Od najveće sile do nestanka sa mape II - Nastanak ONE saveza

Day 1,432, 14:59 Published in Serbia USA by gid1

Pozabavili smo se u prethodnom članku nekim osnovnim pojmovima koje mnogi nisu shvatili koliko sam mogao da primetim iz komentara. Medjutim svi krivci za nestanak eSrbije sa mape već se nalaze upravo u tom prvom delu. Ostalo je samo da objasnim i kako su to vladari iz senke i nešto kukuruza doveli do katastrofe. Medjutim kako sam već najavio sve ovo nije za nestrpljive, a ima još puno toga da se kaže. Najbolje je krenuti ispočetka.

Mnogi su krivili upravo savez za sva dešavanja. Savez nije odreagovao na dovoljno visokom nivou, tu nema rasprave. Ono što 99% ljudi ne zna je i razlog za nedovoljno dobru reakciju, kao što sam pomenuo u prethodnom članku nedostatak informacija nas često odvede na totalno pogrešan put i mislimo da znamo nešto što u stvari ne znamo. Da bi razrešili ovaj problem ne možemo da okolišamo, moram da se vratim na početak i objasnim od nastanka pa do danas šta je to što se izdešavalo, tako da kada u narednim izdanjima budemo sklopili poslednje kockice ne bude više nepoznatih koje bi dovele do novih nejasnoća.

Do pred kraj prethodne godine radio sam u ministarstvu ekonomije. Moj rad je prevazilazio rad u MESu u svakom pogledu. Već tada sam uz Cluelessa i Kistrua vodio indirektno državu. Svaki njihov plan iziskivao je ogromnu potrošnju novca koliko god da je bio savršen, ja sam redovno uskakao i zaustavljao ih u tim namerama ako bi bile preskupe. Ah kad se samo setim kakvo je uživanje bilo gledati ih kako 3-4 sata na kanalu razvijaju priču, dovode eSrbiju iz kaveza do Teksasa iznova i iznova svaki put novim putem, a onda da uletim i kažem "ljudi nemamo mi dovoljno para ni za prvi korak tog vašeg plana, kamoli da stignemo na cilj" : ) I pre nego sam stupio na kanale saveza svi su me znali tamo, postao sam karika u lancu koja je omogućavala vladarima iz senke na koje su se svi vadili da se izvade! Kad im neki plan na savezu nije odgovarao govorili su kako imaju škrticu za ministra ekonomije i da koliko god oni insistirali on neće dozvoliti da se troši toliki novac... Naravno bio sam niko i ništa i ako bi oni dovoljno pritisli od mojih negodovanja ne bi bilo ništa, ali su i sami bili svesni da im odgovara da mogu da zaobidju neprijatne situacije na taj način kao i da bi oni potrošili tri puta više od onoga što imaju da bi stigli do ciljeva koje bi zacrtali i da jedna takva pojava uopšte nije loša.

Medjutim ono što ni oni više nisu mogli da podnesu je propali savez u kom smo se tada nalazili. Svi su znali da je Feniks prošlost, bio je prošlost mesecima, ali niko nije imao snage da stavi tačku. Feniks iako je prestao da postoji kao pravi savez, i dalje je uživao veliku popularnost u narodu i svima je bilo žao. Tu se pre svega i rodila ideja u meni da se kandidujem za predsednika. Ja nikada nisam želeo popularnost i glasove, nisu mi bili potrebni kao što ni danas nisu da ostvarim svoje ciljeve u igri. Naravno razlozi su bili i drugi, reforma vojske, pokušaj ujedinjenja eSrbije pred velike promene... Smatrao sam da imam dovoljno snage da pokrenem državu pravim putem, iako je glavni razlog i glavni cilj bio staviti tačku na Feniks. To naravno nisam mogao i smeo direktno da kažem i da izadjem sa tom pričom jer najverovatnije ne bi prošla do te mere, u sebi sam medjutim znao da ću imati dovoljno dobar mesec i da ne ispunim ništa drugo osim toga.

Nisam nipošto želeo da budem predsednik ispred samo jedne stranke. Moje najjače oružje otkako igram bila je neutralnost, držao sam se toga kao pijan plota, i dugo sam razmišljao o načinu da postanem predsednik a da pritom ne postanem i političar : ) Krenuo sam sa pričom da idem sa svim strankama i pozvao sve stranke da me podrže. Ues je odbio jer nisu hteli da rade sa Hamsterom. Strahinjic mi je sa žaljenjem saopštio tu informaciju, ponudili su mi da idem samo sa njima, ali svakako u tom slučaju ne bih imao dovoljno podrške da sprovedem u delo bilo šta radikalno jer bi protivnika bilo previše, i morao bih da zauzmem poziciju i predstavljam samo jednu stranku, što sam naravno odbio, i što mi ni dan danas nisu oprostili : ) Naravno tu razloga ima još mnogo ali ionako će članak biti predugačak i ne pričamo o tome ovde tako da ću produžiti dalje.

