta
lepo zamisljeno
ali svako zeli vlast pa da zgrce bilo sta
u pravom zivotu kao u e repblik
O7