Kao čokolada...
Uigeadail
Većina naših običnih života sastoji se od nizanja malih svakodnevnih ponavljanja. Iako ponekad i uspijemo iskočiti iz tog ustaljenog poretka, prava je sreća ako nam ta mala ponavljana mogu donijeti dovoljno životnog uživanja ili one joie de vivre.
Svaki dan, malo posije bota, odem ja tako po svoj omiljeni napitak. Vruća, crna i kratka, ponekad sa par kapi hladnog mlijeka, a šećera ovisno koliko je do tada dan bio gorak. U većini slučajeva ispijanje tog nezamjenjivog napitka, popraćeno plavičastim dimom cigarete, i nije ništa drugo nego ponavljanje davno usvojenih navika. Ipak, ponekad se dogodi i nešto izvanredno.
Prije par dana, skrnuvši prvi gutljaj, doživio sam upravo taj izuzetak. Netom zapaljena cigareta skoro mi je ispala iz prstiju, kada se u mojem razumu formirala slika proizišla iz okusa tog prvog gutljaja. Svilenkasti okus na čokoladu, površinski sladak, a u svojoj dubini ljepljiv i ugodno gorkast, izazvao je takvu navalu endorfina da su se oči suzile, srce brže zakucalo, a usta se razvukla u blagi smiješak, onaj koji obično vide kod drugih, samo jako intimne osobe.
Tih par trenutaka čiste sreće, neopterećene i bezuvjetne, bile su dovoljne za iznijeti taj dan. Štoviše, zapamtio sam ih, kako bi ih mogao prizvati u sjećanje, kada neki drugi početni gutljaj drage crne tekućine ne ispuni očekivanja.
Sada, mogu dalje o eRepu. I ovaj virtualni život je samo dio onih mnogih svakodnevnih ponavljanja. Zalomi se i tu poneki izuzetni ili izvanredni događaj. Malko od životne sreće uspijemo pronaći i u ovoj pustari, gdje emocije i nisu jača strana, a sebičnost i glupost ponekad poprimaju enormne razmjere. Kao da se igramo života, umjesto da živimo igru.
Zadnjih sati aktualno je pitanje diktatora u eHrvata. Sudjelovati u ovoj igri, na bilo koji način, ne bi bilo potpuno ako, kao igrač, ne dozvolim sebi promišljati i o toj temi. Nekad davno, i u drugoj koži (samo pojavna osobnost, op.a.) bio sam predsjednik virtualne države. U tim trenucima, ponekad poželjeh imati apsolutnu moć, opravdavajući je lakšim i bržim putem za rješavanje nedoumica, nesuglasja ili postizanje cilja. Sreća je bila da nisam imao takovu moć. Jer na kraju i ono malo moći koja je postojala, dovela je do toga da odbacim staru kožu.
Mogu samo zamisliti do čega bi sve dovela apsolutna „diktatorska“ moć. I ne mislim pritom samo na zajednicu, nego i sebično na sebe, kao igrača. Svaka promjena u društvu, a ovdje govorim isključivo u kontekstu eRepa, donosi pomak naprijed. Sasvim svejedno je, hoće li to biti revolucija ili nešto kontra nje. Uvijek postoji početni zanos, istomišljenici i jedina prava velika istina. Normalno, ona na pobjedničkoj strani. Sve ostale istine izgube se vremenom u sjećanjima.
Moć, proporcionalno tome koliko je imamo, polagano i neumoljivo iskrivljava prizmu kroz koju gledamo našu okolinu i samog sebe. Još gore od toga je kada je ta moć samo privid, i predstavlja dopuštenje nekog drugog, da se igramo Svemogućeg u svome dvorištu, a čim provirimo van njega padne glava, ili onaj organ koji je provirio. Zato prijateljski savjet svima, kad se kurčite, pazite što gurate van svog dvorišta.
Kada bi me pitali bi li želio biti „diktator“, kakav bi bio moj odgovor… Jednostavan. NE.
Bez obzira na pravila igre, i sve ono što ona omogućavaju, kao igrači imamo pravo, unutar tog okvira izabrati ono što želimo po svojoj vlastitoj svijesti i savjesti. Drugačijim izborom od NE, vrlo brzo iskrivio bi sve ono, što sam učinio loše i manje loše provodeći vrijeme u ovoj igri, a to ne može biti moj izbor. Znajući sebe, i koliko sam „krvav ispod kože“, užasavam se do jedne mogućnosti, nastale u takvom scenariju.
Nadam se da će ova mala, i nažalost poprilično „umiruća“ zajednica, pronaći još jednom izlaz iz ovih, da tako nazovemo, razilaženja u mišljenju, i postati ili opstati mjesto gdje mogu redovno doći napuniti, a ne potrošiti baterije. Mjesto gdje će prvi gutljaj kave sa prijateljima biti okusa čokolade, a vrijeme provedeno u njemu, uspomena koja se čuva za teška vremena.