Postao sam predsednik i prvi dan uleteo na kanal saveza. Ono što sam zatekao bio je jad i beda. Kanal je služio svima redom da prozovu sve predsednike za pomoć i to je to. Radio je ko je šta hteo, kad i kako je hteo. eSrbija je u celoj toj priči bila jedina konstanta koja je držala sve da se ne sruši. Mi smo slali vojsku svuda i uvek, rešavali sve važne bitke. Ako bi se neko naljutio mi smo popuštali, jer smo znali da ako se mi pobunimo tu je kraj, a svi su se kao nadali da se neće završiti tek tako. Jednostavno previše je bilo uloženo u tu tvorevinu da bi se tek tako pustila niz vodu.

Još više sam postao rešen da to promenim. Pomogli su mi mnogo u tome Brazilci koji su napustili savez nešto ranije, a negde ne početku tog meseca stvaraju savez PANAM sa Amerima da bi nas tek kasnije pozvali da im se priključimo što naravno nije dolazilo u obzir.

Mi nismo imali puno alternativa. Buktao je rat sa eHrvatskom i napredovali smo svim silama. Taj rat nije bio potreban samo nama već i je i svima ostalima u Feniksu pomagao izuzetno jer smo svu štetu nosili na svojim ledjima. eHrvatska nije bila jaka, ali u tom momentu imala je daleko spremnije saveznike. Poljaci i Rumuni u toku dana i Amerikanci u toku noći su nas najviše mučili. Nismo mogli da im pariramo. Jedini put bio je pre svega rasturiti njihovo savezništvo a tek onda ratovati direktno.

Athompson me u to vreme kontaktira i obaveštava o svojim pregovorima sa Poljacima, medjutim problem Poljske je bio u njihovoj vezanosti sa Hrvatskom sa kojom smo bili u ratu a Madjari nikako nisu hteli u savez bez nas.

Ovo mi je dalo ideju kako da ubijemo dve muve jednim udarcem. Rešimo rat sa Hrvatima i raspustimo Feniks stvarajući pritom novi savez koji bi uključivao Srbiju, Madjarsku i Poljsku. Ujedno smo bili i pred bankrotom tako da se moja ideja uklapala svuda. Ideja je bila predložiti mir Hrvatima u momentu kad dominiramo. Računao sam na to da Hrvatski trolovi neće prihvatiti mir i da će u jednom slučaju taj mir propasti i doneti nam ogromnu diplomatsku prednost pred Poljskom - "Mi smo hteli mir, oni bi da ratuju, a čime će ratovati kad su deset puta slabiji? Oni računaju da vi vodite taj rat umesto njih, zato ne popuštaju i neće mir. Da ih pustite tri dana same videli bi kako bi proteklo, ali ok, samo se vi trošite...", dok će u drugom slučaju zaustaviti bezglavo ratovanje Srbije i Hrvatske i potrošnju koja nas obostrano ubija, tako da bi opet dobili mogućnost za stvaranje novog saveza nakon tog potpisivanja mira.

Shvatajući da ni u jednom slučaju ne možemo ostati na ulici sporazumno sa Madjarima napuštamo Feniks kanale čime je i taj savez praktično rasparčan. Prate nas odmah eTurska i eMakedonija kao najverniji saveznici bez kojih i nismo hteli da napuštamo. Naša ideja je bila da ih povedemo sa sobom u taj novi savez kome u to vreme još uvek nismo znali ime. Slovenci i Indonežani su takodje bili na listi najvažnijih prijatelja.

Dok su pregovori uveliko bili u toku pravimo novi kanal saveza samo za sebe. Madjarska, Turska, Makedonija i mi postali smo deo Istočno-Evropske alijanse kako smo je u to vreme nazivali.

U tom momentu kada smo uveliko bili daleko od Feniksa i na korak od današnjeg saveza nailazimo na problem koji nas proganja i dan danas i još uvek nije rešen. Kao što smo mi štitili svoje, tako su i Poljaci svoje. Oni nisu želeli u savez bez Španije, a Španija nije želela u savez sa Turcima!!!

Ovo je nešto na šta nismo računali do tada, i što nismo smatrali velikim problemom. Medjutim koliko se ispostavio veliki i kakvu je ulogu igrao u našem nestanku sa mape saznaćete u narednim izdanjima.

Kao i uvek, ja ne pišem da bih dobio subove, ne pišem da bi ljudi čitali, pišem da bi ljudi imali mogućnost da čitaju što je poprilično drugačije, a koga interesuje da čita toliko dugačke tekstove nek izvoli : ) Nije dovoljno znati samo par stvari da bi se videla kompletna slika, i sve ovo o čemu pričam se uklapa u konačni mozaik i sve informacije su izuzetno bitne. Pozdrav do sledećeg broja : )