ZAHEB U STARTU

Day 874, 11:22 • Published in Croatia Greece • by I am not dSoKre
http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/10header.jpg">



WALL OF TEXT

Prije nego krenem sa svojim promišljanjem samo da naglasim kako nisam pisao članke jer sam imao dosta obaveza u RL, a iskreno ništa pametno nisam ni imao za napisati, da nije već napisano ili da je vrijedno pisanja.

U trenutku zamućenja dok su alkoholne pare od poslijeobjednog rajnskog rizlinga još uvijek djelomično gospodarile mojim sivim stanicama pade mi ideja na pamet zašto je ova igra u startu krivo skretanje. Pokušaj simulacije stvarnog života, a onda se uvode nekakve mape sa blagom i to kao nagrada za mjesečni rad (RL – gdje? Na planetu "pomutiomiserazum").

Zamislite da u stvarnom životu radite mjesec dana (još je gora stvar što ovdje mjesec dana simulira recimo četiri godine), no zamislimo se kako radimo mjesec dana i na kraju mjeseca nam dođe poslodavac i da mapu sa blagom (znam da će objesni sada reći kako je taj gold ionako samo dodatak na plaću koju dobivamo, i ok, zamislimo da je to regres iz stvarnog života. Bilo bi baš zabavno prije ljetnog odmora ići iskopati negdje regres koji nam baš fali da si uplatimo ljetovanje. Svašta!).

Svi se vjerojatno sada pitate, o čemu ja to, ali stvar nije tako komplicirana. Ono na što želim ukazati je kako se stihijski donose odluke o poboljšanju igre, a sve krupnijim koracima se igra udaljava od početne premise, da bude RL simulacija. Imam više ideja na pameti i iskreno ne znam odakle krenuti.

Svim browser igrama kao prvi nedostatak je preferiranje igrače koji troše više vremena i svojeg RL novca na kupovinu nekakvih dodataka (bili to neki komanderi, moduli, ili u ovom slučaju goldi nije bitno) kako bi na nekim listama za uspoređivanje bili na vrhu. To je velika pogreška i igračima koji su se priključili kasnije ne daje nikakvu ili vrlo malu priliku, a to najčešće dovodi do brzog gubitka interesa za istom. Znam da tvorci igre trebaju na nečemu zaraditi i stvarno nemam ništa protiv toga, ali kako i uz te zahtjeve učiniti igru totalno drugačijom od svih dosad viđenih?

Lijepo, reći ću dvije riječi. Životni vijek. Da to je ono, svatko živi određeni broj godina, a ne ja igram igru pet godina i prvi sam na listi i nitko mi ništa ne može.

Što se time dobiva?

Puno lipih stvari rekli bi Dalmatinci. Rodite se u erepubliku i furate svojeg lika koji živi recimo 18 mjeseci (to je neke 72 godine). To vrijeme može varirati u nekim granicama, ovisno od vaših postupaka u samoj igri (ako imate lošu ishranu, često vam je nizak wellness i slično, rezultirat će skraćenim životom, recimo 15, 16 mjeseci. S druge strane logika sama donosi odgovor, ako nam je wellness uglavnom visoko, ako se redovno hranimo životni vijek našeg lika može biti i 20, 21 mjesec). Kada skončate napravite novog lika.

Uz dinamiku i konstantne izmjene najjačih igrača s više života dobivate priliku isprobati više načina života, što nas dovodi i do druge stvari koja je iritantna i nema veze sa RL nego sa nadljudima.

PAUZA ZA JELO, WC ILI ŠTOGOD

Ako gledate jednog prosječnog čovjeka, on se rodi, školuje, zaposli, odgaja djecu i obitelj, stekne nešto, možda postigne neka inzvaredna dostignuća i umre.

A kako to ide ovdje?

Čovjek se rodi, recimo da se školovao i on je odjednom zaposlen, super vojnik, uspješan političar, uspješan novinar i još uz sve to vodi uspješno svoju firmu i stigne mešetariti na burzi sa goldima. Vau, to je stvarno super.

U stvarnom životu postoje razna zanimanja i svatko bira svoj put. Zašto nebi tako bilo i ovdje. Ako se netko odlučio za vojnika, taj isti ne može istovremeno i raditi kao poljoprivrednik u nekoj firmi koja pizvodi pšenicu (mislim da je to logično).

Sad vi postavljate pitanje, a odakle njemu novci?

