Moja bol...
steVVEGI
Bol, ona najteža, pritajena i pokvarena... Bol za koju ne znaš gde te boli... Ustvari, boli te ono što ni jedan doktor ne može da izleči... Boli te duša... Telo je zdravo, samo na pogled, jer sa bolom u duši tvoje telo postaje ranjivo, mnogo ranjivije nego ikada... I staro...
Kažu da se ta bol leči vremenom. Kojim vremenom? I koliko je potrebno tog leka? Koliko vremena treba da popiješ, ne bi li te ta bol prošla? Pitam ih ja, a oni mi kažu da sve zavisi od osobe do osobe i od toga koliko je ta bol, zbog koje te boli duša, jaka...
Tako dakle? Onda meni taj vaš lek pomoći neće... Svo vreme ovoga sveta dovoljno nije... Jer ta bol koja je meni razorila dušu je prejaka... I prelepa...
Kažu mi da mi onda pomoći nema i da samo mogu da olakšam sebi tako što neću misliti na bol... bol će biti večna, bol će biti moja tiha patnja... I neće niko znati za to... Biću bolesnik bez postelje, veseljak bez prijatelja, tužni komičar bez pozornice...
Onda moram olakšati sebi... Ne, neću misliti na svoju bol, prošetaću gradom, pozvati stare prijatelje, radiću one poslove koje sam, onako bolan, zanemario... Znam da će bol ostati, ali... neće me toliko boleti...
Šetam gradom, prolazim kroz poznate ulice... Sećam se mesta gde smo se ljubili, mesta gde me nežno uhvatila za ruku, mesta gde sam joj govorio najslađe stvari, gde sam u njenom oku uhvatio onu iskricu, istu onu, zbog koje je ta moja bol toliko jaka sada... Prokleta iskrica... Bar da je nikada nisam video... Gledam druge parove... tako smo se i mi do skora šetali gradom, mojim gradom... Nedostaje mi ta šetnja... I ta prokleta iskrica...
Ne vredi, šetnja mi pomoći neće, ne mogu da šetnjom da skrenem misli sa bola... Pozvaću prijatelje, uletećemo u neku kafanu i jedino tako neću misliti na bol...
Da, tu je staro društvo, konačno na okupu... Svako pritisnut svojim problemima, ali opet veseo... Ili glume veselost, kao što je i ja upravo glumim... Bol se ne smanjuje, čak se povećava sa svakom novom turom, zamućuje mi mozak, zatvara oči i počinjem da maštam... Maštam o bolu, o tome kako sedi pored mene u ovom trenutku... o tome kako je svaka moja šala, kojoj se celo društvo smeje, uzaludna... Kako bi ta ista šala bila mnogo lepša, ubačena u pravom trenutku, samo da je bol pored mene... Da se i ta bol nasmeje, onako, kako samo ona ume... I da joj, dok se smeje, vidim onu iskricu u očima... Prokletu iskricu... Iskricu moga bola...
Odlazim kući, ni čavrljanje sa društvom mi pomoglo nije... Bol ne prolazi... Ulazim u stan i gledam monitor... Sedam, otvaram svoje stare tekstove, čitam ih jedan po jedan... lagano, pokušaću da ne mislim na nju... i onda naletim na "u inat kiši", na "10 piva", na "možda"... A bol je sve jača i jača... I stalno mi je pred očima... Sa svakim pročitanim slovom, svakim zarezom, tačkom bol se povećava, bol mi je pred očima... Sada već ne znam da li našu zajedničku sliku gledam na monitoru ili mi je urezana u sećanju... Ali eto je, ispred mene, moja bol i ja...
I dok je gledam, shvatam da je ta bol nešto najlepše što me je pogodilo... Shvatam da lepšu bol nikada neću imati i shvatam da sva ta bol vredi svakog minuta, sekunda, trenutka provedenog uz nju...
Moja bol ima najlepše oči... Mogu da ih gledam satima, sve se nadajući novoj iskrici, iskrici koja bi moju bol napravila bolnijom, iskricu koju samo njeno oko može da pokaže... Neće moja bol nikada ni znati da sam video tu iskricu... verovatno se pitala zašto sam joj rekao neke lepe stvari u nekom, za nju, beznačajnom momentu, a ni svesna nije da sam baš tog trenutka video tu iskricu... Iskricu bola... Ili ipak iskricu moje sreće...
Pogled mi pada na usne, najmekše usne koje su me ljubile... Usne koje pričaju najlepše priče, usne koje me drže mirnim satima... Usne koje će me proganjati ceo život... Za te usne bol koju osećam je ništavna... Zbog tih usana bi trpeo mnogo više, mnogo teže stvari, zbog tih usana...
Gledam u bol, dugo... i želim samo jedno, da zatvori te oči pune iskrica, napući usne pune žara i poljubi me upravo sada... Moja bol...
-Posvećeno njoj-
Comments
brt moraces drugu da nadjes, sta da ti kazem...
A, obecao si... :/
Tekst je predivan.
Taj sam. x)
Mislim da znam o čemu pričaš...
Proći će
SIGNED !!! o7
❤ ❤ ❤
Ludooki, TOO i ti lepo pod ruku i u prvu kafanu na neki teski alkohol. : )
ako si ti ovo napisao WOW, avaka casta, a ako si isceprkao sa nekog sajta onda opet svaka cast za ceprkanje jer je teks fenomenalan 😃
Isti slucaj. Sad mi je jos gore : s : /
I fali ti deo o ogromnom opijanju, ali avaj bol ne prestaje! : /
Podelicu sa tobom svoju pesmu, zasluzio si... http://www.youtube.com/watch?v=2NSVlNdjDQo
@Miljicaa ubijas nas bezi : /
Mislim da znam o čemu pričaš...
