Napad na Austriju!

Day 816, 03:20 • Published in Croatia Croatia • by Dokultis
Odmarao sam se nakon bitke u North Brazilu i pratio vijesti iz zemlje. Bilo je to burno razdoblje. Novoizabrani predsjednik Jelen od Potoka se povukao i nasljedio ga je Apachy, koji je nakon neuspjelih pregovora s Austrijom istoj objavio rat.

Sa ekipom iz squada čekao sam akciju. Vojska je već bila mobilizirana, tražio se svaki slobodni građanin da potpomogne u budućem ratu. Počele su se akupljati donacije u Ratni fond... U svakom pogledu krenuli smo po high regiju, pa koja god ona bila i gdje god se nalazila. Čini mi se idealan trenutak za povećanje našeg e-stanovništva.
Spakirao sam svoj borbeni ruksak, napunio ga hranom i streljivom, provjerio opremu, otišao u skladište po odjeću potrebnu za ekstremno hladne uvjete – ipak nam je cilj prijeći Alpe. Ekipa iz squada XI je bila spremna.

Erep dana 814 negdje iza 17 sati po erep vremenu krenuo je napad na Austrijsku regiju Carnithia, a nekoliko minuta kasnije i na regiju Styria.
Bio sam nabrijan jer se napokon nešto počelo događati. Elitne postrojbe su krenule prve, zauzevši najvažnije točke unutar prije pomenutih regija. Pola sata prije ponoći i novog erep dana krenuli smo u uništavanje zaostalih neprijateljskih jedinica unutar osvojenog područja.



Prokleti snijeg nije prestajao padati, jedva sam uspjevao pratiti zapovjednika Keshonju. Nos mi se smrz'o ko govno na ledini. Uglavnom, bilo je vraški hladno unatoč kvalitetnoj opremi koju sam imao na sebi. Samo sam molio Boga da mi oružje ne zataji, jer još se nisam borio u ovako ekstremnim uvjetima... Kad se samo sjetim da sam se prije nekoliko dana žalio na komarce u prašumama Brazila. Ali bio sam ponosan na vojsku kojoj pripadam, od onog malog guštera s početka priče postajao sam, zajedno s ekipom iz squada, sve bolji i obučeniji vojnik. Uskoro mi se smješi prelazak u brigadu, ali bit će mi žao napustiti ovako dobar tim za kojim sam klipsao kroz duboke nanose snijega austrijskih Alpa. Bio je to uistinu nezahvalan teren.

Odjedanput me iz mog razmišljanja prekinuo rafal. Naletjeli smo na neprijatelja. Navrat, nanos sam se bacio u snijeg, još nisam uspio locirati iz kojeg smjera dolazi paljba. Kvragu, kad je sve bijelo, bijeli mi, bijel neprijatelj, sve je bijelo... A kud je noć i ovaj, sad već prokleti snijeg, nije pokazivao namjeru da prestane padati. Ugledao sam bljesak s lijeve strane, nekih 50 metara uz brdo. Uzvratio sam vatru u tom smjeru tražeći neki bolji zaklon. Lord Marlock poveo je trojicu sa sobom na desno, a Keshonja još dvojicu na lijevo u odnosu na smijer iz kojega je prijetila opasnost. Zaratinka je ostala s nama. Desetak minuta nakon razmjenjivanja paljbe Kesh i Marlock sa svojim timovima su eliminirali protivnike. Bili su to austrijski saveznici Francuzi... Tih Francuza ima svugdje od kako su ih pokorili Španjolci, pomislio sam. Nitko od naših u ovoj borbi nije bio ranjen, jer kao što rekoh, smetao nam je snijeg kao i njima.
Dvojicu smo uspjeli zarobiti ali nitko od nas nije govorio francuski, a Francuzi, kao Francuzi bili su preponosni da bi govorili bilo koji drugi jezik osim materinjeg im francuskog, nije nam preostalo drugo nego da ih prosljedimo u bazu na ispitivanje. Sve što smo saznali je da je to bila topovska jedninica.



U ranim jutarnjim satima obje regije su bile osigurane. Krenuo je napad na regiju Salzburg kad je do nas došla vijest da su Mađari napali tek osvojenu regiju Styria. Pomislio sam si da je to u neku ruku čak i dobro. Bolje da napadnu Styriu nego NW Croatiu. Zapovjedništvo je odlučilo tu bitku prepustiti saveznicima: Rumunjima, Grcima, Amerikancima, Šveđanima, Španjolscima i Fincima, koji su zid jako brzo digli preko jedne milje. Za sad, dok ovo pišem, čini mi se da će tako i ostati jer bitka još traje.

Mi smo svoje snage bazirali na Salzburg koje je osvojen u cijelosti ali se još zabavljamo čišćenjem terena unutar navedene regije. Nadam se da ćemo to uspjeti rješiti u idućih 7 i pol sati pa možemo nastavi dalje.

Do tada pozdrav dragim pretplatnicima i svim ostalim čitateljima!