Da i ja kažem nešto

Day 1,281, 06:20 Published in Croatia Croatia by srdant
Jednom me toliko ponio žar za ovom igrom da sam napisao OVO

Davno je to bilo. Kao što piše tamo “more than a year ago”. Bila su to i druga vremena, takva da vjerojatno ljudi koji nisu igrali u V1 ne mogu ni zamisliti kako je to izgledalo. Rat sa Srbijom je stajao otvoren, a napadi su bili rijetki (između tih napada je bilo i drugih ratova pa su ljudi svejedno igrali igru i borili se protiv ostalih neprijatelja), siloviti i uvijek u kombinaciji s Mađarima (prema ustaljenom scenariju: paralelni napad na NWC i Slavoniju). Čekalo se, taktitiziralo se, nije bilo jednostavno. Napad je aktivirao sve MPP koje država koja se brani ima (a ne kao sada kad su svi stalno aktivni) tako da su srpski napadi na nas (i obratno) uvijek bili dočekani kao velika bitka. Drainovi su bili rijetki (bilo zbog spomenutog mehanizma MPPa, bilo zbog cijene napada), tako da je svaki napad bio sraz oba saveza i dovodio u pitanje opstanak eHrvatske.

Nadam se mlađi igrači shvaćaju (i da se stariji sijećaju) koliko se isčekivao napad (kada bi stigla dojava od špijuna ili kada bi se Miss Modesty preselila u Slavoniju i signalizirala nam da Desert Hamster dolazi po nju), koliko se pripremalo za bitku i koliko se članaka pisalo (moj članak gore je samo kap u moru ostalih članaka koji su izlazili na dan bitke). Borba s eSrbijom je tada bila nešto puno više od svakodnevnih napada. Satima smo znali samo gledati battlefield i na IRCu raspravljati o damageu i borcima. Sada? Sada je to samo jedna navika i nitko mi ne može reći da nije tako (naravno ako izuzmemo naš skoro uspjeli pokušaj brisanja komšija). Svaki dan isto, pa jedno vrijeme oni napreduju, pa onda malo mi i onda opet oni. I to je igra? To bi trebalo bit zanimljivo? Zbog čega? Samo zbog toga što si nismo dragi u RLu. Jesmo tu da bi igrali igricu koja će nas zabaviti ili smo tu da bi napakostili Srbima?

U Vladi eHrvatske sam već dugo na mjestu Premijera (fikusa rekli bi neki mućki provokatori), a u igri evo skoro dvije godine (isse to je strašno sad kad razmislim) i s ta oba iskustva ću sada izložiti moje viđenje ove stvari. Iskreno ne zanima me ko će šta reći o tome, ali koliko vidim danas svi rado iznose mišljenja pa evo i moga.

1. Ova igra već dugo vremena nije ni blizu onome što je neka bila i što bi trebala biti. Ratovi koji su trebali biti glavni motor aktivnosti građana su banalizirani do te mjere da su postali glavni motor za prikupljanje golda zna se kome. Zatvaranje jednog od poznatijeg rata u igri (za kojeg se govori da se zatvara samo brisanjem) je snaža poruka protesta.

2. Gledam latest news u balkanskim zemljama i svi pišu da su izdani. I Srbija i Slovenija i mi I BiH su izdani ovim mirom. L-hebeno-O-L. Znaci po tome išlo se na dogovor koji nikome ne ide u korist. Di je tu logika?

3. Dok ovo pišem u BiH se još nije službeno oglasio njihov Predsjednik, ali već se spominje izdaja. Nitko se nije zapitao je li možda bolje pričekati članak pa onda prosuđivati? Nitko se nije zapitao jesmo li ovim dogovorom (uz suglasnost BiH Predsjednika) zapravo BiHu osigurali ostanak na karti, mogućnost izbora i sve što ide uz to?


4. Spominje se i izdaja ostalih saveznika. Izgleda da nekima 2 godine odvlačenja srpskog damagea na naš teret nije dovoljno. Mir sa eSrbijom ne znači da nećemo sa svime što imamo pomoći saveznicima. Mir sa eSrbijom jednostavno znači da se nama otvaraju puno korisnije opcije.

5. Ako imate imalo mozga u glavi kužite da nam očajnički treba bonus za wep industriju. Ako ste to skužili onda napregnite malo mozak i skužite da je Prekmurje najizgledniji bonus koji možemo zadržati. Ako niste totalni daltonist pogledajte kartu eSvijeta pa ćete valjda i vidjeti koje nam se opcije otvaraju za dalje.

To je ono što ja mislim o svemu ovome. Pozivanje na RL me uopće ne dira i ne zanima. Tu sam da bi igrao igricu, a ne prenosio ionako usrani RL u ovaj svijet beskonačnih mogućnosti.