Intervju s Didom - vol.2

Day 1,988, 14:46 • Published in Croatia North Macedonia • by Ghost Axior


eSentinel
No. 97. - Day 1,988
Country: eCroatia



Prije skoro pune dvije godine Dida je dao intervju za ove iste novine i vašeg autora. U ovom intervju-u nećemo ponavljati ista pitanja, pa sve one koje zanima prethodni intervju, dan prije dvije godine, mogu ga pogledati na sljedećem linku:

http://www.erepublik.com/hu/article/1792678/1/20



Prvi i jedini intervju s tobom odradio sam prije skoro 2 godine. Od tada se mnogo toga promijenilo na eRepubliku, a vjerujem i u tvom eŽivotu. Je li Argrob isti onaj igrač od prije 2 godine? Ako nije, u čemu je razlika?

Ponekad poželim da sam onaj isti. Nažalost, ili na sreću nisam. Svi mi se mijenjamo, netko lakše, netko teže. Pokušavamo pratiti okruženje u kojem se nalazimo, prilagoditi se i izbjeći sudbinu dinosaura. Razlika... Ona se vidi u svemu Ask. Vremenom se izmaknemo iz svjetlosti reflektora i uvućemo u neki kantun, gdje imamo mir i zadovoljstvo. I vjeruj mi to nije samo e-životna filozofija. Malo toga je ostalo u ovoj igrici što nisam iskušao ili bar pokušao napraviti. Čak sam imao čast, ili dovoljnu ludost, da nekad budem prvi po exp bodovima. Danas su od takvog načina igranja ostali tek bljeskovi, koji me podsjete na prolaznost svega.


Prije nekog vremena bio si odustao od eRepublika, čak je tvoj acc i eUmro. Što je bio razlog odlaska?

Splet raznih okolnosti. Kako u Rl-u tako i u igrici koja je postala dobrim dijelom sastavni dio moga života. U vremenu kad sam odlazio izgubio sam mnogo toga što mi je bilo važno i trebao mi je odmak. Mislim da sam i nekome nešto obećao i smatrao sam da moram barem pokušati ispuniti to obećanje. I otišao sam. Tada se nisam oprostio, pokušavao sam pratiti što se događa, održati kontakte sa dragim prijateljima. Vidio sam Srdantov članak i pročitao sve komentare nekoliko puta. Stegne se neki grop u grlu i emocije odrade svoje. Da sam mogao dojurio bi odmah natrag. Eto, nisam... I sad sam ponovno ovdje sa rupom od par mjeseci neigranja.


Misliš li da je eRepublik vid ovisnosti?

Kako definiraš ovisnost? Ako misliš da se ujutro ne možeš probuditi bez da baciš oko na mapu, market, poruke... onda je. Ako misliš da će ti pobjeći trening ili BH medalja jer ti se trenutno pije pivo sa društvom.... onda je. Ako neku ušteđevinu ili poklonjeni bon za mobitel potrošiš kako bi kupio zlato u eRepu, a ne čokoladu ili cvijet djevojci... onda je.

Ako se uporno vračaš zato što si tu upoznao neke nove prijatelje, ako možeš razmijeniti muziku, šale ili radost sa ljudima iz cijelog svijeta, ako pronađeš nekoga ko ti se sviđa.... onda nije ovisnost. Samo specifičan oblik komunikacije u današnje vrijeme.


Prethodno pitanje sam ti postavio zbog tvog povratka na eRep. Što je tebe potaklo na povratak?

Kao i svi malko stariji, sklon sa zazivanju lijepih prošlih trenutaka. Nostalgija je izraženija sa vremenom koje nam protiče pod nogama. Ali da pokušam pojednostavniti stvar. Malo sam si uspio posložiti život, želja se vratila, mislim da mogu pomoći i još uvijek čekam Lavicu 🙂


U intervjuu prije 2 godine rekao si mi da još ne razmišljaš o utrci za mjesto CP-a. U međuvremenu si odradio 3 mandata i u utrci si za četvrti. Što bi ocijenio kao svoj najveći uspjeh u svakom pojedinom od ta tri mandata?

