Join the new world

Nakon uslijednistva kontakta sa PrareceptoriMa,
jos prije usvajanja konstrukta “Sve Ili Nista"
znaci davno prije MI-Dinastije,
dokazano je postojanje vise od kitilion kublova
(To je Mjera iz relativno bliske buducnosti!)
znaci vise od kitilion kublova kvadricelijskog pizdeonika u vakuMu hezbosa, spreMnog da oglavobolji Pretpostavljace!
Grcka Ministarka, Athanasia Klitoris, pretpostavlja da je upravo to razlog ovozeMaljskog diskontinuiteta uspostavljanja trajne veze protpostavljenog u poredjenju sa cinjenicniM.
U pradavna vreMena, odMah nakon velikog raskida materije,
vjerovatno nagudran do nepostoja, jedan odluci da zna, znas i znam!
UziMajuci u obzir da Koncept Mnozine u to vrijeMe nije bio uspostavljen, AutosingularizaM je izgledao kao prihvatljiva ideja.
I postepeno jedinka se udoMaci u duhovniM sferaMa poluidentiteta i egsiztirase u njima cetiri eona.

Tek nakon radjanja ideje MutiJednine na obronciMa treceg kvadranta i usvajanja doktrine:
“ako-SVE-pocinje-iz-A-onda-postoji-i-B-inace-bi-vrijeme-i-prostor-postali- nerelevantni” dolazi do rascjepa Medju kvadrantiMa.
Vjecnost ostaje cinjenica u prvoM i u drugoM, a treci kvadrant koMpletno prelazi na koncept prolaznosti jer vrijeMe i prostor zahtijevaju istu.
Cak sta vise, Jedinka treceg kvadranta pronalazi da pored znaM, znas i zna itekako postoje znaMo, znate i znaju.
Ta spoznaja ne saMo da zauvijek Mijenja dijagraM AutosingularizMa, nego ga i nepovratno transcendira iz Vertikalnog u Horizontalno.
Znaci Hronologija je rodjena.

“Ako Otpustis sebe iz Sebe, ustupices Sebe Za Nas!”

“Sve ili Nista” postaju “Sve i Nista”.
Da li je to svjesna koordinacija ili subordinativna slucajnost?
Ako razrijediMo gustocu ove jednacine dovoljno toliko, da oMoguciMo sebi relativno tacne pretpostavke okoncaceMo u nevjerovatnoj spoznaji da zbir svih lekseMa u sintagMi pod istiM sintaktickiM usloviMa nije u reciprocnoj vrijednosti zbiru svih lekseMa van sintagMe pod razlicitim sintaktickiM usloviMa.
Kao priMjer uzMiMo dva egzistencijalna pitanja iz opsteg govora:
“dali saM MalouMan?” i “Dali saM lud?”
Dva razlicita leksicka konstrukta, koja na prvi pogled znace isto na nivou sintagMe u istiM seMantickiM usloviMa. Ali poredjeno van sintagMe u razlicitiM seMantickiM usloviMa, gdje Uslov A iMa odgovor “DA”, a uslov B odgovor “NE” , dolazi do jasnog raskola u reciprocnosti u leksickoM sMislu. Ovdje vec ne MozeMo, a da ne osjetiMo razlicitu seManticku dinaMiku izazvanu razlicitiM usloviMa iste. Uslov A prosto zahtijeva razMatranje nepostojanja pojMa ”MalouMnica” u MentalnoM rijecniku pitane jedinke, dok uslov B vise sluzi kao Maska za neefikasnost i nedorecenost Mentalnog leksikona. Znaci Ako sMo MalouMni treba nam MalouMnica, jer kao sto vidiMo jasno iz priMjera- ako sMo ludi vec iMaMo opciju ludnice.
I ako napraviMo logican korak dalje slijedeci ovu Misao na putu do ultiMativne spoznaje, jasno zakljucujeMo da iz nepoznatog razloga u naseM Mentalnom rijecniku Ludi uzivaju privilegije and MalouMniMa.
Svjesna subordinacija ili igra slucaja?
MI ne saMo da MozeMo tacno odrediti urgentnost ovog pitanja, nego i opravdano sebe pitati, zasto je ovo jedno od najrjedjih pitanja u istoriji govora, a obiluje tolikoM potreboM da bude razMotreno i na koncu odgovereno.
Postavljanje ovog pitanja bukvalno Moli za dijalog, i jednostavno ne pruza opciju Ne-odgovora .
Ovdje izuziMaMo koncept retorickog pitanja koje upitnik koristi saMo kao literarni nakit, Zar ne?
Odgovor je nista drugo do lisavanje jedinke neodgovorenosti pitanja.
Ovdje vec lingvistika preuziMa dirigentski stap.
SinoniMi, antoniMi, pridjevi, nadjevi, atributivna produkcija.
potreba za konjugacijoM i deklinacijoM postaje neizbjezna..
znaci, vec Padezi ulaze u dijalog.
Znaci: “kuc-kuc?”
”Ko je?”
“NoMinativ!”
“Sta hoces?”
“IMal Genitiva!”
“Koga? Cega?”
Ovo je sala sa Harvarda.

MozeMo li napraviti malu pauzu, MoraM da ubrizgaM sebi MorfijuM?



