Роман за еХрватите и еСрбите. Извадок

Day 1,123, 13:04 • Published in North Macedonia North Macedonia • by Apokaliptic

Ова е дел од статијата на еден Хрват. Зборува за реалноста на војната по распадот на Југославија помеѓу Србија и Хрватска. Одете на линкот и прочитајте ја цела, мислам дека вреди.

Вашите vote и subscribe дадете ги на оригиналната статија а не на мојава.

http://www.erepublik.com/en/article/roman-za-ehrvate-i-esrbe-1607220/1/20

...Upravo zato i pišem ovaj članak, da generacije svih nacija, vjeroispovjesti i rasa, koje dolaze, ne ponove istu grešku. Da ne ulaze u "tabore mržnje" kao ovce. Da sagledaju potpunu sliku i ne budu zavedeni propagandama, onih koji dižu narode u pohode, da bi punili svoje đepove. Jer kao što sam u jednom komentaru napisao, ratovi se ne vode radi ognjišta već radi novca.

Moja prića počinje 80tih. Tih godina većinu sam vremena provodio kod bake u zapadnoj Slavoniji. Selo moje bake, bilo je većinski pravoslavno izuzev par mojih rođaka. Logično je da sam imao puno prijatelja srba, najbolji prijatelj mi je bio sin pravoslavnog popa. Djeca ko djeca, provodili smo vrijeme, radeći piz*ije. Moj bratić je rođen u Beogradu od oca Hrvata i majke srpkinje. Također je dolazio svakog ljeta u HR. Stalno smo se prepirali koji je grad bolji, Beograd ili Zagreb.... Beograd je tada dobio prvi McDonalds, tako da mi je to moj buraz, stalno nabijao na nos. Slična nadmetanja se danas čuje od klinaca iz Splita i Zagreba, i nema tu ništa loše. Rivalstvo s poštovanjem rivala, pozitivan je stvar i tjera ljude da budu bolji i sposobniji.

Došle su 90te, koje bih najradije zaboravio. Odjednom više ne mogu baki, pola HR je blokirano. Ne mogu do prijatelja a ni s Beogradom linije ne rade.... Teško mi je sve to bilo shvatiti. Ljudi mi pričaju o nekim četnicima u selu, o barikadama o napadima na grad gdje mi je druga baka i rodbina. Bratići i rodbina odlazi u hrvatsku vojsku, tada još ZNG.... Na kraju i ja bivam dovoljno star i ulazim u rat.

Rat je nešto teško shvatljivo ljudima koji nisu u njemu bili zatečeni, knjige su pisane o tome ja se neću ni truditi opisivati kakvo je to stanje. Reči ću samo jedan citat "Rat u čovjeku budi ono najbolje u njemu a isto tako i najgore. Pitam se što je to najbolje?"...