Ulomak iz dnevnika jedne ministrice [Scar_afk]

Day 1,145, 20:54 • Published in Croatia Croatia • by Scarlet_Letter


... i evo me opet. MI-take two. A rekla sam da nikad više neću. Da je zadnji puta to bilo-to. Da idem u dvoklik. Da mi je dosta budala i sitnih duša. Zavidnih. Onih koji žive u tetkinom podrumu i u nedostatku danjeg svjetla, jašu po drugima. Rekla. I porekla.


Kad su me prvi put vadili iz naftalina, bilo je gadno. Skoro pola godine nikakve aktivnosti, preskočen cijeli v2, neupućenost u bilokakva zbivanja i trenutne međuljudske odnose... Iskreno, mislila sam da je retro sišao s uma kad me pitao da budem ministrica informiranja. Bilo je to k'o da date dvogodišnjem limaču da vozi space shuttle. Vezanih očiju.

Ali neki su ljudi vrijedni žrtve. Jer su uvijek uz vas, slušaju vaše RL probleme. Jer znaju tko ste i kakvi ste zapravo. Jer vjeruju u vas čak i onda kad sami ne vjerujete. Vrijedni su... Jer jednostavno jesu.



Pokušajte bar jednom imati bilo kakvu funkciju ovdje i prestat ćete se zavaravati da je to lako. Pingaju vas na tisuću mjesta, pljuju s jedne, hvale s druge strane. Pokušavaju vas izmanipulirati jer misle da vam je sva pamet prešla u sise. Čak i kad vam se iste smanje za koji broj. Jedni se naljute jer ste napisali jedno, drugi jer baš to niste napisali. Zovu vas na mobitel s nepoznatih brojeva dok radite zelenu salatu za ručak, pa stavite previše octa u dressing i sve ode u k.... Sekiracija. A ja sam vrlo sekiratvna osoba.


Vidite, nikad nisam nikoga namjerno povrijedila. I ne bih to nikad ni učinila. Ako sam to učinila, bilo je nenamjerno, ispričavam se. Grizem samo kad se laje na mene. A i to, kako vrijeme odmiče, sve manje. Čovjek se s vremenom nauči pameti. Možda ne dovoljno da odbije ikad više imati neku funkciju u eHrv jer definitivno ima pametnijeg RL posla, ali hej...
Ne očekujem da da me se hvali, znate. Kvragu, ne očekujem ni da me se prestane pljuvati i namještati mi koješta. Ništa se od toga neće dogoditi. Ali uvijek, pazite UVIJEK će ovdje biti ljudi čija je jedna riječ dovoljna da skočim u vatru. Da pretrpim sve što drugi imaju za reći. Da sa smješkom čitam SMS-ove koje mi šaljete s neregistriranih brojeva jer ste se nekako dokopali RL informacija o meni. Da pregrmim (ako uopće više čujem ili vidim) da me nazivate kojekakvim imenima.

Mnogo se RL-a ovdje nepotrebno umiješalo. I nema više povratka. Znamo se sad. Ja znam vas. Onoliko koliko me to zanima (a u većini slučajeva, vjerujte, malo je to). Imajte podatke o meni. Ionako ništa s njima ne možete učiniti. Svoje sam se tajnovitosti tako i tako odrekla kad sam se zbog Woolfieja odlučila prvi puta pojaviti na mitingu. Samo vas pitam (ne misleć na sebe pritom): što imate od upadanja u tuđe živote? Ajde, iskreno-što to govori o vama?

I ne morate razumjeti moj uvrnuti smisao za humor. Niti voljeti moje provokacije. Možete me shvaćati doslovno. Iako je to sasvim pogrešno, dakako. Dok god ne vrijeđate, nego konstruktivno raspravljate, poštovat ću vas. Nigdje ne piše da se moramo voljeti. Ali to smo ionako znali.



Opet sam tu. Ako sam ikad i otišla. Valjda... Možete otići iz eHr, ali eHr ne može otići iz vas. Ostat ću. Jerbo mi se, pravo da vam kažem, nigdi ni ne ide. I jer mi se živo .ebe za pojedince ovdje.

Imajte na umu da neki divni ljudi ovdje rade za vas. Radio je to onaj malac kojem sam prvom služila, radit će to i ovaj sad. Imate masu ljudi koja brine o vama. Čitava se mreža ljudskog truda saplela da izgadi ovu našu virtualnu državicu. Ni ne shvaćate koliko je klikova, vremena, dobre volje i strpljenja potrebno da vam se daju samo najosnovnije stvari, a gdje je tek ostalo... Ko Boga vas molim, nemojte tuđe napore uništavati jalom, mržnjom i licmjerjem.



Dobro je biti doma u BSD-u. Neki ljudi su jednostavno-dom. Volim svakog svog BSD-ovca, od onog najmanjeg do onog najjačeg. Da je cijela eHrvatska kao mi, karta svijeta ne bi bila dovoljno velika za naša osvajanja.

Retro, rekla sam ti jednom da nas ne vole. Sad kad gledam, mislim da to nije ni najmanje bitno.

eTomislave. Hvala ti što postojiš. Što si tako strpljiv i što razumiješ sve ikad. Hebo me pas, imam dva-tri živčana loma manje samo zbog tebe.

I samo ću reći da sam vrlo ponosna na svoje novo uredništvo u MI. Bit ćemo tim kakvog nema. Već to vidim. Makar su slike krive veličine, jel Techo?



Otišla sam u širine, iako mi nije bila namjera. Sve što sam htjela reći jest da uvijek ima jednih i drugih. Zbog jednih sam prije pi*dila. Sad samo odmahujem rukom. Zbog drugih, isplati se ostati. Ili se barem vraćati. Uvijek i iznova.

I sad me slobodno popljujte. Vi koji ne shvaćate da me time samo hranite. I da sam od toga samo jača. Čekam. Nemojte me iznevjeriti.

A svi vi koji i dalje ne razumijete da se ja samo jako dobro zabavljam, evo vam mjesto gdje možete locirati svoje napućene usnice, uz glasni "cmok"




Ne idem ja nigdje. Ne morate se bojati. Neće grom u koprive.

Vaša BSD-ovka do eGroba,

S.