30.000 BC VI

Day 2,039, 06:21 Published in Serbia Serbia by steVVEGI
30.000 BC prvi deo * 30.000 BC drugi deo

30.000 BC treći deo * 30.000 BC četvrti deo

30.000 BC peti deo

Ukratko o prethodnim delovima

Nestašica jestivih životinja, bobica i pirinča, naterala je četiri plemena homo sapiensa i jedno pleme trandžo sapiensa da očajnički pokušaju da se izvuku iz paleolitske ekonomske krize. Želeći da im najmudriji homo sapiens od svih homo sapiensa, LUCIPHEROS, pomogne, krenuli su put Taurunuma, da pronađu Jecku koja bi im dala dozvolu da istog posete. Međutim, na putu do Taurunuma, koji je Bogu iza nogu, oni sreću Deserta i Stridera, koji su takođe bili jedna od opcija koja bi im pomogla, ali jedina pomoć koju su od njih dobili je podatak da Jecka nije u svojoj pećini, ali i da znaju gde bi mogli da pronađu čuvene nosonje, koji su poslednja nada pet plemena. Na domišljat način uspevaju da nađu jednog od nosonja, čuvenog Lipeca, koji ih sve zajedno povede put Pucketave Zvezde, gde je imao susret sa ostalim nosonjama.

******************************************************************

Strale pronalazi Letvu kako leži ispod kostiju sabljozubog tigra, ubobičastog od truleži…

Strale: Dobro, bre, Letva, pa dokle ćeš da se hraniš sa tim gnjilim bobicama? Sto puta sam ti rekao da one nisu hranljive… Uuuu… vidi bunike!
Letva: Oprosti mi gospodaru moj, kada sam video kosti sabljozubog tigra, uplašio sam se. Šta mislite kolika je to zver koja je ovako rastrgla jednog tigra? Šta li tek nama može da učini…
Strale: Ček da sredim ove bunike, pa će zmajevi biti sa nama, a onda nam ni sabljozubi tigrovi, ni druge zverke ne mogu ništa.
Letva: A Sumnjivi?
Strale: Ne preteruj…
Simonovic: Alo,vas dvojica, idete li?
Strale: Evo, evo,samo maloooooo… Čuj, idemo li… Pa mi letimoooo…

Posle nekog vremena bezbrižnog puta, pred sam dolazak do Pucketave Zvezde, začu se galama…

Radenko: Šta!?!?!? Našao si bunike?!?!?! A meni ništa nisi dojavio?
Strale: Ma,bilo malo, vidiš da sam prestao da letim posle deset mamutovih kljova, a zmaj nas ne prati još od Kurajberovih vlasi.
Radenko: Zlatane, naše pleme nikako ne može da nastavi sa ovim zlom! Obustavi kretanje i nazad u šumi Mamuti!
Zlatan: Ja sam poglavica i ja jedini mogu da naredim kada se pokret obustavlja!
Radenko: Pa oni sa nama ni bunike ne žele da dele! A zamisli da pronađu divljeg vepra. Onaj nesrećnik bi sve sam pojeo!
Vladislav: Ne uzimaj me u usta! Ti si nesrećnik, nesrećo jedna!
Radenko: Brt, znamte, znašme! Šta se brt, ložiš, nisam na tebe mislio! EVORUKE! ZNAMOSE!
Lipec: Što se mene tiče, možete svi da se vratite u piiii… odakle ste došli! Ja gore osobe upoznao nisam… Đoša je za vas gospodin homo sapiens.
Simonovic: Mojne, Pecli, evo će da bidnemo dobri. Koliko još ima?
Lipec: Tu smo, sada samo moram da pronađem jedan obeleženi kamen, pa ću po njemu znati u koju pećinu da uđem.
Strale: A kako izgleda taj kamen? Da nije ovaj što se žuti?
Lipec: To nije taj.
Zlatan: A ovaj što se crveni?
Lipec: To nije taj.
Simonovic: A ovaj što ima nekakvog bradonju nakles… Dobro, bre, Elveon, pa kad si stigao i ovde da šaraš?
Lipec: To nije taj.
Selasije: Sigurno je ovaj naprsli kamen u obliku zvezde.
Lipec: To je taj!
Zlatan: Konačno stigosmo, otpadoše mi bubrezi… Mcmooxe i dalje nas nosiš preko rupa.
Mcmoox: Zlatane Aleksiću! Budeš li mi još jednom spomenuo rupu, ima da te nabacim na krkače, pa da te odnesem pravo do Jejine rupe i da te u istu ubacim! A dobro znaš da se iz Jejine rupe niko izvukao nije!
Strale: Neki su se i izvlačili, ali im je obavezno otpadao…
Lipec: Tišina sada, možda Nessko spava, a mnogo je zajedljiv kad se probudi. I agresivan… Još ako vas pomeša sa nekim ruskim plemenom, ima sve da vas otera Perunu na istinu.
Ilija: Stoj, ko ide?
Lipec: Ja sam, Lipec, doveo sam neka plemena, pitaju nas da li bismo im mogli pomoći po pitanju ove paleolitske ekonomske krize i pomanjkanju jestivih živuljki.
Ilija: Pa kako misle da im pomognemo?
Lipec: Da se svaki od nas četvorice okrene na jednu stranu sveta, pa da dobro onjušimo gde bi hrana mogla biti, te će onda oni otići u tom pravcu i poloviti što više mogu živuljki. Nama ide četvrtina, tako sam se dogovorio.
Ilija: Nessko spava, a Vegi kuka da mu se pije sok od zove. A znaš Vegija, ako ne dobije redovno sledovanje soka od zove ništa mu ne funkcioniše.
Lipec: Sredićemo to, budi Nesska.

