[Ratnici eSrbije] Civil 8564

Day 2,706, 04:24 Published in Serbia Serbia by steppenwolf.
1. deo - Ratnici eSrbije - Martovksa smotra

2. deo -#Ratnici eSrbije - Martovska smotra... prelazak reke

3. deo - #Ratnici eSrbije - Aprilska kobasicijada



U privremenom štabu Ratnika pored Rasine, nekadašnjem sedištu Civila, bilo je jako užurbano. Posle vesti da Srbijom vladaju diktatori, više ništa nije bilo isto. Čak je i kod onih iskusnijih bila primetna nervoza, a mladi su bili bledi lica gotovo ispijenog od nespavanja. Jedino je Pantod nešto sam sebi mrmljao u bradu, a samo onaj ko ga je pažljivo slušao mogao je povremeno da razabere poneku reč:

“Diktatori… Govna… Pretekli su me… J**** im oca…”, bilo je očigledno da nije sasvim najzadovoljniji razvojem situacije.

Bernoldi i Nedeljko su stajali za stolom zagledani u izlizanu auto kartu koja je pre izvesnog vremena dospela u njihove ruke.



“U problemu smo…”, procedio je Nedeljko.

U tom u šator banu Lothron Junior. Bio je raspoložen kao i uvek. Njegov specijalni vod izgleda da je imao uspeha.

“Komandante zarobili smo jednog civila. Rekao je da želi da peva”

“Da peva? Pa nije mu ovo opera, sunce mu poljubim”, nije bio raspoložen za šalu Nedeljko.

“Da peva šefe, da nam otkrije važne informacije”, objasni Lothhron.

“A to.. Uvedi ga”, komandova Bernoldi.

Kada su ga uveli pred njima je stajao blatnjav čovečuljak, kome se kosa zalepila za čelo. Neuredna brada skrivala je prijatne konture lica, a oči upale bez ikakve nade u bolje sutra.

“Kako ti je ime?”, upita Nedeljko.

“Ovaj civil nema ime. Izgubio ga je još na rođenju. Neokaljan sam, i imam samo broj. Ovaj civil je broj 8564”, progovori on.



“Došao sam da vam kažem da sam prepoznao da ste istinske patriote. Zbog toga vas cenim. A civili su sve vreme znali gde se krećete. Očekivali smo vaš napad, ali smo dobili zadatak da se povučemo. Lično Pop Đujić nam je rekao to…”, reče on.

“Pop Đujić? Ali njega smo zarobili. Šta je ta budala umislila?”, prekide ga Nedeljko.

“On je želeo da ga zarobite, kako bi neprimećen bio u vašem taboru. Nikada nije o tome na glas pričao. Ali čuo je za neko specijalno oružje koje imate”, reče brat civil.

Neprijatna tišina zavladala je šatorom…



“Dovedite Đujića”, naredi Bernoldi. “Ako je istina ovo što ovaj priča, moramo pod hitno da ga stavimo pod konstantan nadzor.”

“Komandante, komandante, nestao je. Nema ga u šatoru”, iznenada reče Nedeljko.

“Šta, kako je to moguće? Zar nisam rekao da ga čuvate.”, u haos je upao Bernoldi

“Uspavao je čuvare. Ostavio nam je samo ovu poruku”, pokaza Nedeljko.

Bernoldi otvori poruku, a na njoj je na čistom belom papiru, ispisano krvlju stajala poruka koja je ledila krv u žilama…

“Sarajevo - mcmoox”