Što sad CP ima s tim?

Day 2,505, 10:47 Published in Croatia Chile by Uigeadail

U kratkoj pauzi objavljivanja priča o prošlim događajima morao sam se ipak osvrnuti na jednu živu temu.

Jedna od muka koja dolazi sa ovom igrom je nemogućnost ostati izoliran. Ako se imalo volimo igrati, svaki dan proveden među ovim pixelima djeluje jače nego najbolji teaser (navlakuša) za svjetsku premijeru novog iPhonea. Upravo zato neki tekstovi, sve rjeđi u ovoj poplavi lova na komentare, izazivaju laganu želučanu nervozu, koja je ponekad rezultat sukladnosti u razmišljanju, a ponekad čista suprotnost tome.

Izbori za CP-a. Još uvijek jedna od tema koja ponajviše uzburka učmale strasti, skrivene pakosti i probudi sve „uspavane ljepotice“ ovog e-Repa. Još ako tome prethode i najave ukupnog „auzmeša“ u slaganju svjetske političke scene, zabava je zagarantirana. Ono što predstojeće CP izbore ipak izdvaja od ostalih je Lemyjeva kandidatura. Odličan motivator, još bolji taktičar (ni strategija mu nije nepoznata), vrhunski MoD, prijatelj. Kao i svi velikani ove igre među pixelima, ima i on svojih mana. Ponekad je sujetan, teško podnosi poraz, a kad mu žila blesača skoči biž'te ljudi eto vraga. No, i sa svim tim, jedan je od onih koji su medalju CP-a zaslužili i prije sjedanja u tu vruću fotelju.
Tko god bi pokušao biti predsjednik, zna da je Zdlemmy sigurno osoba koja će biti rađo viđena u timu. Jer njegove dobre strane vrijede ovoj e-Državi više, nego što sve one loše štete.

E sad, da se vratim na početak. Malo je ljudi kojima bih potpisao bianco ček. Za Lemmya znam da nije sebičan, i iako zna podosta potrošiti, spreman je dati drugima i više nego sebi. Barem ga ja takvog pamtim. Aktivnost u trenucima kada se lome koplja na međunarodnoj e-političkoj sceni naprosto vapi za takvom osobom. Obećah nekad davno, da ću mu predati glas kad za to dođe vrijeme.

Čemu onda ovaj tekst? Obećanje ću ispuniti, i to nije moja dilema. U stvaranje novoga saveza više niti imam potrebe, a niti kredibiliteta uplitati se. Ekonomija, bonusi, tablice i troškovi, sve su to „tempi pasati“ za mene. Ratove sam uvijek volio i znam da ih Zdlemmy može učiniti zanimljivim.

Ostalo je samo jedno. Nisam nikakav nacionalista, niti sam imao ikad preference u tom smjeru. Nikada nisam po toj osnovi nikoga prozivao, a još manje vrijeđao. Zato…

Svatko ima pravo na vlastiti sud, baš kao i pravo da ga izrekne ili napiše. Skriveni, javni ili baš bilo kakav dogovor sa susjedima – komšijama jednostavno mi ne leži. Smijem se samo nadati, da će važnost ovog virtualnog sukoba dvije e-nacije, jednom biti oslobođena zle krvi i ostati ustvari samo ono što i je u ovoj igri najvažnije. Ritam. Bez tog ritma nema kretanja, nema težnji i nema gušta. Ne postoji intrigantnije rivalstvo, ni moćniji protivnik. Pa makar se uvijek morali podizati iz pepela.

Donekle u neizvjesnosti, kako moje misli neće biti dobro prihvaćene, ostajem pri njima, uz moćan stih:
„Dok čovjeka bude, ljudstvo ne će mrijeti;
okovi su krila, da se brže leti!“

Sretno Zdlemmy.

Do slijedećeg čitanja,
Uigeadail