Gubim li razum?

Day 742, 04:43 • Published in Croatia Croatia • by srdant
Dragi čitatelji obraćam vam se ovim putem za pomoć. Muči me jedan problem osobne prirode i to od samog početka mog eŽivota. Priznajem, do sada me bilo sram govoriti (pisati) o tome. Odlučio sam da više tako ne može. Potražio sam i stručnu pomoć, ali je nisam uspio dobiti. Obišao sam sve bolnice u eHrvatskoj (pa čak i neke izvan nje), ali sam nalazio samo dotore koju su mi uporno pokušavali dati infuziju wellnessa. Nisam im niti ispričao moj problem, jer čim bih počeo njihova lica bi porprimila zbunjen izraz, a ruka bi im, valjda refleksno, posezala za infuzijom. Vi ste mi zadnja nada da me uvjerite u moje psihičko zdravlje. Evo o čemu se radi.

**************************************** **************************************** ********************

Svaki put kada se vratim u moju Q1 kućicu i odem na spavanje sanjam iste snove. U tim snovima se nalazim u nekoj drugoj dimenziji u kojoj se moja domovina zove Hrvatska (bez onog „e“ ispred). Iako je ime jako slično, život tamo je potpuno drugačiji. Evo nekoliko primjera. I tamo se jede kruh raznih kvaliteta, ali je samo dodatak nekim čudnim prehambenim proizvodima. U početku sam se budio s osjećajem gađenja jer tamo uglavnom jedem nešto što izgleda kao pečeno ljudsko meso. Nakon nekog vremena sam shvatio da to meso potječe od nekih čudnih organizama koji hodaju na 4 noge. Nikada u eHrvatskoj nisam vidio takvo nešto! Koliko ja znam samo ebebe hodaju na 4 noge i to jako kratko.

**************************************** ** **************************************** ********************

U tim snovima ne radim uvijek. Ne znam čak ni kako se mijesi i peče kruh. Kada radim plaću ne dobivam svaki dan nego tek za mjesec dana. Pa to je cijeli jedan predsjednički mandat. Kakva nehumanost! E da, predsjednički i zastupnički mandati tamo traju 4 godine. GODINE!!! Mi smo nedavno proslavili 2 godine našeg eSvijeta tako da je meni to potpuno neshvatljivo. Mandati stranačkih predsjednika traju još duže. Mogu se mjeriti i u desetljećima. Desetljeće je period od 10 godina. Nevjerojatno nešto! Po nekim procjenama naš eSvijet će završiti mnogo prije nego proslavi svoj deseti rođendan.

**************************************** **** **************************************** ********************

Najbolnije od svega mi je što u snovima ne idem u vojsku i ne znam rukovati oružjem. Sada kad razmislim o tome čini mi se smješno. Pa bio sam još ebeba kad sam prvi put uzeo oružje u ruke i zapucao. Ne postoje ni EDEN ni PEACE nego nekakv NATO. Hrvatska iz tih snova je članica tog saveza. I Mađari su nam saveznici u tom NATO-u. Sa Srbima se ne vodi nikakv rat. Sve u svemu malo se ratova vodi i to ugalvnom na područijima koja su još nenaseljena u e Svijetu.

**************************************** ***** **************************************** ********************

Informacije uglavnom stižu preko neke vrste ogledala koje pritiskom na jedno dugme prikazuje slike u pokretu sa zvukom. Postoje novine, ali ih je puno manje nego u eHrvatskoj. Uglavnom su lošije od dosta naših novina. U tim info medijima sam primjetio jednu stvar (možda čak i jedinu) koja mi se sviđa. Postoji nešto slično vojsci, samo slabije naoružano i drugačije obučeno, a zove se Policija. Ta postrojba ima zadatak voditi u zatvor građane koje prekrše zakon. Zatvor je u biti veliki kavez u koji ih zaključaju. Ne bi bilo loše da imamo to eSvijetu. Politika tamo je jako slična našoj. Vidio sam na tom ogledalu jedno zasjedanje Kongresa. Svađa, optužbe, vrijeđanje i još kažu da primaju plaću za to. Bože budala.

**************************************** ***** **************************************** ********************

Sve to izgleda kao da u tim snovima živim jedan drugi život i jako je realno. U poslijednje vrijeme su me ti snovi počeli napadati i kada sam budan. Preplavi me osjećaj kao me netko ili nešto isključi iz mog eŽivota i nađem se u toj drugoj dimenziji. Upravo radi toga tražim vašu pomoć. Ako je još netko imao ovakva iskustva javite se i podijelite s nama to. Nadam se da nisam sam, jer ozbiljno sumnjam u moju psihičku stabilnost.