Ultimatum

Day 1,123, 12:22 • Published in Croatia Serbia • by Uhtred of Bebbanburg

Tik-tak, tik-tak. Bliži se napad na našu sljedeću regiju. Čitajući novine, vidi se strašno nezadovoljstvo zbog slabe pomoći Edena. Nisam provjeravao strane novine jer mi se ne da. Ne da mi se trošiti vrijeme na nakoga tko pušta da mu neprijatelj "trančira" saveznika.
Srbi osvajanjem Dalmacije imaju inicijativu i uskoro će uslijediti novi napad. Uskoro će se vidjeti kako Eden diše. Hoće li nas braniti ili ne.
Neki naši ljudi zagovaraju izlazak iz Edena. I ja se tako osjećam, ali treba sada "pamet u glavu". Pravilo ratovanja u našem slučaju je jasno. Udaraj gdje si jači, a ako si slabiji traži saveznike. Nema trećega. Ako odemo bezglavo iz Edena, gotovi smo.
Neki članci spominju i Vojnu krajinu. Lijepo se vidi važnost našeg položaja čak i igri. Dok su naši djedovi ginuli protiv Turaka, Zapad se lijepo razvijao, civilizirao. Nakon svega vidimo rezultat par stoljeća kasnije. Gdje smo mi u odnosu na Zapad? Gledaju na nas kao na vulgarne Balkance, nižu kastu, seljačine. Još je veća ironija u tome da su naši djedovi postavili ultimatum saveznicima: Ako ne pošaljete pomoć, dogovoriti ćemo se sa Turcima. I nisu se dogovorili. Pitam se kako bi se povijest odvrtila da su se dogovorili.
Ponavlja se povijest...ovaj put u igri. Dobro nema sociologije kao u stvarnom životu, ali stvarno, zašto bismo naše saveznike poštedjeli Srpskoga malja? Zbog ponosa?
Netko pametan je rekao (ne sjećam se gdje sam to čuo): "Ponos. Ljudska osobina koja je izvor nevjerojatne snage, ali ujedno i izvor vjerojatne propasti."
Zašto to ne bismo ujedinili? Zašto sa svojim neprijateljem ne stvoriti neki oblik dogovora? Dogovora u kojem zadržavamo ponos. Kad se prije par mjeseci spominjao pakt sa Srbima gotovo svi smo bili protiv. Izdali bi svoje saveznike itd, itd. Ako padne još jedna regija, ne samo da sam za izlazak iz Edena, nego sam za to da lupamo protiv EDENA. Znam da se mnogi neće složiti, ali ovo je strateška igra.
Uostalom prijatelj koji pusti da me neprijatelj samelje nije prijatelj, već neprijatelj. Grijeh se može počiniti rječju, djelom i PROPUSTOM. Kad tvom susjedu kuća gori i ti ju ideš gasiti.
Ako padne još koja regija, imamo dva neprijatelja. Jednog javno deklariranog i jednog skrivenog, koji nam zabija nož u leđa. Ljudi kažu: "Bolje vrag kojeg poznaš, nego vrag kojeg ne poznaš." Ja kažem da su Srbi vrag kojeg poznajemo. E pa, više od tog neprijatelja mrzim onog koji se skriva pod maskom prijateljstva.
I zato, ako padne još jedna regija, udrimo na skrivenog neprijatelja, a sa pravim, otvorenim se dogovorimo. Kad razbijemo cijeli Edenov zapad i istok, uvijek se možemo potući sa Srbima. Uvijek smo bili sile koje se ne vole, ali poštuju. I Srbima nije zadovoljstvo tući tri puta manju državu.
Ali, nemojmo ponoviti grešku naših predaka...vrijeme je za ultimatum našim saveznicima. Ovaj put ozbiljni ultimatum.