Kao i u stvarnom životu. Država plaća vojnike. Gdje to vodi, vodi do dodatnog planiranja koliko je nekoj državi vojnika potrebno i ono još bitnije, koliko ih može platiti. Neka država će se odlučiti za puno vojnika, ali ti vojnici neće imati hranu, jer je neće imati tko proizvesti, ali to nisu neki čudnovati problemi, to su problemi iz stvarnog života (napominjem ponovo, stvarni život ovdje i želimo simulirati).

Onaj koji se odluči za novinarski poziv (bio bi to krvavi posao) isto ne može raditi u nekoj firmi, njegov posao je pisanje novina i prodajom tih istih ostvaruje dobit (konkurencija, kvaliteta istih, novine postaju firma i više ljudi može raditi za vlasnika tiskovine... hm, počinje li to sličiti na stvarnu situaciju... naravno izbaciti MM medalje nego uvesti nagradu za broj prodanih kopija, može isto biti tisuću komada... ovime izbjegavamo suludo klikanje i subanje praznih novina u svrhu dobivanja 5 golda, a i smanjujemo broj novina, tako da će jedino oni ustrajni i koje zanima taj aspekt igre moći u njemu i uživati, jer ovo što je sad pisanje novina, to je totalni užas).

U ovom trenu mi je glava bila već puna suludih, ali smatram ispravnih ideja. Ova igra je do sada uspjela dokazati da ako se ne ratuje život počinje gubiti smisao (mislim da u stvarnom životu nije tako). Neke države su blagoslovljene resursima, njihova mašinerija za proizvodnju oružja je u punom pogonu i spremni su za osvajanje. Sve je to super, ali ako se opet pozovem na stvarni život (ponavljam i po treći put, igra je trebala biti simulacija tog stvarnog života), gdje postoji mnogo države koje isto kao i u igri nemaju prirodne resurse pa se čovjek zapita, a kako su onda Japan, Švicarska, Belgija, Nizozemska, Danska i slične zemlje stvarnog života došle među razvijenije. Jedan dio je otpao na koloniziranje, ali tome su dani davno prošli, kako te države uspjevaju ostati na vrhu?

Tu dolaze ljudi i njihovo znanje. Istraživanje i još mnoge sitnice, ali upravo to me i navelo na razmišljanje gdje se pitam zašto je igra svedena na samo 5 resursa i to na način da je samo jedan bitan, a uskoro će biti dva. Zašto se državama koje nisu blagoslovljene regijama sa high ironom i high diamondom ne omogući ekonomski uzlet recimo razvojem polimera (za one koji ne razumiju, govorim o plastici iako je plastika samo jedan tip polimera, ali kako god to je umjetna tvorevina koja se može razviti bilo gdje). Znači trebala bi biti otvorena mogučnost i umjetnih resursa, na državnoj razini trebala bi postojati mogućnost uz bolnicu i obrambeni sustav sagraditi i razvojne laboratorije koji bi istraživali umjetne resurse. Pa uz iskorištavanje mora i još nekih sitnica na kojima bi se dalo raditi doveli bi se u poziciju da država koja odluči biti neutralna bez problema može preživjeti, a da se usput i njeni igrači mogu zabaviti na više načina, jer ovako je cijeli Svijet zapravo zabava za desetak, petnaestak najjačih država.

Možda bi se ovo nekome dopalo, možda bi bio potpuni promašaj, ali barem sam siguran da bi bilo bliže stvarnom životu nego ovo što će igra biti nakon što se uvedu svi ti novi moduli.

Još jednom da se vratim na blagoslov prirodnim resursima, zašto nebi onda i neke države blagoslovili prirodnim nepogodama i katastrofama i to prema učestalosti u stvarnom životu. Malo zasipamo SAD sa tornadima, Japan sa potresima i vulkanima, isto kao i cijelu Polineziju itd. Prirodne katastrofe bi rušile kuće ljudima, uništavale firme i tako...

Možemo uvesti još mnoge aspekte koji bi ovu igru učinili zanimljivom, ali sve se opet može tako složiti da dvoklikaši nebi gubili puno više vremena na igru, ali oni koji ga žele izgubiti, to bi bilo kvalitetno ispunjeno vrijeme, a ne spamanje po glupavim novinama.

NAPOKON KRAJ

Agrammon, novinar bez dlake na jezičini, ali s dobrom grivom na mjestu koje je posljednjih dana sporno u našoj državi (znate ona reklama koja reklamira naš turizam).

Živjele stražnjice, bitno da su oprane.


http://i97.photobucket.com/albums/l206/Sudden-crusader/10footer.jpg">