Bilo bi prepotentno pričati o potezima koji izgledaju kao uspjeh u igri koja je kolektivna i u kojoj se ništa ne može napraviti sam. O tome neka sude drugi. Ali priznati ću što me najviše veseli. Za sve vrijeme igranja doživio sam mnogo više uzajamnog poštovanja sa svih strana, kako suigrača tako i protivnika, nego mržnje i vrijeđanja. To smatram uspjehom.


Kao što sam spomenuo, ovaj mjesec si ponovno u utrci za Predsjednika eHrvatske. Što misliš da još možeš ponuditi?

Samo igru. Koliko i kako na svakome od nas je da sam odluči.


EDEN neminovno ide prema svome kraju, službeno raspustanje pitanje je dana. U takvim vremenima savezništva se preispituju, a savezi preslaguju. Koje bi države obvezno želio vidjeti uz nas, a s kojima nikako ne bi htio u isti savez?

Eh... Eden. Pojam sa kojim sa odrastao u ovoj igri. Najdugovječniji savez, sa svim svojim usponima i padovima. Prva ljubav kojoj se rado prepustimo bez previše razmišljanja. Umire, ili je umro kao i ja u ovoj igrici. Ostavljen bez motiva, bez snage i bez aktivnosti. Vjerojatno nisam dovoljno doprinjeo da ga očuvam, a siguran sam da ima i onih koji su se trudili ugasiti ga. No što je, tu je.

Kada igraš dovoljno dugo ovu igru, dogodi se jedna čudna stvar. Izuzetno teško je izabrati neprijatelja. Sa svima se ponekad razmjene misli i slova. I ponekad Ti se učini da smo svi ustvari na istoj strani. Igra, kao i svaka druga donosi zadovoljstvo pobjedom. Taj motiv ponekad približi protivnike, a razjedini prijatelje.

Sa druge pak strane postoje neke nerazrješive dileme i sukobi koje smo nasljedili iz svojih života. Čak i takvi sukobi ne moraju uvijek biti loši. Uvijek se sjetim nekakvih sportskih rivaliteta koji nas ponekad i previše određuju, ali isto tako nas i čvrsto povezuju. Kakav bi to bio navijač Dinama koji najednom počne navijati za Hajduk (osim u slučaju utakmice sa Partizanom ili Zvezdom).

Kratko i jasno da ponovno ne zakompliciram, ne vjerujem da će eSrbija i eHrvatska biti u istom Savezu ikad. Možda netko misli da možemo zajednički navijati, recimo za repku Europe protiv nekog drugog kontinenta, ali ja sam skeptičan oko toga. Poštujem protivnika, ali on je i dalje na drugoj strani i bez toga ili se igra mora promjeniti ili će se ugasiti. Nacionalni rivalitet je sukus ove igre i održava je cijelo vrijeme. Pri tome ne mislim da mora biti uvijek negativnog predznaka.


Je li te više razočarala ova nedavna izdaja Rumunjske ili nekadašnja izdaja Poljske?

Izdaja je postala pomodna riječ. Često se spominje u ovoj igri. Mislim da u većini situacija nije primjenjiva. Ja je nebi upotrijebio u navedenim slučajevima. Kako je Eden najdugovječniji savez, tako je i partnerstvo eRumunjske i eHrvatske jedna od stvari koje su uvelike utjecali na ovu igru. Ali ništa manje nije takav odnos recimo eMađarske i eSrbije. Odlazak prijatelja uvijek zaboli. I ako zamjenim riječ izdaja sa nekakvim osjećajem boli teško bi rekao što me više boli. Boli, i proći će. Ali zajednička prošlost će ostati. Htjeli mi to ili ne, a isto tako i oni.


