Ima li kraja hrvatsko-srpskom „ping-pongu“?

Day 1,271, 14:50 • Published in Croatia Croatia • by Rockyrd

Završila je još jedna u nizu povijesnih bitaka u kojoj se odlučivalo o sudbini jednog naroda na jugoistoku Europe i u kojoj su svi resursi zemlje uporabljeni za obranu domovine, mobilizirano je cjelokupno nacionalno biće, te su svi pripadnici naroda mislili i disali kao jedan.

Rečenice slične ovakvima česte su i već poznate, pomalo izlizane, ali kad se radi o opstanku nacionalnog bića uvijek nam podignu moral uz pokoju domoljubnu pjesmu na Youtube-u.

No, ovaj put se nije radilo o obrani Slavonije, o kojoj znaju Indonežani s Jave i Sumatre i Amerikanci iz Minnesote ili Kentuckya. Da nije ove igrice pitanje je da li bi uopće znali za Hrvatsku, a kamoli za Južnu Dalmaciju ili Liku.

Ovaj put se epska bitka vodila za obranu Vojvodine, posljednju regiju slavne imperije eSrbije, a branitelji su se nalazili s druge strane, što mi je pomalo bilo čudno. Jer do prije mjesec dana kad je eHrvatska po drugi put obrisana teško je bilo zamisliti ovakav scenarij.

Još su mi u sjećanju članci, kometari, shoutevi kako se više nikad nećemo osloboditi, a u „esrpskom Zagrebu će se večito piti kafa“. Vrlo brzo se eHrvatska oslobodila, spriječen je pohod eSrbije prema vekovnom esrpskom gradu Tokiju, a Texas u Americi je ostao nedosanjani san i prevelik zalogaj.

Sve se mijenja samo je bojkot vječan

Povratak eHrvatske na kartu svijeta i ponovno uzdizanje uz pomoć saveznika pratili su zajedljivi komentari kako kartica pobjeđuje prije svega, uništena je zabava igračima, a nekako se hrvatsko uzdizanje poklopilo s navodnim bojkotom.

Naravno da vjerujem esrpskom bojkotu kao i Zdravku Mamiću kad kaže da ne će prodavati Dinamove igrače i pritom se kune svojom obitelji i svemu svetom što mu znači u životu.


Časti mi moje, od danas bojkotiram erepublik i prelazim u dvoklikere

Nema govora o nikakvom bojkotu, jer pri pogledu na učinak u jučerašnjoj bitci govori o tome da nisu baš ni Srbi imuni na provlačenje kartice, a oni su valjda jedina edržava koja može u jednom trenutku okupiti preko 1000 igrača online.

Spinovi poput navodnog bojkota često su samo farsa kad baš ne štima najbolje u organizaciji, jer Srbi u pravilu nikad ne gube, a ako se to slučajno dogodi krivac je sudac, nedosuđeni kazneni udarac, VISA, admin ili kišovito vrijeme.


Što ću kad mi žena vidi račune za transakcije u Rumunjskoj

Osim toga, nije bojkot star mjesec dana, već je započeo nakon uvođenja ovog modula i kad je pala vekovna tvrđava Lionking, a tome će za koji mjesec biti godišnjica. Otada je prošlo dovoljno vremena da shvatimo kako to nije baš ozbiljna prijetnja.

Međusobna ovisnost

Odustajanja igrača su normalna u svim edržavama zbog zasićenja, nekima igrica nije sjela i pomalo je dosadna, te čestih promjena koje dovode do veće ovisnosti za goldima. Međutim, profili se ne gase, a vjerojatno ste i sami uvidjeli da postoji podosta igrača koji su već nekoliko puta odustajali „za stvarno“ i time sakupili određeni broj sub-ova, dok su poneki predali svoj acc nekom drugom koji je nastavio borbu za svoju domovinu/otadžbinu.


Vjerujte mi, odustajem od politike i erepublika, zauzet sam ovih dana i nemam pristup internetu

Koliko god ova igrica imala uspona i padova, dosadnih razdoblja i iznimno dinamičnih, jedna stvar je nepromjenjiva, to je rivalitet eHrvatske i eSrbije.

Dakle, dio eSrba je odustao zbog promjena i dovođenja u možda nepovoljniji položaj, ali napad eHrvatske i „ugrožavanje egzistencije“ mobilizira svakog dvoklikera koji navodno bojkotira i raplamsava „stare rane“ te dovodi do novih povijesnih bitaka i omogućava daljnji kružni proces vječitog sukoba.

