''Umalo se ne udavih''

Day 2,022, 13:27 Published in Serbia Serbia by Tope011

Elem,dugo sam u ovih par poslednjih meseci gledao i merkao combat stash.Cak sam i pre par sekundi ponovo bacio pogled.Cisto da ne upisem pogresan naziv.Pa..Gledam i kontam kako bi mi lepo leglo ovih 50 golda,pa cokoladice,busteri..uhh i to sve za samo 1200 dinara.Generalno gledano nikakva lova,par picenceta,stotinak minuta brbljanja u telenor mrezi,par litara gorva i masa kojekakvih budalastina i gluposti na koje svakodnevno svako od nas baci novac a da ne trepne..Ma reko uplaticu danas(tacnije drug Milan iz jedinice ce mi to zavrsiti)samo da pozavrsavam par obaveza i pravac banka.
I kako to obicno biva javlja mi se drug u prolazu je svratio bi,pa da se vidimo kad je vec tu blizu mene.I u kratko dodje on prica krene tamo,vamo standardno.Gde si bio,sta si radio?I pocne on pricu kako je bio na sahrani.Strina mu je umrla i kaze nisu njegovi rodjaci imali pare da plate popu za opelo,ja slusam gledam kroz njega i vidim svu nesrecu ove nase danasnje zemlje nam Srbije.I razmisljam koliko je i ovih 1200 tricavih dinara nekome mnogo..Sad vec,ono mozgam..cek bre bolje da ponovo posaljem poruke na 3494 za pomoc jednom tesko bolesnom mladicu,pa za nezbrinutu decu...pa za malu Milicu ili kako se vec detence zove..A onda opet kazem sebi,ma bre toliko jurim,radim mogu sebi da priustim i bacim tu saku jada dinara...jes da je glupost ali sta koga briga....meni je Ok..uostalom toliko sam puta slao poruke za pomoc da nema potrebe za bilo kakvom grizom savesti.Kada bi jos ljudi bilo poput mene gde bi nam bio kraj? I sa te strane sam sebe u neku ruku oprao kod sopstvene savesti.Dao sam dosta i onoliko koliko sam mogao!
A jesam li mogao vise?Evo sad mogu,12 poruka bih da bacim za rad neke virtuale....i za cije babe zdravlje??
Prosto ne znam....Jos nisam odlucio.Vise sam za ne kupiti nego kupiti i ne smem odlucno da kazem necu.
Mozda udavih gnjurca ali prastajte jer sta vredi pricati ovo ljudima oko mene koji ne shvataju ove nase virtualne svetove.A sve mi se vise cini da ih ni mi sami vise ne razumemo i da polako sve vise i vise mesamo realno i virtualno..