Join the new world

Jednom je jedan stari mudrac, zatekao svoje učenike kako se žestoko prepiru i viču jedni na druge. Njegovom pojavom rasprava je utihnula, a on je iskoristio priliku da ih nauči jednu važnu životnu lekciju. Upitao ih je: - "Zašto ljudi viču kad su ljuti?"

Učenici su razmišljali neko vrijeme, dok jedan ne odgovori: - "Zato što izgube strpljenje - to je razlog".
"Ali, zašto bi vikao ako je osoba pokraj tebe?" - Upita učitelj.
- "Zar nije moguće govoriti tiho i lagano?
"Učenici su još neko vrijeme davali odgovore, ali nijedan nije zadovoljio učitelja.
Naposljetku je objasnio: -" Kada su dvije osobe u svađi, njihova se srca jako udalje ... Zato moraju vikati jedno na drugoga, kako bi njihov krik premostio udaljenost i kako bi se mogli čuti. Što su ljudi ljući, glasnije moraju vikati jer je udaljenost među njima sve veća.

Zatim je učitelj pitao: - "Što se dogodi kada se dvije osobe zaljube?
Ne viču jedan na drugoga, već govore tiho i nježno. Zašto? Njihova srca su vrlo blizu. Udaljenost među njima je veoma mala.

A što se dogodi kada se još više zaljube? Ne govore. Samo šapuću i još sevis zbližuju u svojoj ljubavi ... Konačno, ne trebaju više ni šapat. Samo se gledaju i to je sve. Takve su dvije osobe koje se vole. "

Onda je rekao: - "Kada se svađate, nemojte dozvoliti da se vaša srca udalje, ne izgovarajte riječi koje bi vas mogle još više udaljiti jer će doći dan kada će udaljenost biti tako velika i nikad više neće biti puta natrag."