Lijepe i okrugle...
Uigeadail
Za one perverznjake koji su pomislili na nešto drugo, da odmah razbijem sumnje. Mislio sam na brojke.
Za koji dan skupiti će se pod ovim prstima 2000 dana boravka pod plavetnilom e-Repa. Iako i nije baš uvijek bilo plavetnilo, jer bilo je i poprilično tmurnih dana, sve u svemu e-proživjeh jedinstveni doživljaj u ovom virtualnom svijetu.
Postoji li išta posebno vrijedno, provedeno u proteklom vremenu, onom koje je uglavnom sličilo na onomatopeju zvukova click, click, click.. bilo mišem ili tipkovnicom? Sigurno da postoji. Već sama dugotrajna prisutnost, u značajnom vremenskom intervalu i za osobe moje dobi, dovoljan je pokazatelj nekakve vrijednosti ideje postojanja u ovakvoj e-virtualnoj zajednici. Sasvim nebitno je koliko je taj proces produkt zaluđenosti i emocija ili sebičnih poriva, ili već bilo čega drugog.
Ono što je mene fasciniralo jest mogućnost postojanja u jednoj jedinstvenoj točki. Iako često znamo spominjati kako prošlost više ne postoji, a budućnost još nije stigla, naše poteškoće proizlaze upravo iz toga. Stvarni život nas često pogura u obračun upravo sa tim poteškoćama, koje su duboko prisutne u našim osobinama. Ma kako one god bile prošlo svršeno vrijeme ili nepostojeći futur.
Igrajući se u imaginarnom svijetu, možemo lako sve to spojiti u jednu točku. Onu jedinstvenu i onu koja je upravo sada. Možemo bar pokušati. I uvjeren sam kako se u njoj možemo opušteno nositi sa svime. Ponekad, kada mi u misli dođe djetinjstvo, čini mi se kako je najčešća rečenica koju sam izgovarao bila „… ma samo još pet minuta…“. I to onih pet minuta u kojima je trebalo voziti biciklu, igrati nogomet, gađati drvenom puškom svu šaroliku zbirku neprijatelja, ukratko činiti sve kako bi sačuvali taj razigrani imaginarni svijet.
Na žalost ili na sreću jednom moramo odrasti. Odrasti i preuzeti svoj obol u obavezama svijeta odraslih. Ali to nam ne umanjuje pravo da sanjamo svoje indijance i kauboje, svoje nogometne uspjehe ili strašne motore sa dvije pedale i dalje. Imamo pravo na produžetak od onih pet minuta i samo o nama ovisi kako ćemo ga iskoristiti i u kojoj mjeri ćemo mu se prepustiti.
I tako sam ja prije 2000 dana pronašao svojih izgubljenih „pet minuta“. Ma koliko izgledalo nekome patetično ili kako bi rekli u modernom izričaju „vejnerski“, eto ja se igram i dalje zajedno sa Vama. Iako je ponekad baš mirisalo na pelin… K vragu i gorčina je sastavni dio tih „pet minuta“, ali je poslije nje zato med slađi.
I što nakon svih tih dana?
Danas, uživajući u mirnim vodama eRepa ipak se ponekad zapitam što pokreće ljudsku malodušnost i što to u nama uvijek iznova probudi samodopadno naslađivanje nad tuđim pogreškama. Pravog odgovora na takvo pitanje nema, i koliko se god dovijao mislima proniknuti u ovu vječnu zagonetku rezultati i posljedice su uvijek u povijesti , ako ne ničega drugoga onda barem eRepa, bili isti.
Bilo kakav uspjeh u ovoj igri uvijek je pratilo nekoliko stvari. Za postizanje uspjeha mora postojati određena doza malicioznosti, dobar dio sreće u nizanju okolnosti, zli tiranin, voljeni vođa, a svakako bi bilo dobro da postoji i određeni broj igrača. Što je taj broj igrača veći, pa makar bile i zle sluge Mordora, postizanje uspjeha je izglednije.
I tada, kada se sve te sitnice i poslože, jedna stvar je neminovna. Neće trajati vječno. Jer prije ili kasnije splet okolnosti odvući će te sitnice na onu drugu, „njihovu“ stranu i tamo daleko zagarantirati uspjeh. A moju… pardon „našu“ stranu ostaviti kratkih rukava.
Upravo u tome i leži ljepota igre. Nepotrebno, i potpuno irelevantno za budućnost, je prozivati krivca oslanjajući se samo na jednu, onu vlastitu istinu. Ili još gore, pritom se nabacivati „pretpovijesnim“ eRep događajima i situacijama koje sa trenutnom imaju zajedničkog koliko i Noina arka sa nosačem klase Nimitz. Slažem se veliki brod je jedno i drugo, ali… tu svaka sličnost prestaje.