Dve Žikine šarenice kasnije, dok se Nessko probudio…

Nessko: Šta? I zbog toga ste me budili? Pa vi niste normalni. I svejedno, Vegi nije dobio redovno sledovanje soka od zove, a ja da njušim dve strane sveta ne mogu.
Simonovic: Pa gde da nađemo tu zovu, da mu spremimo sok?
Vladislav: Kakva crna zova, vidiš da ni bobica nema, a on hoće zovu…
Ilija: Samo vile mogu pronaći zovu. Moramo ih zvati da dođu.
Strale: Pa kako se vile zovu?
Ilija: Panonska Vila, Vila od Bosne i Toothfairy.
Strale: Ma ne to, nego kako da ih dozovemo?
Lipec: Moramo stati u vrstu, jedan do drugog, uhvatiti se za pišu, skočiti šest puta na levu nogu, onda sedam puta na desnu, pa napraviti kolut napred, a sve vreme moramo da ponavljamo “Lepe vile, naše mile, gde god bile - posetite nas debile”.
Gambino: Ali, ali… kako ću ja? Ja nemam…
Vladislav: Jok i nemaš! Kakav Selasije ima, ti si mužjak ipo.

Dva izlaska sunca kasnije (dok je Vladislav naučio pesmicu, pa onda Zdravko da broji…) vile se pojaviše…

Vile (istovremeno): Ko na doziva i zašto?
Lipec: Mile naše vile, mi smo vas dozvali, pripadnici pet plemena i nosonje. Naime, ovi homo sapiensi imaju problema sa nestašicom hrane, pa bi im mi nosonje mogli pomoći, ali.. Jednom od nas je hitno potreban sok od zove da bi mogao išta raditi, pa ako biste…
Vila od Bosne: Džaba vam sve… Poslednju zovu sam upotrebila kada sam pokušala da povratim Onog Drugog iz uspokojenih… Svu sam zovu potrošila, ali nisam uspela. Od tada je moje srce neutešno i nemam snage za branjem nove zove…
Panonska Vila: Ni ja nemam. Ni jedan jedini listić. Zadnju zovu sam potrošila kada sam isušila more oko Alma Monsa…
Toothfairy: Imam ja još malo zove. A za koga to treba?
Vegi: Za mene. Ništa mi ne funkcioniše dok ne popijem sok od zove. Onda sam miran tri do četiri meseca.
Vila: Za tebe nema. Pij sok od višnje. Imam ja bolje prilike na koje bi potrošila zovu.
Lipec: Ali.. ali… Ako ne pronađu hranu, može se desiti da homo sapiensi nestanu sa ovoga sveta… A ne mogu da zamislim svet gde neandrtalci vladaju…
Simonovic: Istrebili smo neandrtalce.
Strale: Ostao samo Usos, za priplod.
Ilija: HAHAHAHAHA!!! A našli ste koga da ostavite za priplod.
Toothfairy: Ajde, dobro, daću mu tu zovu, sačekajte me na ovom mestu, vraćam se dok se sunce četvrti put pojavi na istoku.

I dok su se vile lagano razilazile, odlažući put da kažu samo još ponešto jedna drugoj, na licima vesele družine se pojavi zračak optimizma…

Simonovic: Odlično, sada će Vegi da popije sok od zove, pa će nosonje zajedničkim snagama da nanjuše gde ima klope.
Selasije: A mogao sam ja da zbućkam šokatu na brzaka, možda bi to pomoglo Vegiju, pa ne bismo morali da čekamo četiri izlaska sunca…
Mrle: Šta je to šokata?
Vladislav: E, to već ni ja ne znam, šta god da je, Selasije lupa gluposti, ne obraćajte pažnju.
Mcmoox: Ljudi, ljudi! A i ti Selasije! One kape ništa ne valjaju! Eno ih međedi, glave im ko protočni bojleri!
Mrle: Šta je to bojler?
Vladislav: Ma, Selasije izmislio neku glupost za koju kaže da može da nam daje uvek toplu vodu,ali ne radi, džaba mu…
Selasije: Pa kad nikako da uhvatim neki grom, da proizvedem struju…
Vladislav: Ma nataknuću ja tebe, znaš već gde, pa će grom da te opauči očas posla. HAHAHAHAHA!
Selasije: Ali, onda bi ti loše prošao, jer bi struja prošla kroz…
Vladislav: TIŠINA BRE! Sa mnom se svađaš, a? A traktor će sam od sebe da se pravi? Brdare, šta sam ti ja rekao za Selasija? Brdare!!! Pa dobro, hiljadu ti pećisnkih crteža, zar i Pucketavu Zvezdu skrnaviš sa piramidama???
Brdar: Pa ja… ono.. razmišljam, šeik, piramide, Zvezda…
Mcmoox: Aman,ljudi, dosta toga… Mene međedi sada jure i zbog bobica što im dugujem,em što su zbog mene otekli… A Blaže ni od korova, kao da je u zemlju propao. Stra’ me da nije naleteo na Sumnjivog…

Nastaviće se…