Moj prelijepi kavezu!

Day 1,183, 10:53 • Published in Croatia North Korea • by conrexx

Komšijama su puna usta našeg kaveza, jel nam to možda zavide na našoj krletci.
Ne znam zašto misle da nas pogađa riječ kavez, barem mene ne. Pa gdje ću da se mičem iz te moje lijepe krletke. Jedna smo od zemalja u Europi sa više 1000 otoka, otočića i hridi dok druge zemlje baš i nisu te sreće, osim Grčke na koju mi je obratio pozornost igrač pod imenom Munjotres.

Pa nisam se pridružio zajednici eHrvata zato da tražim drugi dom, već zašto se tako ugodno osjećam u svom i želio sam vidjeti da li je tako i u virtualnom svijetu, i pazi vraga, jednako sam zadovoljan.

Što da lutam eSvijetom? Moj kavez mi pruža sve što trebam i želim. Ako sam gladan kupim kruh, ako mi gazda da 20% stimulacije kupim pušku i pucam od sreće, ako mi se putuje bookiram kartu te se nakon toga uvijek vratim u svoj Q5 kavez. Dakle, čemu više da stremim.

Da, netko će reći, ali fali vam resursa. Dokle god postoji export-import nemam šta da brinem. Da ali, opet će ti isti, onda su vam sirovine i proizvodi skuplji. Ah, ako mi je toliko stalo da obitavam u svom kavezu, preskočit ću kavu-dvije u RL-u i priskrbiti si skromni naramak zlata, te opet zadovoljno proživljavati prethodno opisane situacije.

Uostalom gdje da idem, jel možda na istok, pa da je ondje toliko dobro, što bi naše komšije toliko željele u Teksas. Da se možda zaputim na zapad? Pa ondje je Europa, ondje se radi od 9:00 – 17:00 h, kako da odem u fuš sa takvim radnim vremenom.
Ne, ne, radije ću ostati glancati svoj kavez i pripucati tu i tamo, kad za to osjetim potrebu.

Možda ne bi bilo loše spomenuti jedan moj doživljaj iz stvarnoga života. Ne tako davno moja glupa glava zaželjela je vidjeti London. Taman su nam Englezi bili ukinuli vize, ali i dalje je procedura bila malo zahtjevnija nego za one iz Europske Unije. I tako čekam ja svoj red da me prime gospoda iz Immigration Office-a. Redam se ja zajedno s Arapima, Indijcima, Nigerijcima i ko zna s kim sve ne, te ih rešeta gospodin mrka pogleda: Waht is the purpose of your visit, How long do you plan to stay, Where do you gonna stay... i sva sila pitanja u tom stilu, te napokon dođe red na mene. Gleda me onako mrko, malo sam crn po prirodi pa je mislio da možda imam kilo C-4 u dupetu. I tako krene on sa svojim pitanjima prije nego se pošteno zagledao u moju putovincu. Kad najednom stane i kaže, OH Croatia, uzima pečat opali posred putovnice i kaže Wellcome. Eh sad, šta to bi najednom, sve druge rešeta kao da su upravo oni dignuli njihov metro u zrak, a meni usred paljbe pitanjima samo lupi pečat i kaže dobrodošli. I taman kad sam mislio krenuti dalje uz riječ zahvale, kaže on meni: I was in Croatia last summer for two weeks, beautiful country. I hope that you will enjoy your staying here as much as I did in your country.
Čovjek je znao da ja sigurno neću ostati u tmurnoj i kišovitoj Engleskoj kao što će možda ostati netko od prethodno spomenutih nacija, te da ću sigurno otići zakazanim letom natrag u moj prelijepi kavez. I u tom trenutku mi se činilo da bi i on najradije pokupio prnje i krenuo sa mnom put Hrvatske.

Stoga, drage moje eHrvatice i dragi eHrvati, imamo najljepši kavez koji smo mogli poželjeti. Te ću ja i dalje rado virkati kroz rešetkasti prozor i spremno zapucati za svoje prijatelje. Ali pretenzija prema tuđemu nikada neću imati, ni u stvarnom životu niti u igri. Meni je dovoljna radost što mogu pomoći svojim saveznicima i veselo trčkarati po svom kavezu.