Nažalost, opet mi se tekst odužio. Ponekad je teško sabrati misli i o događaju koji traje par minuta, a kamoli o ovakvoj 2000 dana dugoj igri među pixelima. Zahvaljujući vama, suigračima, ona je bila velikim dijelom ugodna i još traje.
Dragim prijateljima, onima koji su dali osnovni smisao ostanku, onima koji se možda i ne slažu ali razumiju, Vama posebna zahvala. Nitko od nas vjerojatno nije planirao na „površnih pet klikova dnevno“ stvoriti nezaboravni doživljaj upoznavanja. Jednostavno se dogodio, i to je prava vrijednost. Zato ću pokušati izgurati još poneki mjesec čuvajući naših „pet minuta“, meni su pomogle, ako zatreba možda jednom pomognu i Vama.
Za sami kraj, ono što mi najviše nedostaje…
For my Lioness 😃
Vaš …… Uigeadail
PS. Tko se zatekne pravi dan na pravom mjestu i u pravo vrijeme, biti će nagrađen 😃
Comments
Ja prvo pomislio da slaviš 100-i rođendan 😃
kad sam vidio naslov oma` sam pomislo,uhh 😛
btw. nezz zasto,al procito sam cijeli clanak xD
dubokoumno (:
Svašta smo Dida proživjeli u tih 2000 dana.
Isplati se zavrtiti još koju rundu. 🙂
o7
Da, puno lijepih poznanstava je nastalo iz ovako naizgled trivijalne stvari iliti igre...
''Za one perverznjake koji su pomislili na nešto drugo...''
jesam!!
knedle😁
srdant jesi to ti? XD
Ajd sad me nije sram priznati.....jesam i ja.....ali ne na knedle - knedla mi je bila odmah u grlu 🙂
(.)(.)
o7
Dida tjera na razmisljanje kao i uvijek.. I pomalo griznju savjesti jer onda imam vise od 2000 dana staza
[removed]
Svaka cast na clanku! v+s
Kao i uvijek, bravo Dida!
Da,čudesna stvar.Mnogo me ova igra unaprijedila,uveselila i zauvijek će biti dio uspomena.Prošlo preko 5 godina 😃
Bravo za članak.
10 mjeseci nije 2000 dana ili se varam?
S koje si ono planete došao? 😛
Baš si zao 🙂
to je to...
Uvijek sam volio pročitati tvoje tekstove. Jer uvijek je gušt pročitati dobro štivo.
I uvijek sam te nekako doživljavao kao svoj pandan u ovoj igri. Jer ja uvijek pokušavam u smiješnom članku proturiti pokoju ozbiljnu misao (znam da se rijetko primijeti 😃), dok ti uspijevaš u savršeno ozbiljnom, iako literarno gledano razigranom članku, ukazati na veselje i zabavu ovog našeg malog virtualnog utočišta. 😉
Stvarno je gušt pročitati "Lijepe i okrugle...", tekst doista zaokružen sa gomilom prekrasnih sličica i poruka.
Ako i jedna uspije odškrinuti vrata nevine dječačke igre za ostatak igrača i to produži naših "pet minuta", ali naših zajedničkih, koje možemo svojatati svi mi, onda će ovaj šarmantni tekst dobiti jednu dodatno vrijednu dimenziju.
Glas, svakako.
Malo t ide više zbog osjećaja bliskosti, nikako zbog nepoštivanja....
I svega se sjećaš, i djetinjstva.
Kada sam ja razmišljao o prošlosti, upadao sam u petlje,
i zato sada zaboravljam što je bilo jučer i živim k'o Memento ..
Odličan dida, kao i uvijek 🙂
Odlicno napisano. Iako mi nekad nisi bia pretjerano drag, bilo je nekih sitnih trzavica ako se ovi moj isprani mozak dobro sica... Nemogu nabrojat vise od 5-6 ljudi van DLa prema kojima imam vecu respekt, nego prema tebi. Bia si neka vrsta razuma i iskustva, iako po mom misljenju nrkad je trebalo i suprotno. Neka tebe i jos ovih par fikusa, u ktajnjem slucaju, bar figurate kraj ponistre.
Mobitel rulz xD
ti si njab 😃
senzacionalistički naslov. Pih. a unutra ništa lijepog niti okruglog. Ako je i od Dide, previše je 😛
Nije senzacionalistički nego provokativno dvosmislen.
Senzacionalistički naslov bi glasio "Tom pobijedio na predsjedničkim izborima!"....................hmm ne, to bi bio proročanski........ili bi to bio znanstveno fantastični...sad sam se pogubio - idem spat.
Genije 🙂 07
Dida pozdrav - Gene
e stari moj...
lepe i okrugle molim lepo
Ja san na knedle odma pomislija 🙂
dobio si V i S prije nego sam skuzio da se ne radi o onom na sta sam prvo pomislio.
muska pohlepa jbg