Pomalo je čudno da je baš jučer admin dodijelio svim igračima ENERGY BAR, navodno kao ispriku za nekakve probleme. Mislim, koliko sam puta gledao bezglavu kokoš u ove dvije godine, imao problema s logiranjem, gubitcima, nenajavljenim promjenama, neuspjelim pokusima, zaslužio sam eMIROVINU BAR, a ne nekakvu čokoladicu. No, svjesni su stvaratelji ove igrice da će wellnes čokoladica samo povećati naš apetit za borbama, te je mnoge zasvrbjela kartica.

Sporazum ili nastavak „ping-ponga“

Kao i mnogo puta do sada, pri pogledu na fascinantan učinak eSrbije i eHrvatske, pojavljuju se ideje o tome kako bi zajedničkim snagama pokorili ovaj svijet. Bez obzira što je u novi savez sa eSrbijom ušlo nekoliko najjačih zemalja u esvijetu, one ne pokazuju ni približnu zagriženost, organiziranost ili posvećenost ovoj igrici kao eHrvatska.

Isto tako, eHrvatima se zamjera kako im je jedini cilj nauditi eSrbiji, te da su najveći protivnici postizanju nekakve suradnje, dok eSrbija ima znatno „više i važnije“ ciljeve.


Kako Hrvati vide susjede

Istina je negdje u sredini, jer koliko god su eHrvati protiv mira, sporazuma i suradnje, u istoj mjeri, ako ne i većoj, su to i eSrbi, kojima je isto tako nezamislivo udruživanje, te su se mnogi pridružili igrici kako bi branili „esrpstvo i vidjeli Veliku Srbiju“, pa makar na ekranu.

Nadalje, eHrvatska nema mogućnosti za prodor do Texasa niti o tome itko realan razmišlja, a Amerikanci su nam u krajnjoj liniji jedan od najvjernijih saveznika i s kojima imamo konstantu. Poneki njihovi kiksevi su sasvim normalni, a Mađari i Poljaci kao srpski saveznici ne mogu se ni uspoređivati s Amerikancima.

Drugih dalekosežnih ciljeva teško možemo imati, jer smo na kraju krajeva sada saveznici ili povremeni s Brazilcima, Kinezima, Japancima, Australcima itd. Susjedne države smo već sve pregazili i poneke malo dalje, a mogli bi razmisliti jedino o tome da satremo eIndoneziju, koliko god to nerealno bilo.

Teško će se ostvariti ideje o primirju i ujedinjenju do kraja ove igrice prije svega zbog povezanosti eHrvatske sa svojim saveznicima. Nismo mi njima ništa dužni, jer koliko god su oni nama pomagali toliko smo i mi njima, već je teško zamisliti da bi eHrvati odjednom prešli u tuđi tabor i pridružili se protivniku zbog neke regije.

U slučaju raspada EDEN-a postoji mogućnost raznih kombinacija, ali na kraju ćemo opet završiti na suprotnoj strani od eSrbije.

Razvoj komunikacije

Ono što se može vidjeti u zadnjim okupiranjima srpskih regija je poboljšanje komunikacije između dva suprotstavljena enaroda. Više nego prije šalju se čestitke suprotnoj strani zbog dobre bitke, smanjen je broj provokacija i raznih prepucavanja oko RL povijesti, iako su neki neuništivi.

Nadalje, brisanje eHrvatske prije nekoliko tjedana bilo je popraćeno s razumljivim provokacijama, ali one nisu ni približno bile kao nekadašnja „divljanja“. Sjetimo se samo epskih bitaka u kojima je Slavonija obranjena i našeg trolanja ili onog ebarbarizma kad je po prvi put Slavonija okupirana na kraju V1.

Sasvim je normalno čestitati protivniku koji provodi noć za računalom, kad ste i sami proveli noć za računalom u dijeljenju hrane, chatanju i vođenju krvavih bitaka. Koliko god nam je draga naša Domovina, tako je i onom sa suprotne strane draga njegova.

Valjda ćemo doći do one Badnje noći u 1. svjetskom ratu negdje na francuskom ratištu kada su zajedno slavili Englezi i Nijemci. Međutim, već imamo problem jer ne slavimo Božić po istom kalendaru što je mnogima isprika, a nakon te davne Badnje noći 1914. kao da je nestalo viteštvo te je počeo krvavi rat koji je nakon nekoliko desetljeća imao još gori nastavak.


Imaju li ovi Nijemci koju pljugu?

Pitanje je i što je to viteštvo u ratovanju i kakav je uopće smisao osvojiti nečiju zemlju, poželjeti tuđe ili nanijeti zlo pripadniku drugog naroda pravdajući to željom za povećanjem svog prirodnog prostora. Ovdje to nije ni važno, jer je ovo igrica, iako je poneki ozbiljno shvaćaju.

S poštovanjem,
Rockyrd