Join the new world

Pozdrav,
S obzirom na manjak članak u našem medijskom prostoru odlučih se napisati putopis u kojem ću opisati svoje putovanje kroz jednu od najponosnijih zemalja u Erepubliku - eIrsku, moju drugu domovinu. Nakon 6 godina provedenih tamo (uz nekoliko mjeseci odmora) mogu reći da sam jako sretan zbog svega što sam prošao sa tom zemljom, prijatelja koje sam upoznao i trenutaka koje smo zajedno dijelili.






Sve je počelo još tamo 2010. godine (ne mogu vjerovati) kada smo imali udar za Irsku. Nakon udara sam upoznao nekoliko Iraca sa kojima sam odmah “kliknuo”. Vjerujem da su neki i vama poznati, na primjer irishbhoy1967 ili kako ga zovemo “ibhoy”, on je jedno vrijeme bio i u eHrvatskoj, kao član BSD-a. Padraig Pearse, vječni zahebant, onako pravi Irac, ružan, a zabavan. Conway aka Sluagh koji je i dan danas jedan od najaktivnijih igrača ovdje. Bilo je već i par naših tamo, siguran sam da su neki poznati. Na primjer Luka Percac, igor7 i tako dalje. Od ostalih Iraca bio je i Celtic Tiger, jedan od ljudi koji su znali apsolutno sve o taktici, pa onda ChewChewShoe, Šveđanin koji se od početka nastanio u eIrskoj. U to vrijeme veliku većinu eIrske činili su RL Irci i to je toj zemlji davalo neku posebnu čar. Oni su jednostavno drugačiji, jako zabavni i produktivni istovremeno, uvijek spremni za šokirati nekoga.

Provodio sam vremena i vremena sa njima na kanalu i na kraju krajeva su me nagovorili da uzmem Irski CS. Tada je sve počelo. Od samih početaka igre Irska je nekako igrala najsličniju igru našoj. Uvijek udaraju za saveznika, ne mora ih se pitati, već su tamo. Imali su jakih tenkova, bili su bogati, ali su imali poprilično lošu organizaciju i samo stanje države u usporedbi sa nama. Mislim da sam tu dao neki najveći doprinos eIrskoj, kada smo to kasnije mijenjali.


Kada sam tek došao u Irsku vojska im je bila jako loše organizirana. Ipak, imali su super jaku paravojsku koja je u to vrijeme bila poprilično poznata. Nije imala velik broj članova, ali su svi većinom bili tenkovi. Irish Citizens Army - ICA je bila ne samo MU, nego i organizacija. IBhoy je bio čovjek koji je potezao sve konce, a Celtic Tiger i Padraig Pearse su bili desna ruka. Strašno zabavan Dublinski trojac koji je znao kako igrati igru. U to vrijeme u Irskoj je bilo jako puno prepiranja unutar zemlje i to između onih koji su bili za to da se osnuje državni MU i onih koji su bili protiv toga. ICA je ipak osnovala Irish Army nedugo nakon što sam stigao u zemlju, a ja sam imao čast biti jedan od prvih Zapovijednika irske državne vojske. Irish Army je tokom vremena postao sila, bili su to prosječni vojnici, svi su uvijek udarali prema zapovijedi, ali nije bilo previše tenkova. Oni su i dalje ostali u ICA-i. Stvaranje državnog MUa, sa svim svojim prihodima, rashodima, komunama i ostalim je tada zahtjevalo puno veći posao nego što je to danas slučaj. Posvetio sam se bio stvaranju Irske vojske i uživao sam u tom djelu svoje igre. Irska je s vremenom imala sve više ljudi, bila je sve jača, a onda je postala i članica EDENa. Jedna od najzagriženijih članica.

Kako sam se na početku skompao sam RL Ircima ušao sam i u njihovu stranku, bili smo na vlasti cijelo vrijeme, bez prestanka. Stvarali smo i radili. Borili smo se protiv UK uglavnom. S obzirom da je UK jača od Irske proporcionalno kao što je Srbija jača danas od Hrvatske bilo je potrebno strašno dobro organizirati stvari kako ne bi gubili te ratove. I nismo ih gubili, uvijek bi se nekako uspjeli provući i dobili bi što smo htjeli. Najzabavniji ratovi bili su za Sjevernu Irsku, naravno, ti su se ratovi temeljili na RL stvarima, pa je onda uvijek veći žar kada se ratuje za tu regiju. Irci, slabiji kakvi su bili, morali su se oslanjati na saveznike, a najbolji i najjači saveznik Irske bila je Hrvatska. Tako je bilo od samih početaka igre, vjerojatno zbog toga što velik dio Hrvata ipak gaji neke simpatije prema Irskoj u RL. U zadnje vrijeme i više od simpatije odkad nam se pola države preselilo gore…

