Izlazak iz samoizolacije

Day 5,137, 15:02 Published in Croatia Croatia by Rockyrd

Konačno je prošao prinudni zatvor i vikend sam proveo vani, popio pivicu, prošetao, malo trgovine i povratak u nor... nadam se normalu, jer stare više neće biti, a nova mi baš i nije draga.
Obzirom da idem u državne ustanove, moram se testirati, pa idem prvi radni dan u ljekarnu u kojoj sam bio nekoliko puta do sada.
Dvije simpatične dame me dočekuju i pitaju jesam li se naručio, a ja kažem nisam, no ljubazno odgovaraju nije problem samo se ubuduće trebam najaviti.
Kako smo si već kliknuli, razvijam komunikaciju dok one ispunjavaju nekakve formulare pa im spomenem da sam bio u samoizolaciji, a one se uključuju u razgovor i odmah daju korisne savjete.
Jeste li se tijekom samoizolacije testirali, pitaju.
Pa nisam, jer nisam imao nikakve simptome.
Pa trebali ste nazvat svoju doktoricu i reći kako šmrčete, temperatura, bolovi u kostima i tako...
Ovaj, nije mi ništa bilo, a svakako bih išao na PCR test i što mi vrijedi kad bih bio negativan na testu. Negativan prije i sada, ali nisam negativac u životu.
Nasmije se starija i kaže: baš ste naivni, pa nas dvije smo tako i pisali su nas kao vjerojatni slučaj, važno je da vas negdje upišu, kako ste se žalili, samo nek ste negdje u evidenciji.
Moram priznati nije mi to palo na pamet, ali sljedeći puta ću svakako o tome razmisliti.
Smiješak na licima dvije ljubazne djelatnice, a maske i tako držimo svi ispod brade.
Nego, znate, ovako možete s nama razgovarati, ali nemojte ni slučajno s kolegicama u drugoj smjeni.
Zbog čega? Pitam ja.
One su vam cijepljene više puta, ne samo u rame, nego malo i u glavu. A i šefica nije baš sva svoja.
Vidim razgovor postaje sve zanimljiviji pa priupitam naivno u čemu je problem.
Eto, bio je neki dan gospodin koji radi u državnoj službi i mora se testirati zbog posla pa je tu pred nama ljutitio govorio kako neće primiti to smeće u svoje rame, a šefica...
Što je sa šeficom?
Znate li onaj film s onim glumcem Sutherlandom?
Kojim, imaju otac i sin?
Onaj stariji.
Donald.
E taj. Ono kad su došli izvanzemaljci i uzimali ljudska tijela pa su vrištali.
Je li invazija ljudskih tijela ili tako nekako?
E da, taj, znate, naša šefica uzdigne vrat i sva se izobliči kada netko priča protiv cijepljenja i sklona je vrištanju kad klijenti iziđu van. Mi smo gospodinu prstima pokazivali da smanji ton pa je tek onda malo povukao kočnicu.
Hvala primio sam k znanju!
Slijedi testiranje i mlađa kolegica gura mi štapić u nos, a siguran sam da nikad nije čula za Donalda Sutherlenda niti gledala taj stari film, ali je jako zgodna.
Pitam, jesam li sretni dobitnik korone?! Kaže, nažalost ništa.
Komentiram kako je lakše dobiti glavni zgoditak na lotu nego koronu. Složi se ona uz smiješak.
Napomenem kako ne igram loto niti idem u kladionicu.
Duhovito uzvraća, svejedno su veće šanse.

Petnaestak minuta kasnije dobio sam potvrdu na email i krećem stranputicom budućnosti bez nekog iščekivanja, ali zadovoljan što sam razgovarao s dvije simpatične gospođe.
Nakon prinudnog boravka u kući cijenim svaki kontakt i trudim se uživati u životu bez briga o budućnosti i žaljenja za prošlošću koliko god je to moguće.