Znaci lingvisticka slika je zavrsena.
Ali neMojMo praviti gresku zaneMarujuci vreMensku duzinu ovog procesa. Put od A do B je bio veoMa dug i iscrpljiv. Ali bio je vrijedan zrtvovanja, jer zahvaljujuci pioniriMa treceg kvadranta “danas “shvataMo kao “Danas" jer imamo “Jucer" i “Sutra” koji su u neposrednoj relaciji sa istiM. Vec ovdje priMjecujeMo da koncept vreMena vise nije teorija.
Jedno od najredjih pitanja u Istoriji govorenog i slusanog jezika je nesuMnjivo: Koliko nije Sati?
Zasto?
Da li se bojiMo odgovora?
Da li se vise bojiMo vreMena ili ne-vreMena?
”I Zasto se uopste bojiMo?”
Odgovoru na to pitanje Mnogo poMaze ako prvo definiseMo strah. Jer opste poznato je da svako bojanje stoji u direktnoj relaciji sa konceptoM Straha.
Sta je strah?
i Zasto Strah?
Digitalna enciklopedija treceg kvadranta definise strah ovako:
“Strah je priMarna eMocija koja nastaje usred opažanja ili očekivanja stvarne ili zaMišljene opasnosti, ili ozbiljne prijetnje. To je urođena, genetski prograMirana reakcija na prijeteći ili bolan stiMulus. “
Ali Strah od VreMena?
Paradoks?
Mozda u prvoM i u drugoM kvadrantu, ali ovdje u treceM je vise nego stvaran, cak bi se usudio reci da je sveMocan. Jer usvajanjeM Koncepta vreMena, ne saMo da sMo usvojili koncept straha kao priMarni faktor evolucionog napretka, nego sMo Mu prepustili bezuslovnu aneksiju neuro-sisteMa i saMiM tiM vladavinu nad sviM drugiM eMocijaMa.
Zato se bojiMo!
Lemur1 je jednoM rekao: “Do Velikih ciljeva se dolazi MaliM koraciMa!”
Niko jos ne zna o kojiM ciljeviMa je bilo rijec.
Ne saMo Gusteroidi iz prvog kvadranta, nego i Ljudi - Puzevi iz drugog su trenutno u velikoj prednosti nad naMa. Da se ne zavaravaMo, Gusteroidi iz Prvog kvadranta su kroz neusvajanje faktora vreMena i razvojeM saMoregeneracije uspjesno izbjegli razvoj straha kao eMocije.
A drugi kvadrant sa ljudiMa-puzeviMa je ucinio isto kroz postepeno usporavanje kretanja jedinke, izazivajuci tako usporavanje vreMena kao prateceg faktora, dok vrijeMe nije izgubilo sMisao i validnost postojanja.



Vancelijski Moderator:
“HVALA VAm PUNO, DOKTORE, HTIO BIH SAmO DA VAS PITAm AKO mOZETE NESTO DA KAZETE O CETVRTOm KVADRANTU? JER CITAJUCI VASE KNJIGE I SLUSAJUCI GOSTOVANJA NA TELEVIZIJI, NIKAD NISTE PRICALI O CETVRTOm KVADRANTU. mOZETE mALO DA NAm KAZETE O TOmE NESTO?”


O cetvrtoM kvadrantu ne znaMo nista…
znaci neMaMo nikakve inforMacije o cetvrtoM Kvadrantu…
Steta.
Misterija cetvrtog kvadranta Me uvijek podsjeti na poznatu jednacinu Pastora Vucinica.
Jednacina je glasila ovako:
ako Mesija dolazi u petak, a tebi i njeMu trebaju dva dana da stignate od tacke A a do tacke B, Znaci Mjesto A je nulta-Tacka ili vasa trenutacna lokacija. a mjesto B je zeljeno Mjesto religiozne transcendetacije , u leksikonu teologije poznato kao “Hristova Tacka”. Za koliko dana cete zaksniti na Mesiju, ako ste krenuli 1 dan priie Otkrovljenja?
Ovom jednacinoM je Pastor Vucinic ulivao strah u kosti MladiM MonasiMa u Manastiru Drekavci.
Pastor Vucinic je mrtav.

Odgovor je jedan.
Odgovor je uvijek jedan.
Inace bi odgovor izgubio apsolutnost i postao pretpostavka kojih iMa bezbroj i neMaju odgovor na nista! U sustini pretpostavke su saMo sredstvo za ekspanziju pitanja u nove sfere!
Zato je jezik plodno tlo za sjetvu pretpostavki koja zavrsava zetvoM upitnika, na njivaMa ortografije naravno.
Znaci, nista drugo nego ekspanzija pitanja u nove sfere. bukvalno - Invazija upitnika!

Ideja, gospodine…
Ideja, gospodine.
Pazite, svaka ideja je kapitulacija Apsolutnosti dogMeno-postojeceg (DP) pred neposrednoscu neizbjezno-proMjenjivog (NP)


PonavljaM!
Svaka ideja je kapitulacija Apsolutnosti dogMeno-postojeceg pred neposrednoscu neizbjezno-proMjenjivog!
Kapitulacija DP-a pred NP-oM je rodjenje Velikog I.

SaMo u beskraju znacenja Mozes shvatiti znacenje Beskraja.

U suMu EMpirizMa sadiMo drva Intuicije dok ne budeMo vise vidjeli suMu od silnog drveca!

“Glava Mi je sjekira sto rusi most do sveMira!” rece “Neophodnost-Mantre-u-Borbi-Protiv-NeMira”, ujedno i super neuro-tranzistor trece generacije.
“sve dok deciMiras tezices ka nuli!” odgovori Mu Lexo-Nano-Ergo-Receptorialni-Extra-te-re-strialis.
“Preispitaj Motivacione sile svega!”
“Unutrasnja iMigracija je Moguca!”