Join the new world

Otvorio je oči i pogledao oko sebe.
Soba je bila mala ali uredna, na stolu je u vazi bilo par cvjetova, a pored tacna sa nedirnutim voćem. Nije da nije volio voće, nije imao ništa protiv njega, možda bi ga i pojeo kad bi to voće neko ogulio, nasjeckao i ako je ikako moguće i svario umjesto njega.

Sad se već razbudio u potpunosti, nije bio pretjerano sretan zbog toga ali što se mora, mora se.
Njegovo ime negdje je bilo zapisano kao Baxeresiir, negdje kao Miir, a negdje samo Tir. On je bio, on jeste Bog, i to onaj od bogova pored koga je najmanje preporučljivo biti, mrzovoljni, namćorasti bog.

Sada je bio ljut zbog onog što je pročitao u novinama. ONAJ je opet objavio članak.
I ova priča mu je bila nezadovoljavajuća na milion načina.
Neupokojeni, masoni, prolaz. Za običan smrtni svijet priča je bila šaljiva, zbunjujuća, nejasna, plod mašte.
Međutim, preko članka su upadljivo titrala velika slova- Baxeresiir, drevni armenijski Bog!!!!!

Slova su bila suviše velika da bi iko mogao da ih vidi, osim nekog drugog Boga. Pa zar nije bio dovoljan incident sa nestankom malezijskog aviona, sad mora da obznanjuje i njegovo prisustvo svima? Taj momak stvarno nema grama mozga u svojoj glavi.

Iznerviran bacio je novine na pod i pokušao da se koncentriše na vježbe disanja da ga ovo ne bi previše uznemirilo. Glava je počinjala da ga boli.
Ne nije on bio bolestan, za jednog Boga to ne bi bilo primjereno. Samo je volio sve da radi polako i da pazi na sebe.

Najviše od svega je volio da spava.

Spavanje je za njega predstavljalo jednu od najbitnijih aktivnosti. Volio je da provodi duge periode u snu. Obično spavanje preko noći je smatrao amaterskim i neozbiljnim. Uživao je u noćnim satima sna i ne bi ih propustio ni zbog čega, ali je smatrao da je to nedovoljno.

Volio bi da se ne probudi prije pola deset, i još ako buđenje uslijedi poslije jednog dobrog izležavanja u krevetu, tim bolje.
Nakon toga nes kafa sa prstom mlijeka i tri kocke šećera, pa odlazak u toalet. Pri tom je pazio da ga te aktivnosti ne rasane i ne pokvare mu popodnevni spavanjac uz reklame.
Nekad mu je polazilo za rukom da prespava cijelih sedam dana, a to je smatrao tek zagrijavanjem za jedan dobar drijemež.
XII vijek je prespavao u potpunosti i nimalo mu nije nedostajao.

Sada je bio izuzetno ljut jer će morati da se na neko vrijeme odrekne svog hobija kako bi riješio problem kojeg je On opet napravio.
Nije da mu nije bio drag, bio je vjeran pratilac, jedan od rijetkih sa potpuno čistom i neiskvarenom vjerom u njega, povremeno mu je prinosio i žrtve, a to nije radio niko drugi otkako su oni, drevni Bogovi, protjerani u zaborav od strane onih monoteističkih budala.
Međutim, imao je slobodnu volju, a ta volja je bila krajnje neobuzdana i nepredvidljiva.

Razmaknuo je zavjese ne ustajući, samo snagom svoje božanske volje, ne demonstrirajuci snagu svoje moci namjestaju u praznoj sobi, već iz čiste lijenosti.
Duboko je uzdahnuo i pritisnuo dugme za pozivanje sluge.

Sluga se odmah pojavio u svojoj zelenoj uniformi. Sluga je Baxeresiira poznavao kao gospodina profesora magistra doktora Tira i nije provalio da je on Bog, a to je Tir i namjeravao da održi u tajnosti i iskreno se nadao da će se i Onaj potruditi da tako ostane.

On je spadao u najniži red polubogova, toliko nizak da mu nije dodijeljeno ni ime, ali se nije tako ponašao. Ponašalo se neprimjereno.
On kao da nije htio ili nije mogao, ili je jednostavno bio suviše glup da shvati da su slobodna volja a uz nju još i to piskaranje, krajnje neprimjereno za njegovu vrstu.

Baxeresiir se zaustavio. Osjetio je da počinje da razmišlja i zato je krenuo na idealno mjesto za razmišljanje.

Nakon boravka u krevetu, boravak na wc šolji bila je njegova druga po redu omiljena aktivnost i neizostavan ritual između dva drijemeža.
Nadao se samo da sluge nisu kupile troslojnu, već dvoslojnu Violetu kako je izričito naložio.....