Podignimo se iz pepela

Day 2,364, 19:33 • Published in Croatia Ireland • by Bad BIue Boys


Pozdrav eHrvatice i eHrvati,
nedavno sam napisao članak "Poslije kiše uvijek dolazi sunce" kojime sam pokušao dati poneki savjet Vladi, uputiti ih, dati neko svoje mišljenje sa kojim sam prema komentarima vidio da se većina slaže. Kada bi sada pročitali taj članak još jednom vidjeti ćete da sve ide svojim redom kako je i predviđeno, ali sada je došao trenutak da se nešto i krene raditi, ovo do sada, izbacivanje iz Indije i gubitak rata protiv Kineza je bilo nešto što je lako predvidjeti, za ostatak se ipak moramo malo potruditi, ne samo Vlada, nego i svi zajedno.

Sadržaj:
-Konsenzus oko dugoročnih planova
-NAP sa eSrbijom
-eHrvatska ekonomija (porezi)
-Problemi u savezu
-Podizanje iz pepela



Konsenzus oko dugoročnih planova
Upravo je to ono što eHrvatskoj u ovome trenutku najviše treba, ono bez čega ne možemo. Prije svega iskoristiti ću definiciju riječi "konsenzus" kako bi svima bilo lakše čitljivo:

"Konsenzus ili sporazumna jednoglasna odluka je postupak donošenja odluka koji se ne zasniva na "vladavini većine" već na najvećoj mogućoj suglasnosti unutar skupine. Umjesto da većina donosi odluke u ime skupine, svi ljudi imaju jednako vrijedan glas i moć, točnije utjecaj pri donošenju odluke. Konsenzus je postignut kada se svi članovi grupe, odbora ili organizacije slažu sa prijedlogom najboljim za skupinu; pojedinci se ne moraju slagati sa svim stavkama prijedloga, ali obaveza prema zajednici i potreba čine da konsenzus djeluje."

Dakle, primjenjujući ovu definiciju na našu eZajednicu to bi značilo zajedno pronaći odgovore na neka ključna pitanja. Čini mi se da u ovoj našoj eHrvatskoj svako igra neku svoju igru, da nemamo neki plan, cilj, ne težimo ničemu, svaki mjesec nova Vlada ima neke svoje ciljeve. To je ono što nas u ovom trenutku čini slabima. Pronalazak odgovora na neka ključna pitanja je ono na čemu bi trebali svi zajedno raditi, o čemu bi se trebalo pisati i o čemu trebamo debatirati. Najbitnija pitanja o kojima moramo razgovarati i za koje moramo naći odgovor su definitivno:

1. Gdje je naša budućnost? Jesu li to naše core regije? Ako jesu, na koji način? Borbom protiv eSrbije kada god imamo priliku ili potpisivanjem NAPa sa njima? Kako bi taj NAP trebao izgledati? Ako naša budućnost nije u našim core regijama, ako planiramo opet napraviti negdje AS gdje bi to bilo?

2. Kakva nam je ekonomska budućnost? Kakvu fiskalnu politiku ćemo usvojiti? Koje opcije imamo? Postoji li izračun oko toga koji postotci odgovaraju svima podjednako? Na što se novac troši i na što se smije uopće trošiti? Koja je naša ekonomska politika za sljedećih nekoliko mjeseci? Trebamo li štedjeti?

3. Na koji način bi se trebali vojno organizirati kako bi bili što efikasniji u dostavljanju damagea tamo gdje treba? Kakva je naša vojna suradnja sa zemljama saveznicama?

Kao kongresnik, ali prije svega kao građanin ću od PPova zatražiti jedan sastanak svih Zapovijednika MUova i svih Predsjednika Stranaka, baš kako bismo zajedno odgovorili na ova pitanja. Prije jednog takvog sastanka bilo bi poželjno kada bi se o ovako bitnim pitanjima povela jedna javna rasprava, jedna konstruktivna rasprava koja bi sigurno iznjedrila neke dobre ideje, koje bi se usvojile.

U nastavku članka pokušati ću iznijeti neka svoja mišljenja o tome kako bi ovo sve trebalo izgledati i zašto, nadam se da ćete se uključiti u debatu kroz komentare, podržati ili konstruktivno iznijeti svoje viđenje.



NAP sa eSrbijom
Našim povratkom u core regije otvorilo se ponovno pitanje NAPa sa eSrbijom. Mislim da je svima jasno da eSrbija nikada nije niti bi ikada inzistirala na našem izbacivanju iz Indije, ono što je Argentina napravila ne ide eSrbiji na ruku upravo zbog toga što mi više nemamo gdje osim boriti se sa njima. Iako najjača zemlja u ovoj igri nisu ni oni više toliko nedodirljivi, a mislim da to znaju i sami. Osim što su okruženi neprijateljima iza sebe više nemaju premoć u odnosu damage-a u eSvijetu kao što je to bio slučaj u vrijeme TWO-a. Upravo zbog toga smatram da će eSrbija, prije ili kasnije morati pristati na NAP sa eHrvatskom. Naravno, ukoliko je nama, a nadam se da je u cilju ostati u svojim originalnim regijama.