Ja sam postao Ministar Obrane eIrske i tada sam zapravo počeo shvaćati i igrati ovu igru. Imao sam ogromnu podršku svih Irskih stranaka zbog svog zalaganja za tu zemlju, a bio sam i jedan od rijetkih stranaca. Sjećam se kao danas bitke za London, kada smo ga prvi puta osvojili. Predsjednik je bio Bhane, inače jako cijenjen igrač koji je uvijek bio smiren, nešto kao irski Argrob. Ipak, njegovo znanje o igri nije baš bilo na nekoj razini Predsjednika, on bi samo poslao brdo tenkova, a ja bi vodio bitke. Tako sam vodio i bitku za London. Mislim da je rezultat bio na knap, tipa 2-3 razlike za nas na kraju. Kakva je to bitka bila….Počeli smo žestoko, u noćnim satima kada smo imali podršku Amera, prvih par rundi smo bili u vodstvu, bilo smo optimistični, ali onda je počeo kontra napad. UK je imala podršku cijeloga svog saveza, jer London nikad prije toga nije bio pod ničijom okupacijom. Britanci su uglavnom vodili glavnu riječ u njihovim savezima. Vjerujem da se svi sjećate Keersa i ekipe. I tako su počeli okretati bitku, prešli su u vodstvo i kada se činilo da nećemo uspjeti odjednom bez ikakve najave ulijeću Romper i još par tenkova, dobili su tu rundu. Trebala nam je još jedna runda za totalni preokret, a nitko više nije imao za udarati. Zadnju rundu smo gubili, užasno je krenulo. Od 300ak ljudi na kanalu nitko više nije imao ničega za udarati. A onda ponovo iznenađenje. Stiže poruka od Rusa i Njemaca, da su zahvalni na svoj pomoći koju im je Irska pružila i da stiže vrijeme kada će vratiti uslugu. I tako su krenuli. Njemci i Rusi protiv cijeloga saveza. I uspjeli su. London je pao, prvi puta, bio je Irski!






Nakon osvajanja Londona i sličnih velikih bitki krenuli smo još jače nego ikada. Imali smo strašno puno novih ljudi u zemlji i moralo smo to iskoristiti. Inače, postali smo poznati po tome da napadamo jake zemlje i da radimo stvari koje se od tako male zemlje ne očekuju. Tako smo odjednom preko noći napali Šveđane da pomognemo Njemcima, osvojili smo skoro cijelu zemlju iako su bili puno jači od nas tada. Na kraju su se izvukli bez da su ostali obrisani, ali mi smo prošli kroz zemlju i izbili na granicu sa Poljacima, koje smo proglasili za NE. Poljaci su vraćali danske regije samo kako bi izgubili granicu sa nama. Bilo je smješno vidjeti kako država od 60k ljudi pokušava brže bolje zatvoriti granicu sa državicom od 500ak ljudi. Bilo je zabavno.

Kada su uveli Airstrike počeli smo lijetati gdje god je bilo potrebno. Pa smo tako napadali Srbiju, Poljsku, Argentinu, Grčku, Sloveniju, sve najjače države, ali i one manje. U svakom slučaju kada god bi netko sa “naše strane” trebao pomoć mi smo bili tamo. To je ono što nas je držalo u igri, ono zbog čega smo igrali. Čak su nas i neprijatelji počeli poštovati, a nitko se više nije niti usudio dolaziti u naše originalne regije. Stvarno nam je išlo jako dobro!

Iako nisam baš kronološki poredao, ono što je obilježilo Irsku je i način na koji smo izašli iz EDENa, u to vrijeme smo stekli i dosta neprijatelja, ali radili smo ono što smo mislili da je ispravno. Nismo htjeli da Turska uđe u EDEN ako to Bugarska ne želi. Opalili smo par puta veto i pokušali na taj način spasiti EDEN, ali nije išlo. Na kraju krajeva se EDEN raspao. Pa onda i sama igra. A onda su počeli problemi za sve male države, pa tako i za Irsku.



