ZVONAR

Day 2,758, 05:21 Published in Serbia Serbia by CHRISTIANE.F
ZVONAR
Bila je rana zora a on je brzo trčao ka zvoniku, ne bi li probudio ostale sveštenike i monahe za jutarnju molitvu i doručak, Opet je kasnio tri minuta i znao je kakva ga kazna čeka.

Sav tužan i preplašen ušao je u kapelu u kojoj su se svi monasi odavno sakupili. Pridružio se drugima u molitvi Kada se molitva završila sačekao ga je otac Lazar. “opet kasniš, nikada nećeš naučiti pravila” “Nema doručka i pet udaraca bičem rekao je.... E da nismo završili večeras dođi u moju keliju “

Dečko je znao šta to znači i brzo je pobegao u obližnju šumu i počeo da se iz sveg srca moli da se ova agonija već jednom završi. Ali pomoći nije bilo. Nigde ni zvuka,samo tišina. Dečak je praveći se sabran nastavio sa svojim dužnostima. U podne ga je čekala kazna, a uveče još gora. Sastanak sa samim đavolom u odori anđela.

Kaznu je lako istrpeo nije mu to bio prvi put....samo se umio malo sredio i nastavio sa svojim dužnostima, a glavna mu je bila zvonar.

I što je mrak krenuo više da se bliži njemu su ruke počinjale više da drhte. Molio se ceo dan a evo i sada pred zvono za povečerje. Ali pomoći nije bilo. Čekala ga je grozna kazna koju on niti bilo ko iz manastira nije mogao niti želeo da spreči. A znao je da nije jedini.

U sobu je ušao tiho oznojen i oduzetih ruku.....nije imao ni sekundu da razmisli, a već je osetio prljave i staračke ruke po svom telu. “Hajde sada malo da se igramo nedostajao si mi ti mali zvonaru” Nije mogao ništa drugo nego da se prepusti starcu i boli koju je osećao dok ga je ovaj napadao i obrušio na krevet. “Sad će nam biti lepo videćeš. Probaj da mi se odupreš i znaš šta ti sledi !”

Iz sobe je izašao i ispovrsćao se, sve u njemu ga je bolelo. Nekako se odvukao do svoje kelije, tu će se pomoliti i naći svoj mir, međutim ni jedna molitva nije mogla da odagna zlo koje se sakupljalo u ovom detetu. Pobeći nije mogao. Odjednom se samo od muke srušio u svoj krevet i zaspao. Svanula je još jedna zora....ne misleći ni o čemu u tom trenutku brzo je potrčao ka zvoniku....morao je izvršiti sve svoje dužnosti.

A ulazeći u sobu gde su svi doručkovali samo je molio da on ne bude opet taj koga će đavo pozvati u svoju keliju i mučiti ga svojim perverznim igrama.

Opet, bolelo ga je i to što će neko drugi biti žrtva tog demona.....i opet je molio dragog Boga da zlo prestane i da se život u njihovom malom manastiru vrati u normalu.


Jeste on bio samo običan zvonar ali molio je za oprost greha svih, pa i svog mučitelja demona. Duboko se nadao da će Bog uskoro te molitve čuti.


Chriss.f