I dajte više prestanite se igrati mačke i miša sa „komšijama“. Upristojite službene novine. I zaratite pošteno sa nekim. Jer da sam kojim slučajem izabrao DA, to bih sigurno napravio... 😃
For my Lioness 😃
Vaš …… Uigeadail
Comments
prvi!
O Frutek 😃
Dida, danas zujim po gradu i kontam idem te zvati na pivu, a onda skužim da imam neki stari broj xD
valjda na viski
Ja sam prva, ti ne citas, samo gledas slike! 😛
Netko me uvijek pita za slike, a ja ih stalno zaboravim ubaciti 🙂
I ne trebaju slike, ja sam sebi tu kavu docarala.
Ali ja sam prvi nja nja nja nja nja xD
Prva!
O Atea 😃
Frutek i Atea sad samo fali Beograd 😃
Frutek ne cita, on samo gleda slike 😃
Jesi prva, prva dama definitivno xP
Mudar kao i uvijek.
... a i priliči ti s obzirom na godine xD
Ask ja sam ustvari mlađi od tebe 😛
reinkarnacija te zapravo ne pomlađuje 😛
vVv
To je odgovor i na moje pitanje 😛
uigeadail za diktatora 😛
o7
lipo napisano
sloboda za Hrvatske \o/
Lijep tekst. Upravo prosuh kafu... :/
Ako je radi teksta propao vrijedni napitak, moje ispirke 🙂 Možda jednom prilika dozvoli da počastim kavom, za račun ove prosute.
Nice 🙂
Taman sam te prozivao danas...
"Da vas Argrob vidi...."
Vrati se Dida, trebas nam opet kao nekada, falo svega onog sto si nekad simbolizirao...
A i vidim u irca si se prerusio..
Aferim
lipo 😉
Vodimo ljubav, a ne rat : P
Lepo upakovana propaganda... netje da upali 😃
Samo duše koje se bave pakiranjem vide pakiranje u svemu 😃
A što će goriti, a što neće, to sigurno nije tvoja briga... ili ti je netko rekao da je?
Naravno da je moja briga, ja vodim racuna o svojim komsijama : )
Nemaš pojma koliko je osjećaj brižnosti obostran 😃
aaawww
Pravo u sridu
baš jučer rekoh NE 😃
Is amazing to have you back.
My sensei !!!!
😮]
lep tekst, ali kad propagiras stav NE za diktaturu kod kuce a na velika zvona slavis grcku diktaturu...
Postoji mogućnost da nisi dobro razumio prijevod teksta 🙂
slozit cemo se da se ne slazemo
i neznam sto ti ovo znaci igrat se macke i misa ,jel kolko znam uvijek mis pobjedi 🙂
Ostavljam tebi na volju da prispodobiš tko je mačka, a tko miš... ali to je definitivno ta igra 😃
btw zaboravio si spomenuti kako ne znaš ni što znači upristojiti novine 😃
Oko čega se ne slažemo? Moj stav je da ne bih želio biti diktator. Kako se možemo slagati ili ne slagati oko toga? 😃
mislim da je svima cilj ovdje da se zabavimo ako to nekome smeta, na kraju krajeva ovo je igra a ne preslika RL
ali nisi ni u potpunosti odbacio tu mogucnost
Postoje različiti načini zabave, meni su neki prihvatljivi, a neki ne. One neprihvatljive pokušavam izbjeći, ali nažalost ne uspijem svaki put. Ono što je sigurno, svaka zabava ima nekog ili neke organizatore i oni na kraju ipak imaju neku odgovornost, ako ne ništa drugo onda da ne nestane cuge 😃
Hoće li biti diktature ili ne, ja sigurno o tome sam ne mogu odlučivati, pa stoga ta mogućnost postoji, ali hoću li ja biti diktator, o tome mogu. I mislim da sam to jasno napisao.
v
"Kao da se igramo života, umjesto da živimo igru."
Preozbiljno igranje igre, nije igra. Previše neozbiljno igranje nije zanimljivo, gubi se natjecanje.
Isto je i sa životom. svi koji naginju ekstremima pasti će u vlastiti vrtlog.
Pa zar nismo svi mi dovoljno neozbiljni čim se družimo ovdje ovoliko vremena? 😃
Neozbiljnost nažalost mnogi poistovjećuju sa nedovoljnom odgovornošću. Meni to ne izgleda isto. Prihvaćajući pravila, jer ona postoje da bi i mogli igrati zajedno, prihvatili smo i dio odgovornosti koja ona nose. Što je uloga koju igramo u igri značajnija, ili to želimo biti, to je i odgovornost veća.
Neki igraju ER kao alter life nastojeći pobjeći od realnosti. Neki igraju ER da bi se zabavili. Ovi prvi ne nalaze nikakav gušt u ER jer im se u ER ponavlja drama u kojoj inače žive. Ja igram igru da bih se zabavio, na žalost ima dosta ljudi koji nastoje ogaditi igru ljudima koji bi se igrali, jer ako njima je nazanimljivo i očajno, treba biti i drugima isto tako.
Ukratko ER je doista preslik RL jer je preslik ljudi iz RL.
"Loving people live in loving world. Hostile people live in hostile world. Same world."
v