Leskovački običaji
Vojvoda Dragan
Preuzeto sa FB -iz edicije Koe ima po grad! 🙂
Na golemi praznici Leskovčani uglavnom na sve strane pokazujev
svoje pravoslavne vrline koje su se ukorenile u naš narod k'o palamida. Umerenost, moralnost, uzdržljivost su samo neke koje krasiv onija koji se danas razletiv da sečev il' kradev badnjaci.
6. januar ubeležen je sa crveno slovo u kalendarčiki od pijac. Vernici dan započinju tako što se ripnev ujutru iz krevet time prekidajući svoj drevni običaj dizanja u pladne.
Po Badnjak idev ukućani, tatko i sin, al' ako tatko radi u prvu on ide na rabotu, sin se organizuje z drugari, a majka vadi rakiju iz špajz. Bitan deo u jutarnji ritual je zvanje ostali vernici na mobilni i pituvanje: " Će idemo li?" Konfirmacija dogovora je bitna da bi
se znalo koj ide, a koj će spije dom k'o guzica .
Nakon što se zberev pred nečiju kuću ili zgradu i takoj nemijeni
prekrstiv, natezav rakiju. Ovo je bitno zbog proplaknjivanje duše
i zato što jede od 'ladno.
Ovaj sabor vernika pred kapiju prekida neki od nji' rečima "Ajmo!"
Red je da to bude onaj kog svi čekav i koj kasni dvajes minuta.
Nakon što ga naraniv z gom*a, krećev.
Pravac kretanja je prema neku šumu oko grad. Zbog odsustva geometra u ovakve prilike običaj je da toj bude tuđa šuma.
Na tom putu ovi mladi i ljudi nailaze na mnoga iskušenja, obično u vidu pivo u gajbe pred prodavnicu ili taze 'leb u pekaru koja njinu veru stavljav na test. Al' naučeni od malečko da će se ogrešiv budev li na ovaj dan neumereni u jelu i piću, il' se ne daj Bože omrstiv, oni nepokolebljivo idev dalje noseći u torbu šesnajes kila domaće kobasičke i balonče rakiju.
Izbegnuvši primarni izazovi koji im namećev lukavi vlasnici selskih zadruga nastavlja po krivudav i asvaltiran put na kome su se našli. Nakon pešesto metra put prestaje i oni upadav u bare nastale usled toga što dva dana vrne kiša. Ova deonica puta je posebno zahtevna i samo najverniji ne odustajev bez obzira na pet kila blato koje gim se vata na čizme i na šibljinke koje gi s vremena na vreme izgoriv preko oči.
Put postaje posebno trnovit ako upadnev u bagrenje il' divlje kupine. Svoju potragu tada mora da nastaviv kroz orano.
Međutim, u glavu gim je, pored paučinu, samo jedan cilj - Badnjak.
A do njega stizav samo ljudi sa naj'aču volju. Il' s' Ladu Nivu.
Tek kad stignu na cilj, a pre sečenje, obavlja se provaljivanje od
jedenje i pijenje svega postojećeg. Nakon što se torbe i flaše isprazniv, a u glavu nastane ringišpil, uzima se sekira.
Kako Badnjak simboliše hrast s koji se zagrevala pećina u koju je Isus rođen, izabira se isključivo drvo visine od šes' do osam metra koje mož' da zgreje petosoban stan sa svem precoblje.
Po starom verovanju prvi udarac u drvce treba da bude od kud istok. Al' smanjena mogućnos' nišanjenja uzrokovana z džibru nalaže da ga akneš kude stigneš.
Drvo treba da se preseče iz treći put. Međutim, s tupu sekiru dovoljno je i četeres puta. Običaj je da ga, dok pada, dočekav na rame šesnajes čoveka. Nakon što ga neki dočekav, a neki padnev sa svem njega, polazi se dom.
Za nosenje Badnjaka se izabirav samo najgolemi vernici, jer jedino njina grbina ima sve predispozicije za predstojeće secanje.
Badnjak se uveče unosi u kuću, ako mož' da prođe kroz futeri, a po njega obavezno se unosi neki od drugari koj neje dobro podneja rakiju. — са Zoran Mitic у Babicko, Serbia.
Comments
Хаххахаха!!! Иде шаут!
perfektno
shout, takodje
A do njega stizav samo ljudi sa naj'aču volju. Il' s' Ladu Nivu.
valjda ce nam suljmivi dati titl pa da se nasmejemo.
Sve sto vam nije jasno pitajte slobodno, ja cu vam pojasniti, nije Leskovac 1000 km od Nisa! 😛
SPQR IN OUR MINDS
SPQR IN OUR HEARTS
NOW AND FOREVER
Autentično. Ja kao izvorni Leskovčanin mogu to da potvrdim 😁)))