Pogledaj dom svoj, anđele

Day 1,006, 03:47 Published in Croatia Croatia by Absentee

Čitavo ovo jutro dok sam se igrala u ovoj igri, u glavi mi je bila jedna pjesma...


Pogledaj dom svoj, anđele,
i skini paučinu s očiju,
videćeš prizore potresne,
videćeš nesrećne i bolesne,
videćeš čemer, smrt i jad.

Pogledaj stado, anđele,

sve sami bogalji i prosjaci,
slepi tumaraju u gomili,
svima su kičmu polomili,
od tebe očekuju spas.

Pogledaj bagru, anđele,
njihova duša je prokleta,
svima su stavili amove,
sebi sagradili hramove,
ruke im ogrezle u krv.

Podigni mač svoj, anđele,
seti se krstaških ratova,
seti se preklanih vratova,
kad dođeš bogu na istinu,
nek ti u duši vlada mir.

Usliši molitve, anđele,
dabogda pocrkali dušmani,
pa budi anđeo osvete,
neka na svojoj koži osete,
šta znači beda, strah i bol.


Ova pjesma me potresla kad sam poslušala prvi put...
Voljela bih kad biste svi koji ovo vidite, odvojili 4 minute, i poslušali ovu pjesmu, možda vam nešto sine u glavi...



Možda baš netko od vas postane naš anđeo osvete i podigne svoj mač... Jer možda je ova pjesma nastala u nekim drukčijim uvjetima, možda s drukčijom namjerom, drukčije vrijeme...

Možda ovdje sve ima prefiks e... esmrt, ečemer, ejad, ebijeda, estrah i ebol... Ali iza svakog tog "e" krije se jedan čovjek... Koji voli ovu igru i zbog njega vrijedi spasiti ovu ezajednicu...

A svatko od nas ima svog dušmana u igri koji mu ne dopušta da se igra i uživa pritom. Ima i puno onih koji su nam zajednički dušmani... Pa vas pozivam sve... Ne hranite ih, ne dajte dušmanima, trolovima ni pohlepnima ni mrvicu, jer će vam pojesti čitavu ruku, a možda i ono malo mozga što nam je ostalo svima skupa...
Ako ne možete prijeći preko ekavice i srpskog benda, imam za vas drugu pjesmu OVDJE



U zadnje vrijeme vidim tu i tamo nekog borca za pravdu, koji se batrga u ovom blatu... Valjda će se koji uspjeti i iskoprcati da se ne uguši zajedno s onima koji su ga tu uvalili i onima koji ga potežu prema dolje... Nadam se da je takvih ostalo, jer sam upravo shvatila da sam ja odavno ostala bez snage, jedino me tu i tamo netko pri svom izronu povuče za sobom, al ubrzo se vratim dolje.

Voljela bih da nema pljuvanja, kad bi to značilo da svi rade svoj posao najbolje što mogu, i da nema onih kojima ne odgovaraju oni koji nisu njihovi pa pljuju samo kako bi ih makli... Ali toga će valjda uvijek biti... Bar dok se ne iskorijene takvi...

Iz osobnog vrtlarskog iskustva znam da kad počupa se korov golim rukama, korijen ostane i onda kad zalijevate sjemenje cvijeća, naraste opet korov među svim tim... Uguši vaše mladice koje bi jednog dana mogle dati prekrasan cvijet prekrasnog mirisa.

Shvatili ste poantu, valjda... Ako niste, vratite se na tekst pjesme i primijenite ga na ovu prokletu igru!