Gdje sam utrošio 3 godine?

Day 1,624, 05:39 • Published in Croatia Croatia • by Rockyrd

Upravo toliko vremena prošlo je od prvog logiranja na ovu igricu. Točnije, e-rođendan mi je 03.05., ali valjda neće biti smak svijeta za dva dana kada ću ga stvarno proslaviti.
Prvi susret s igricom bio je kad sam pročitao kratki članak u Jutarnjem listu, gdje je pisalo da je neki Hrvat (Roby Petric) predsjednik virtualnog SAD-a. Nisam se previše zainteresirao i to sam nekako zaboravio. Poslije toga sam u nekoliko navrata sretao pozive na nekakvim forumima, a onda sam negdje u ožujku 2009. vidio naslov na forumu "eHrvati umarširali u Beograd". Par puta sam ga ignorirao, a onda sam se zainteresirao i prijavio bez pozivnog linka. Odabrao sam ovaj čudni nick koji predstavlja nadimak iz mladosti i inicijale na kraju, jer sam bio siguran da nije zauzet.

Ratni put

Odmah po dolasku prijavio sam se u vojsku, jer me taj dio najviše privlačio, a i inače volim strateške igrice. Mjesec dana kasnije, dobio sam poziv i krajem lipnja 2009. priključio se novoformiranoj 9. gardijskoj brigadi "Škopioni".


Prvih par mjeseci vojska nije bila toliko aktivna, a u rujnu 2009. svi vojnici bili su dužni javljati se na chat. Tada sam prebačen u 4. gardijsku brigadu koju su činili vojnici s "construction skillom" (proizvodnja kuća, bolnica i obrambenih sustava u pradavna vremena).
Slobodno mogu reći da je to najzanimljivije razdoblje i kada sam gotovo sve slobodno vrijeme koristio kako bih se prijavio ili očekivao vrijeme odsudne bitke za obranu edomovine. U stvarnosti nisam imao što raditi, jer sam mogao samo odraditi u firmi, vježbati i boriti se samo 5 puta, iznimno 10 kada ste išli kamikaze (drugi dan se ne možete boriti, jer vam je bolnica vraćala 50 wellnesa, pa ste jedan dan bili na liječenju). Ali kad ste navučeni samo iščekivanje vam je uzbudljivo.
Vrhunac je osvajanje eSlovenije na doček Nove godine, dana 31.12.2009. godine. Nakon toga prebačen sam u elitnu postrojbu Zdrug, gdje nastavljam vojnu karijeru i svakodnevno očekujem najvažnije borbe širom svijeta. Trajalo je to do kraja travnja 2010. godine kada sam pritisnut poslovnim obvezama, a još i više stalnim prigovaranjima supruge odlučio prekinuti vojnu karijeru. Ipak je za mene previše bilo visiti satima na internetu i početi zapostavljati druge stvari.

Civilni život

Nisam prestao igrati, jer toliko vremena će se uvijek naći. Posvetio sam se malo više novinskim člancima i zaradio MM medalju, ali sam se svejedno opet uvukao u neke druge organizacije u igrici. Koje, doduše, nisu bile zahtjevne kao vojska, ali kao i svaki "ovisnik" nisam mogao naglo prekinuti s dozama. Sve je bilo podređeno promjenama u igrici i uvođenju famoznog V2 koji je u potpunosti izmjenio izgled i formu erepublika. Pri kraju starog erepa izgubili smo najvažniju regiju Slavoniju i eHrvatska je bila po prvi put obrisana u V2, no vrlo brzo smo se vratili na kartu svijeta. Moram priznati da je meni bilo zabavno, jer je postala prava strateška igica s vojnim taktikama.


Najzanimljiviji dio bilo je vraćanje eSlavonije, gdje su se protivnici uljuljkali u pobjedu i smatrali da je više nikad nećemo vratiti, jer su bili trostruko brojniji. Započelo je iznenadnim jutarnjim napadom te je probijena njihova obrana i zauzete ključne točke poput bolnica i obrambenih sustava. Uz silne protunapade uspjeli smo zadržati početnu prednost i vratiti najvažniju regiju.
No, ova igrica bila je previše zahtjevna za početnike, te je izgubljena jednostavnost i masovnost, kao i ekonomski modul, pa su admini morali promijeniti cijeli sustav i negdje u rujnu ili listopadu 2010. godine erep je dobio sadašnji oblik, koji se otada podosta promijenio, ali je način igranja isti.

Moderno doba

Krajem 2010. godine bio sam među prvih 30 igrača po bodovima i po snazi. Imao sam samo dvije firme, hranu u Moldaviji i žito u BiH, ali to je bilo dosta za prehranu i svakodnevne borbe. Međutim, nakon toga počinju stalne izmjene i eksperimentiranja admina, te počinjem sve manje vremena provoditi na igrici.
Sve u svemu, to i nije tako loše kad pogledate s druge strane. Ipak nisam odustao do sada, iako se više uopće ne uzbuđujem ako izgubimo pokoju regiju, a potpuno sam ravnodušan na brisanje eSrbije, što je bilo nezamislivo prije dvije godine.

Što sam postigao u eživotu

Kažu da je najgore uspoređivati se s drugim ljudima, jer se možete osjećati manje vrijedni ili si umisliti da spadate u višu rasu.
Tako i ja, kad pogledam duplo jače od sebe pomislio bih da sam uludo potrošio svoj eživot, jer me netko nakon godinu dana prešiša u snazi. Ali jasno je da to nema veze sa sposobnošću ili znanjem, već igrač očito ima financijske mogućnosti za to ili ga još nisu uhvatili u prijevari. Meni ostaje mojih 35 HW medalja koje se ipak ne mogu kupiti (o tome ću i unucima pričati), koje sam stekao dugotrajnim zalaganjem uz nekoliko opravdanih prekida zbog službenih obveza.
Konstanta u ovoj igrici su stalni prigovori zbog pohlepe admina kod uvođenja novih promjena. Ne djeluje mi to tako strašno, jer moraju i oni od nečega živjeti. I ja sam u nekoliko navrata 2010. godine kupio nekoliko paketa golda po 25€, za unaprjeđivanje firmi i za "Lanu" (tadašnji oblik treninga). Napravio bih to još koji puta da mi supruga nije vidjela izvadak od kartice na kojem je bila čudna transakcija. Pokušao sam objasniti da je to nekakvo plaćanje u "Kozumu", ali nisam uspio slagati diplomiranoj ekonomistici koja se bavi računovodstvom. Bez obzira na to, nisam imao ni namjeru trošiti dalje, jer je to bure bez dna, ako pokušavate pratiti druge igrače ili se divit sebi zbog medalje heroja.
Jednostavno klikate i zabavljate se koliko možete i vrijeme vam dopušta. Najzabaviji dio je organiziranje u grupe i izvođenje zajedničkih akcija. No, gdje je više ljudi dolazi do trzavica, sukoba, odlazaka, ali to je i dio svakodnevnog života. Jedino što me nikada nije interesiralo je bavljenje politikom. Zbog toga sam vjerojatno i izdržao 3 godine.

S poštovanjem,
Rockyrd