Patriote na baterije

Day 2,821, 15:17 • Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina • by HandzarBosna

Već dugo se kanim da napišem ovo, neka se ne nađu uvrijeđeni oni koje ću prozvati ovim člankom. Svi su mi oni pomagali od početka, sve su to dobri ljudi, duše bosanske. Ovo je dijalog s njima a monolog prema onima koji kažu da nas nema.

Posmatram eBiH društvo mjesec dana a jedna stvar mi je trn u oku. Ona stvar koja se može promijeniti, jer ipak je ovo igra. To su one zvjezdice i trokut, to su geometrijska tijela koja predstavljaju u isto vrijeme i mir i sukob.



Mir koji je iza nas počeo i koji je trenutan, a sukob koji je pred nama i koji se osjeti u zraku. Oni koji kažu da ga više neće biti ne poznaju naš mentalitet ili ne žele da priznaju da je pogan i zlatan u isto vrijeme. Ne znaju da se merak koji Bosanac (geografska odrednica) ima začas u njegovoj glavi pretumba u srdžbu i bijes, jel mu neko kaže da mu komšija radi o glavi pa u njemu proradi strah.

Kome to smeta Bosna prkosna i ponosna ? Kome ne odgovara simbol ove tisućljetne zemlje i zašto ga se neko, ko voli ovaj tamni vilajet, stidi ? Znate da smo mi "rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, pa sad nema ni toka ni ušća mali za jezero velik da presahne", kao što to reče moj dobri sugrađanin Meša. I nikad, nikad nećemo presahnuti dok god ne počnemo zaboravljati ko smo i ko nas je sačuvao od zla i pohlepe nečijeg nacionalnog bića.

A podlegli ste braćo Bošnjaci, podlegli ste zaboravu. Igrate se sa riječju Bošnjak, riječju koja označava sve nas muslimane, katolike, pravoslavce, ateiste i ostale čiji su očevi krv prosuli da bi imali ono što imate danas. Pod jednom i jedinom zastavom, pod šest ljiljana vezenih u zlatu. Gadno je na to pogaziti pa makar se radilo i o igrici.

Ko nam to neda da budemo ono što jesmo bar ovdje ? Bar ovdje kad nam ne daju na javi, da budemo ono što smo oduvijek htjeli biti. Kad nam ne daju u realnosti oni koji govore da ne postojimo, e pa u inat, ako nešto u nama ima, ima inata za sve u svako doba, u inat ću biti ono što jesam, svim svojim bićem i srcem. U inat ću isticati ono čime se ponosim i čega se nikada neću stidjeti. Kad prođem čaršijom stati ću ispred svoje pravoslavne crkve, ispred svog katoličkog samostana, ispred svoje čaršijske džamije, pa se zagledati u munaru čekajući ezan. I punim srcem reći ću da je to naše. I da je u onom nesretnom ratu sačuvano za molitvu građana Republike Bosne i Hercegovine.



Znam da sam mlad, da nisam prošao ono što mnogi jesu ovdje. Zbog toga poštujem svačije iskustvo i cijenim čovjeka koji će reći da sam u krivu a koji to s pravom kao stariji od mene kaže. Ovo je ono u šta vjerujem i u šta su me učili da vjerujem, da volim svoje, čuvam ono što imam i ne tražim tuđe. A zar to nije ono što Bošnjo jeste ?