Amerikanska jahta u splitskoj luci (čin I.)

Day 1,899, 15:07 • Published in Croatia Serbia • by OVALNI REBORN

To jutro u splitskoj luci je bilo drugačije od svih drugih. Asfalt okupan suncem, opojan miris dizela, gatovi svi popunjeni akoštanim trajektima. Nedaleko, na rivi okupljen radni narod Splita na svojoj prvoj pauzi tog napornog radnog dana ispija kavu i proučava svježe fiskalizirane račune. I promatra nesvakidašnji događaj…

Dva q7 tenka klize niz Marmontovu [ulicu – dušu] Splita, usput koseći kandelabre. Nastavljaju po rivi obarajući mrska vješala s treskom. Po tehnobetonskim pločama ostaju tragovi gusjenica i masne crne mrlje motornog ulja. (došlo je vrijeme za upgrade na q😎 Kroz gomilu koja je već poustajala sa svojih sjedalica i sa zanimanjem promatra divljanje tenkova energično se probija prgava žena. Ljubica Tigrica. Sama na tenkove. Da ko je vidija njenu zasluženu cjelodnevnu pauzu prekidat i rivu tako šporkavat, jeb… [Thou shall not contaminate the New World with filth such as Extreme gore, Fried spam, Violence, Entrails, Vulgarity or Threats] Tako ode prvi uhljeb…

Nakon što su se tenkovi razmjestili na sredini rive, zavladao je muk. Potmulo zujanje nišanske sprave koje je uslijedilo, potreslo je okupljene HDSovce puno više od dva pucnja nakon toga. Kad se prašina slegla – na rubu rive zjapio je ogroman krater. Još jedno zujanje nišana – i fumari na dva trajekta postali su prošlost. Slučajno ili ne, jedan trajekt se zvao Hrco a drugi Broc. U nekoliko sekundi iz oaze mira i spokoja i riva i luka postali su mravinjak. Civili su jedan preko drugoga nahrupili u podrume, na Voćni, uz Marmontovu, trajekti su isplovili i zamakli za puntu Čiova. Škure su se pozatvarale, glazba u kafićima utihnula dok je vjetar raznosio svježe fiskalizirane račune koje nitko nije ni pomislio platiti. Ekipa je naprosto nestala.



Pogled iz predsjedničkog apartmana predsjednika Dalmatinske Stranke netom prije opisanih događaja.



Prošlo je i pola sata prije nego se ukazao otvor na svjetlucavoj oplati od titanija. Po 10 vojnika izašlo je iz svakog monstruoznog čudovišta i uvježbanim pokretima iznijelo crveni tepih, stol, fotelju, laptop sa 4G mrežom i baldahin. Iza škura skriveni rijetki stanovnik u čudu je promatrao ovu koreografiju. Upravo u tom trenutku u pustu luku uplovila je luksuzna podmornica. Iz oznaka na trupu nije se dalo puno zaključiti: crveno-bijeli kvadrat u 25 naizmjeničnih polja sa lubanjom crvenih očnih duplji, bijelom kuharskom kapom i ukrštenim strijelama dominirao je između okrunjenih ocila na nevidljivoj crveno-bijeloj podlozi i trakasto-zvjezdaste kombinacije sa istim nevidljivim crveno-bijelim uzorkom. Sve je podsjećalo na službeni predCednički stijeg, ali koje države?

Špalir uniformiranih vojnika izmarširao je iz podmornice koja je krmom pristala u netom za tu svrhu izrađen krater. Kad je špalir zauzeo svoja mjesta uz rub crvenog tepiha iz podmornice je izašao general Mihajlo Vasilije Mitu noseći tri demejane crnoga i čašu. Dvadeset minuta kasnije, žmirkajući – (navikavajući se na dugo neviđeno sunce domovine), iz podmornice, kroz špalir pa do stola i fotelje prošla je figura koja je očito orkestrirala ovaj događaj. Zavalivši se u fotelju, otpivši dobrih pola litra iz prve demejane, u sjeni baldahina još uvijek promatračima neprepoznatljiva figura ugasila je kubanku u čaši, ustala i upitala; nikoga određeno ali i sve koji su iza škura promatrali:

Ko je pitao za Pečat?



(nastavit će se)