Možeš li se složiti da je naš stil igranja (čast, poštenje i odanost do kraja) u jednakoj mjeri i prenost i mana, u vanjskopolitičkom smislu!? Bismo li možda prolazili bolje u eSvijetu kada bismo više "kalkulirali"?

Nismo mi anđeli. Nitko nije, jer da je bio bi u Raju (Edenu 😃 - koja igra riječi). Država u svojoj politici i oni koji upravljaju njome moraju u većini stvari biti pragmatični. Mislim da smo i mi „kalkulirali“ dovoljno. Možda malo manje ili više nego neki drugi, ali dovoljno. A tamo smo gdje nam trenutno dozvoljavaju naši unutarnji odnosi i okolnosti u ovom eSvijetu.


Davno si mi u šali rekao da si ti eRođen kao tenk. Smatraš li se još uvijek tenkom?

Još uvijek se smatram tenkom. I dalje volim taj adrenalin koji nastaje kada se neka bitka ispucava. Nažalost sve su rijeđi ti trenuci. A i danas je tenkova sigurno mnogo više. Recimo da se osjećam kao stari Shreman ili Pershing u odnosu na Abramse.


Već dugo vremena svaku svoju medalju posvećuješ misterioznoj Lavici. Možeš li nam nešto reći o njoj?

Mogao bi, ali neću. I dalje će sve moje medalje i osvojeni leveli biti za nju.


U eHrvatski državljani podijeljeni su po pitanju "kolonija". Dok jedni zastupaju stav da možemo biti sretni što uopće imamo bilo kakve regije, bonuse i Kongres; drugi misle da smo upravo zbog tih kolonija zapostavili originalne regije, te zagovaraju povratak na Balkan. A cijelu tu priču s kolonijama si zapravo ti započeo kada si nam kao CP prokrčio put do dalekog Meksika (a tada još nije bilo ni Airstrike-a). Što ti sada, nakon bogatog eHrvatskog kolonijalnog iskustva, misliš o tome, Amigo? Trebaju li nam kolonije?

Nije to tako komplicirano Ask. Treba nam sve što nam pruža mogućnost da se ravnopravnije nosimo sa mnogo jačim protivnikom. I prije odlaska u Meksiko postojale su želje za izlaskom iz „kaveza“. Imao sam ludu sreću i odličnu ekipu, sa Romperom u punoj snazi, pa smo uspjeli otići u Meksiko. Ali oba prva mandata sam se pokušavao vratiti u orig regije. U trećem mandatu, nakon TOS-ovog AS-a u Aziji bili smo u situaciji da moramo čuvati poziciju radi bonusa i Kongresa. Ali ni tada nisam prestajao razmišljati o orig regijama. Idealno je napraviti ono što našem protivniku najmanje odgovara, a to je siguran i daleki Kongres i stalni pritisak u susjedstvu originalnih regija.


Jesmo li mi uopće dovoljno jaki da samostalno, bez nekog dogovora sa Srbijom, oslobodimo svoje originalne regije i zadržimo ih pod svojom vlašću?

Matematički nismo. Premalo nas je, i imamo 4,5 puta manje damagea. Ali... eHrvatska nije samo matematika. Vjerujem da ponekad između surovih statistika i brojki postoji i neka viša sila. Ili malo vještine, organiziranosti i sreće.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Set brzopoteznih pitanja:


S kojim si igračem imao prvi kontakt na eRepu (ne računamo automatsku poruku dobrodošlice)?

Ako ne računam igrača koji me doveo u eRep, onda je to Selector.


Najsimpatičniji nick na koji si do sada naletio?

Cruellla.


Prva asocijacija na riječ "tenk"?

Romper.


Ući u postojeći savez ili osnovati novi?

Ako tako bude, onda novi.


Jesi li se ikad "pokačio" s Adminima zbog nečega?

Ne.


Idealan obrok... što, kad, gdje, s kim?

