Umjesto epitafa

Day 5,722, 03:20 Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina by s1haya



Dragi moj Haski,

Bio si najslađa crno bijela loptica u leglu. Najslađa i najplašljivija.

Nikad nam nisi dozvolio da ti se približimo i da te pomazimo. Ali si uvijek bio tu. Vječno gladan. Prvi si pritrčavao činiji sa hranom a onda kad pojedeš sve iz svoje činije, otimao si od ostalih.

Bio si debeljuškasta preslatka lijenčina. Rijetko kad si odlazio sa terase, bitno ti je bilo da uvijek budeš blizu izvora hrane. Nisi volio da budeš sam, kad Bijeli ode u svoje redovne šetnje, ti si i dalje bio tu, na terasi, ali tužan. Dozivao si brata tihim mjaukom i prestajao si tek kad se on vrati.

Posmatrao si nas kroz zatvorena vrata od terase, a bježao si čim izađemo i krenemo prema tebi. Obećali smo ti da ćemo te kad tad uhvatiti i izgnjaviti od maženja.



Prije par dana si prestao da jedeš i da piješ vodu. Ležao si sklupčan na travi. Pokušala sam da te uzmem ali mi nisi dozvolio, frktajući si mi pobjegao iz naručja. Otrčao si negdje na sigurno, a sigurnije bi ti bilo da si mi dozvolio da te uzmem. Nikada te ne bih povrijedila, pa zar za ovih godinu dana koliko te hranimo topa i ja nisi shvatio da ti ne želim zlo.
Ti si jedan blesavi mali plašljivac.

Sinoć si se dovukao u dvorište. Vidjeli smo ti na njušci skorenu krv. Krv je bila skorena i oko usta. Oči su ti bile mutne, gotovo crne. Bilo je kasno i veterinarske ambulante su već bile zatvorene. Dežurni veterinar je bio na koncertu i rekao je da ne može da dođe, ali je bio ljubazan da da brojeve svojih kolega. Niko nije došao, svi su bili … negdje. Morali smo čekati jutro u nadi da tokom noći nećeš nigdje otići. I nisi otišao, nisi imao snage.

Opirao si se ali nedovoljno snažno. Na veterinarskom stolu si počeo da iskašljavaš krv, dao si posljednje atome snage u pokušaju da pobjegneš sa stola ali smo te topa i ja čvrsto držali dok ti je veterinar davao infuziju. Onda si prestao da se opireš. Moji dlanovi su bili na tebi i osjetila sam taj momenat kad si prestao da dišeš. Nije mi to trebao reći veterinar pola minute kasnije.

U borbi da te spasimo nisam se stigla oprostiti od tebe, nisam željela da se oprostimo jer sam se nadala da ćemo uspjeti i da ćeš za koji dan ponovo otimati činiju sa hranom od Bijelog, i bježati od nas kad pokušavamo da te pomilujemo.

Zato pišem oproštaj sada.

Neka mi oprosti eBiH erepublik zajednica što koristim ovaj prostor da se oprostim od tebe, ali mislim da mi je to u ovom momentu potrebno.
Ovo je moj posljednji pozdrav tebi, ti plašljivi, blesavi mačoru. Nismo uspjeli ispuniti obećanje i ugnjaviti te od maženja.
Oprosti i zbogom.