Nakon pada EDENa, kada se balans u igri u potpunosti raspao nastupili su loši dani za male zemlje, uključujući Irsku. Male drzave su bile prva na udaru velikih iz suprotnog saveza, bili smo lak plijen. Morali smo se prilagoditi pa smo izgradili ogroman MU, ICA je u to vrijeme imala preko 200 članova, bili smo tezak plijen, a poznati po tome da nikada nismo pregovarali o svojim originalnim regijama. Kada bi nas netko osvojio uvijek bi se borili. Nikada nismo svoje regije davali neprijateljima. Iako smo znali iznajmljivati saveznicima u zamjenu za nešto love koje je uvijek falilo kao i u svim malim zemljama. Ipak, i za vrijeme tih najgorih trenutaka Irci su uvijek bili sretni kada mogu pomoć savezniku.

Nakon što se (ne)balans nije mjenjao, nakon mjeseci, pa čak i godinu dvije što smo bili na slabijoj strani počeli smo se raspadati. RL Irci su počeli napustati zemlju, a stranci dolaziti. Morali smo kontrirati RL Amerima i kojekakvim PTOerima, pa smo počeli projekt CrOmega. ICA se u meduvremenu raspala, a ono malo Iraca sto je bilo ostalo je preslo u CrOmegu, tako smo Hrvati i Irci bili protiv drugih. Ipak, kako je vrijeme odmicalo druga je strana koja je potpuno politicki orijentirana (neki wannabe komunisti) pocela je preuzimati zemlju. Dovodili su svoje glasace koji nisu imali pojma o ponosu ili časti u igri. Predvođeni sadašnjim Predsjednikom irske polako su preuzimali vlast. Dok god je bilo dovoljno pravih Iraca u Irskoj, dokle god je bilo dovoljno iskusnih i pametnih ljudi u Irskoj druga strana nije dobivala niti 10% glasova. Ipak, sve se počelo raspadati, osim druge strane, koja je danas na vlasti. Iako nemaju pojma o tome kako i zasto se dogadaju neke stvari, iako ne znaju na primjer da se nakon neuspjesnog RWa sljedeci ne moze podici 24h, iako ne znaju kako upravljati zemljom danas su na vlasti. Irci su napustili igru ili presli u dvoklik, CrOmega se vratila u Hrvatsku, tu i tamo je koji naš ostao gore.

I dan danas mi je teško vjerovati da se Irska pretvorila u ovo što je sada, barem što se vlasti tiče. CrOmega se protiv toga borila godinu-dvije, ali vise nije bilo snage niti motivacije. Osim "nas i njih" svi ostali su napustili zemlju, a njih je ostalo vise. I bili su motiviraniji jer je sve zbog cega su igrali bila stranacka vlast. Skoro cijela ta ekipa stigla je sa neke druge igre u kojoj se igra samo nesto tipa politicki modul ove igre. Jako dosadno. Kada je i poslijednji Irac presao u 2klik i mi smo otisli, privremeno, barem dok se ne vrate ljudi zbog kojih smo i bili tamo i pomagali im. Onim pravim, zabavnim, hardcore Ircima.





Nisam siguran kako ce izgledati moja Irska u buducnosti, nedavno su se vratili neki stari igrači kao Sweet Drinker (inace, genijalac za financije), moomoohead (nekoc tenk), Sluagh (stari Conway) i ostala ekipa. Nekako se nadam da će oni poceti ponovo preuzimati stvari u svoje ruke, vratiti reputaciju Irskoj, vratiti aktivnost i da će se Irska opet moci igrati. Ja cu svakako biti tamo prvi ako budu trebali pomoc. Bila bi steta da jedna drzava sa takvom proslocu, reputacijom i povijesti propadne kao sto sada propada. Ipak, to je sve zbog toga sto je Erepublik prestao biti igra u kojoj se treba razmisljati i postao platforma za 2klik. Sve dok se to ne promjeni nece se promjeniti niti male drzave koje vise ne mogu nikako promijeniti svoje stanje.

Irska je bila dugo jedna od rijetkih malih drzava koje su imali nekakav utjecaj i vojnu sposobnost. Vise nije. Valjda ce opet biti. Ma, samo da se vrate Irci s kojima sam poceo igrati ovu igru, sa kojima sam je zavolio. Čujemo se jedino na whatsappu, imamo svoju grupu u kojoj cesto stigne poruka nekog od njih kako je uspio u necemu u zivotu. I bude mi drago. Sa nekima sam se dogovorio i naci, i to cu sigurno obaviti. Kada budem u Irskoj imam gdje spavati, imam se s kim druziti, a to je i onaj pravi razlog zbog kojega jos svi igramo...ljudi ovdje.

Irska ce za mene uvijek ostati nešto posebno. Moja zemlja, moja druga domovina.