Kao čokolada...

Day 2,678, 12:33 • Published in Croatia Chile • by Uigeadail

Većina naših običnih života sastoji se od nizanja malih svakodnevnih ponavljanja. Iako ponekad i uspijemo iskočiti iz tog ustaljenog poretka, prava je sreća ako nam ta mala ponavljana mogu donijeti dovoljno životnog uživanja ili one joie de vivre.

Svaki dan, malo posije bota, odem ja tako po svoj omiljeni napitak. Vruća, crna i kratka, ponekad sa par kapi hladnog mlijeka, a šećera ovisno koliko je do tada dan bio gorak. U većini slučajeva ispijanje tog nezamjenjivog napitka, popraćeno plavičastim dimom cigarete, i nije ništa drugo nego ponavljanje davno usvojenih navika. Ipak, ponekad se dogodi i nešto izvanredno.

Prije par dana, skrnuvši prvi gutljaj, doživio sam upravo taj izuzetak. Netom zapaljena cigareta skoro mi je ispala iz prstiju, kada se u mojem razumu formirala slika proizišla iz okusa tog prvog gutljaja. Svilenkasti okus na čokoladu, površinski sladak, a u svojoj dubini ljepljiv i ugodno gorkast, izazvao je takvu navalu endorfina da su se oči suzile, srce brže zakucalo, a usta se razvukla u blagi smiješak, onaj koji obično vide kod drugih, samo jako intimne osobe.

Tih par trenutaka čiste sreće, neopterećene i bezuvjetne, bile su dovoljne za iznijeti taj dan. Štoviše, zapamtio sam ih, kako bi ih mogao prizvati u sjećanje, kada neki drugi početni gutljaj drage crne tekućine ne ispuni očekivanja.

Sada, mogu dalje o eRepu. I ovaj virtualni život je samo dio onih mnogih svakodnevnih ponavljanja. Zalomi se i tu poneki izuzetni ili izvanredni događaj. Malko od životne sreće uspijemo pronaći i u ovoj pustari, gdje emocije i nisu jača strana, a sebičnost i glupost ponekad poprimaju enormne razmjere. Kao da se igramo života, umjesto da živimo igru.

Zadnjih sati aktualno je pitanje diktatora u eHrvata. Sudjelovati u ovoj igri, na bilo koji način, ne bi bilo potpuno ako, kao igrač, ne dozvolim sebi promišljati i o toj temi. Nekad davno, i u drugoj koži (samo pojavna osobnost, op.a.) bio sam predsjednik virtualne države. U tim trenucima, ponekad poželjeh imati apsolutnu moć, opravdavajući je lakšim i bržim putem za rješavanje nedoumica, nesuglasja ili postizanje cilja. Sreća je bila da nisam imao takovu moć. Jer na kraju i ono malo moći koja je postojala, dovela je do toga da odbacim staru kožu.

Mogu samo zamisliti do čega bi sve dovela apsolutna „diktatorska“ moć. I ne mislim pritom samo na zajednicu, nego i sebično na sebe, kao igrača. Svaka promjena u društvu, a ovdje govorim isključivo u kontekstu eRepa, donosi pomak naprijed. Sasvim svejedno je, hoće li to biti revolucija ili nešto kontra nje. Uvijek postoji početni zanos, istomišljenici i jedina prava velika istina. Normalno, ona na pobjedničkoj strani. Sve ostale istine izgube se vremenom u sjećanjima.

Moć, proporcionalno tome koliko je imamo, polagano i neumoljivo iskrivljava prizmu kroz koju gledamo našu okolinu i samog sebe. Još gore od toga je kada je ta moć samo privid, i predstavlja dopuštenje nekog drugog, da se igramo Svemogućeg u svome dvorištu, a čim provirimo van njega padne glava, ili onaj organ koji je provirio. Zato prijateljski savjet svima, kad se kurčite, pazite što gurate van svog dvorišta.
Kada bi me pitali bi li želio biti „diktator“, kakav bi bio moj odgovor… Jednostavan. NE.

Bez obzira na pravila igre, i sve ono što ona omogućavaju, kao igrači imamo pravo, unutar tog okvira izabrati ono što želimo po svojoj vlastitoj svijesti i savjesti. Drugačijim izborom od NE, vrlo brzo iskrivio bi sve ono, što sam učinio loše i manje loše provodeći vrijeme u ovoj igri, a to ne može biti moj izbor. Znajući sebe, i koliko sam „krvav ispod kože“, užasavam se do jedne mogućnosti, nastale u takvom scenariju.

Nadam se da će ova mala, i nažalost poprilično „umiruća“ zajednica, pronaći još jednom izlaz iz ovih, da tako nazovemo, razilaženja u mišljenju, i postati ili opstati mjesto gdje mogu redovno doći napuniti, a ne potrošiti baterije. Mjesto gdje će prvi gutljaj kave sa prijateljima biti okusa čokolade, a vrijeme provedeno u njemu, uspomena koja se čuva za teška vremena.

I dajte više prestanite se igrati mačke i miša sa „komšijama“. Upristojite službene novine. I zaratite pošteno sa nekim. Jer da sam kojim slučajem izabrao DA, to bih sigurno napravio... 😃


For my Lioness 😃

Vaš …… Uigeadail