Malo sira i kruha, čaša crnog, ljetna večer, uz more, uz onu koju volim.


Mjesto koje nisi posjetio, a volio bi tamo otputovati?

Pariz, ali volio bih odjedriti i na neke tropske otoke, pa makar morao glumiti splav.


Igrač kojeg još nisi upoznao u RL, a volio bi?

Baš misliš na igrača? 🙂


Koje su po tebi 3 najbolje i 3 najgore ljudske osobine?

Osjećajnost, iskrenost, potpunost.
Sebičnost, netolerantnost, oholost.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Pripadaš onim rijetkim igračima koji su Elitni građani. Postoje li nekakve pogodnosti za igrače koji dosegnu taj "nivo"?

10% bonusa u damageu. Zuka mi je 11k, a ne 10k. A imam i značku 😃


U eHrvatskoj vlada veliko nejedinstvo. Napadaju se pojedine stranke, MU-ovi, pojedinci... Ne postoji neka zajednička vizija, cilj. Kao da tapkamo u mrak, pa svak misli da je u tom mraku baš on pronašao pravi put. Nekada imam osjećaj da se praktično o ničemu ne možemo dogovoriti. Što je po tvom mišljenju uzrok tome i na koji bi se način ta situacija mogla normalizirati?


Ma ne mislim da je takav mrak u eHrvatskoj. Mi smo skloni koji puta malo previše gledati u daljinu, i pri tome zaboravimo vlastito dvorište. Mislim da to nije strašno i da se može posložiti. Ako se odlučimo zajedno boriti, i razmislimo o onom unutarnjem glasu ponosa, za čas se može situacija okrenuti. Neki dan sam napisao da tražim 100k tenkova, kupiti ću ih i podjeliti, a neka svatko razmisli što bi se sa time moglo napraviti.


Dosta je igrača bilo jako nezadovoljno posljednjim misijama. I doista, za razliku od prijašnjih koje su bile svojevrsna nagrada igračima, ove kao da su za cilj imale navesti igrače na dodatnu potrošnju i provlačenje kartica. Kako se tebi čine te misije?

Misije ko misije. Profit ko profit. Nikakvo posebno mišljenje o tome nemam. Do sada sam odradio uvijek sve misije koje su mi ponuđene, katkad lakše, katkad teže. Mislim da nije loše što ipak postoji razlika i što ne mogu svi ostvariti sve. Tako je i u pravom životu, pa zašto nebi bilo i ovdje.


Često kažemo da se situacija u nekoj eDržavi promijenila (uglavnom kada nas se neki saveznik odrekne) zbog smjene generacija i jer su glavnu ulogu preuzeli neki "novi igrači". Nedavno smo i mi imali val novopristiglih igrača. Misliš li da bi se zato s vremenom i kod nas moglo nešto tako dogoditi ili si mišljenja da će ti novi igrači prihvatiti stil igranja koji eHrvatska njeguje od samih početaka?


Pozdravljam svakog „pravog“ novog igrača. Svi su dobrodošli, kao i njihove ideje i entuzijazam. Logično je da sa vremenom mladi postaju sve važniji i preuzimaju veću odgovornost i veće obaveze. I upravo kroz vrijeme, stičući iskustvo, oni će izgraditi eSvijet kakav zaslužuju.

Moj im je savjet, da ipak poslušaju i pokojeg „starca“. Možda im bude lakše.


I ponovno, za kraj, tipkovnica je samo tvoja...

Izgleda da uvijek zaboravim pozdraviti na početku, kad odgovaram na tvoja pitanja. Prije dvije godine napisao sam ovdje jednu staru zdravicu za kraj, i namjenio je svima. Ovog puta bi okončao ovaj intervju sa onim po čemu me mnogi znaju....

For my Lioness....



Bio bih vam zahvalan za shout:

Intervju s Didom - vol.2
http://www.erepublik.com/en/article/2253832/1/20
... by Asklepije