Proći će x2
Delim bre vashu muku.
па не знам шта бих ти рекао...
да сам ја девојка, ја бих се сад омдах смувао са тобом, ал' знаш какве су ове модерне, све нешто шатро не воле романтику и поезију...
а ово је поезија у прози.
надам се да ћете се помирити
: /
Bravo Brate tekst je predivan... i isto kazu da posle kise sunce izadze../. o7
Pa da ti dam jedan savet kao stariji.
Klin se klinom izbija....
Nalakse i najbrze.
Samo znaj, rupa za uvek ostane.
Ne leci vreme bol vec ravnodusnost. A za ravnodusnost je potrebno vreme. A sama pomisao da ce ti jednom biti svejedno samo jos vise soli ranu i dovodi do ocaja
Tako da da, treba da prodje vreme. U medjuvremenu prepisujem obilne kolicine alkohola i visenje sa single muzjacima xD
Mada se ne mogu oteti utisku da samo zabacujes udicu iz dokolice, uz pomisao da bi se i nesto vece od krkuse moglo zakaciti O : )
Хмм... Обојен ти је овај времеплов, којим си ме бацио у сећања на слично, па ћу ти два савета дати, од којих је први свакако да нетреба нити сме, било каква препрека и граница да ти стане на путу ка твојој "боли", јер ако се предаш џаба ти икапљане душе улудо!
Други је онај једноставан и лак, црно вино и то домаће да те појача да пре "експлодираш" па идемо даље!
vegi nam se zaljubio????? kud vodi ovaj esvijet? idem da se eubijem
jao Bože, kolko godina imaš dete??
On ima petrnaest godina. I predomislila sam se za pesmu. Evo ti ova http://www.youtube.com/watch?v=VfN5-J4nlug
a ja mislio da ima njanjaest..pitam se kakav lik deli svoja osećanja sa ljudima koje ne poznaje, tj. sa svima..baš zanimljivih pojava ovde ima..aj uzdravlje junače, nemoj da plačeš
Nemoj da si grub, on je mlad i zelen. Bolje da mu dash neki savet, kao iskusniji.
Ma njemu samo treba savet kako da popije shto vishe piva a da se ne onesvesti pre toga. Znachi Vegisha, natepaj se pre toga sa prasetinu, pa rokaj pivo dok se ne use*esh : D
Ja ne znam sta je sa vama. Masovno pisanje ljubavnih zalopojki
e vegi vegi
Hrabro o/
http://www.youtube.com/watch?v=2eNkRMvGY0c
Miko, nije da izbegavam Paunovića, ali trenutno bih radije nekog drugog pod ruku, pa u kafanu, pa negde drugde. Odnosno NEKU. : D
bezvremenski tekstovi...
uvijek ih je ugodno pročitati...
da nema boli, nikada ne bi znali što nas veseli...
Ludooki kakva koincidencija. I ja isto : D
Miljice, nisam znao da si u fazonu girl-on-girl. xD
Eh ne znash ti josh sve moje fazone : P
Nauči me! : P
35 x bol ...lele...da si nogu slomio ne bi toliko kukao. X ) Aj da si 35 puta spomenuo pivo pa covek i da te shvati. : P
http://www.youtube.com/watch?v=SLImlDMRIN4
Je**te od ovoga moze da se rikne......
Vegi sta ti bi pobices pola ljudi ovde...😉
35 x bol ...lele...da si nogu slomio ne bi toliko kukao. X ) Aj da si 35 puta spomenuo pivo pa covek i da te shvati. : P x2
гањајте ви цуре неке друге, а не да се фатате једни с другима под руку!
ало, људи, какви су вам то савјети!?!? 0.о
Pucketa mi : )
I onako si pisao njoj : D
Mukica :😁
Dodji sutra s nama Zajedn\o/ da pijes da je zaboravis :😁
Ima ona vrhunska scena u filmu "kad porastem bicu kengur" u kojoj je sadrzana sva taktika oslobadjanja od boli.
U toj sceni, jedan od junaka koji je upravo doziveo nervni slom zbog ribe, dolazi na krov i krece da se jada svojim ortacima iz detinjstva. Na svu njegovu pricu, njegov ortak mu odgovara:
"sedi brate, popij pivo, koji ti je q" 🙂
Drz` se Vegisha.... guzeljaj !
Brate bice te blam jednog dana sto si ovoliko prso xD i to pred ljudima xD
Lijep tekst
Vrijeme liječi sve rane, bol će ti biti manja i manja, ali mala rupica uvijek ostane xD
a taman slusam d-moll od balasevica ...
Rezultat poznat ...
Исту муку имамо...
Дај све од себе да је имаш, али пази, ако дође тренутак када осетиш да је нећеш имати (из ма ког разлога) иди даље. Немој да се задржаваш годинама балавећи за неком девојком и да губшиш време које би могао да потршиш паметније са гомилом других девојака хD Ствар је у томе да она није једина лепа на свету и да има и лепших и оно што је најбитније има гомилетина оних у које би исто тако могао да се заљубиш.
Али пази, алкохол само продубљује бол, лепо си то приметио и у тексту...
Јеси видео некад кад проџараш ватру да излети само једна искра? Ниси. Излети прави мали безброј искри на све стране...
auh ..