~Al nema više vizionara, legionara, revolucionara...

Day 1,007, 19:38 Published in Croatia Croatia by Absentee
...bolest gora od SARSa, u ime svoga boga Marsa. Sve ih je tribalo u ludare, umobolnice prije nego sje*aše bolnice i tvornice~ *

Neprestano me moji stari prijatelji s kojima sam imala svoje početke u igri podsjećaju na jednu stvar: svaka borba je besmislena... I svjesna sam toga... A zašto onda ne odustajem?


1. igra je bezveze - pogledajmo realno... Igra kao igra je totalno sranje... Kako vrijeme ide dalje, postaje i sve gora... Admini nas forsiraju da provodimo što više vremena, trošimo što više love, a ništa ne popravljaju, čak su protivno želji većine, uveli ovaj glupi Rising kojem je namjera samo na svakom koraku uzeti sve naše golde. Profit i samo profit.


2. zajednica propada - svima nam je to jasno... Svi se za nešto grabe, svi nešto žele izvući, dobiti, a ništa ne dati... Ima svakakvih likova, da ne kažem spodoba, koje ne bih željela sresti u RL, iskreno... Ne želim znati kakvi su to ljudi kad su u igri obični da ne kažem šta...


I što još preostaje? Ništa... Igra i zajednica... To je jedino što nam je tu ponuđeno... Pa zašto se ja onda borim protiv vjetrenjača?

Upravo zbog onih ljudi s početka članka! Svi koje znam i koji su mi bili dragi prijatelji, s kojima sam provodila sate, ako ne i dane na ircu su stavili svoje igranje na minimum jer su zasićeni s ova dva faktora, a pogotovo drugim. Ti igrači, reći ćemo srednje starosti, su odustali od glupe igrice koja im je donosila u zadnje vrijeme samo nerviranja... A na početku je bilo tako lijepo, gotovo idilično, i vjerujem da se i oni, kao i ja prisjećaju toga sa nostalgijom.

I da, i ja sam rijetko na ircu. Onih koji su mi postali prijatelji ili nema ili nisu od neke priče. Možda im je tako i bolje, jer kad se sjetim nepotrebnih sekiranja oko igre, nisu oni ni ludi. Dapače.

I da, rekla bih da ne odustajem zbog novih igrača... Jer ne želim da im se desi što i nama. Ali takvih gotovo da više i nema... Zbog igre ili zbog zajednice, procijenite sami




*tekst naslova i prvi red iz pjesme:::
TBF-Herojix

samo dio teksta s porukom:

I teško je nama šta bi tili bit ljudi
Parimo nenormalni, ludi
Al smo oni šta se bore i kad je najgore
Dio smo faune i flore
Imamo ljubav i more
To nam ne mogu otet
Kod nas drugi vitar puše
Ne mogu se popet do nas sitne duše
Šta guše guston maglon lošeg emotivnog naboja
Na plemenskom su stupnju razvoja