Svakome tko igra ovu igru duže od nekoliko mjeseci ne treba objašnjavati zašto je to bitno, ali za one koji ne znaju htio bih objasniti zašto bi htio vidjeti eHrvatsku tamo gdje bi i trebala biti. Kažu da novac pokreće svijet, a u eRepubliku je to pogotovo tako. Naime, nama su dnevni prihodi poreza, sada kada smo u svojim originalnim regijama (bez Slavonije) porasli već iznad 15 000 HRK po danu, dok smo bili u eIndiji ti prihodi su bili znatno niži, čak i 6-7 puta niži, pazite, govorimo o dnevnoj bazi, to je jedna ogromna razlika koja je i glavni argument za ostajanje u svojim originalnim regijama. Osim što su nama u egzilu prihodi bili manji, gotovo svi naši porezi išli su u ruke eSrbiji, danas to više nije tako. Kao glavni kontra-argument često se govori o bonusima, iako ja osobno smatram da imamo više prilike za osigurati si neke veće bonuse ovdje nego što smo to bili u stanju u eIndiji, naravno uz dozu dobre diplomacije i taktike. Naši susjedi su Crna Gora, Italija, Slovenija, u blizinu su i Austrija, Češka, Slovačka, Švicarska. Smatram da je vrlo lako i vrlo moguće uz pomoć jedne snažne diplomacije doći u posjed nekih regija koje će nam davati više tenkova dnevno i sprječiti "odljev mozgova" odnosno masovno napuštanje eHrvatske od strane onih koji trpe gubitke u svojim firmama zbog trenutnog stanja.

Dakle postoji argument - koji je nerješiv i za koji nema alternative i postoji kontra-argument za koji ipak postoji alernativa za koju se moramo izboriti.

Da zaključim ovaj dio članka, NAP sa Srbima bi odgovarao i nama i njima, upravo zbog toga ga smatram ostvarivim, naš cilj bi trebale biti core regije i daljnje širenje u ovoj našoj regiji, što uz pomoć diplomacije, što uz pomoć vojnog djelovanja. Što se tiče RL problema, što je mnogima glavni argument kada se razgovara o ovome NAPu mislim da smo kao dvije zajednice do sada već prešli preko nekih stvari, pa tepamo si već nekoliko godina kako smo jedni drugima najpoštovaniji protivnik i suparnik, nekako mi se čini da smo prešli iz onog razdoblja mržnje i ušli u razdoblje poštovanja neprijatelja.



eHrvatska ekonomija i fiskalni nameti
Nešto što je toliko bitno, a toliko malo pridajemo pažnju ovom segmentu igre. Fiskalni nameti su se promjenili nekoliko puta u zadnjih par dana. Mjenjalo se sve i svašta. Očekivano, nakon povratka originalnih regija smo podigli poreze, do prije povratka je naš porez išao u ruke eSrbiji i zbog toga je bio minimalan, nakon povratka kući taj novac ide nama i logično je povećanje poreza kako bi se namaklo što više novca. I to je u redu.

Ono što mi se postavlja kao logično pitanje je zašto baš točno ovoliki postotci? Je li netko računao koji postotak kojega poreza je najmanje bolan za građane, a da opet država može računati na neki ozbiljniji budget? Mislim da nije, barem nisam vidio jedan takav članak u kojemu se ove cifre objašnjavaju građanima, a smatram da bi takav članak bio izrazito poželjan, jer nekako je lakše platiti porez kada znaš zašto plaćaš baš toliko i gdje ta tvoja lova odlazi. Ono što moramo kao zajednica napraviti je naučiti informirati ljude i uključiti ih u debate, donošenje odluka, jer ne čini Vlada jednu eDržavu nego je čini oni koji se za nju bore, oni koji plaćaju poreze, Vlada je tu kako bi sve to usmjerila, ali u međuvremenu se mora pronaći vremena za objasniti neke stvari.

Pozvao bih sve one koji se razumiju u ekonomiju, a pogotovo Ministarstvo Financija (jer meni se stvarno ne da sada računati za sve posebno koliki bi porezi trebali biti i zašto, to nije moj posao) da objavi neku računicu prema kojoj su izračunati ovakvi porezi. Ako sa trenutnim bonusima platim određenu cifru državi, koliko ostaje meni? Koliko je potrebno platiti kako bi država imala potrebne prihode? Ono što često naglašavam je da jači pojedinac traži jaču zajednicu, a jača zajednica bi trebala raditi na tome da čini pojedince jačima, tada i samo tada zajednica ima smisla. Napravite jedan izračun za situaciju kada smo bez originalnih regija i jedan izračun kada smo u posjedu originalnih regija, pa da se ne moramo svako malo raspravljati oko toga koje poreze staviti, time ne samo da gubimo vrijeme nego i donosimo brzoplete, ne analizirane odluke koje uglavnom nisu dobre, barem ne na jedan duži rok.

Još jedno vrlo bitno pitanje, a tiče se ekonomije je upravo što bi trebali činiti sa novcima. Zašto je eKina jaka? Jer su štedjeli! Naravno, nitko ne očekuje da eHrvatska u ovakvom okruženju uštedi novca kao i Kina, ali ono što bismo trebali je misliti o štednji. Ovo je još jedan dobar argument za onaj NAP sa eSrbima. Kada bi ga potpisali smatram da bismo trebali raditi na tome da uštedimo novca, da smo sposobni izvesti nekoliko vojnih operacija koje će nam biti od dugoročne koristi sa tim novcima. "Novac stvara novac" je stara izreka koju znaju i koju u praksu pretvaraju mnoge eDržave, ali ne i eHrvatska. A ja jednostavno ne vidim razlog tomu. Siguran sam da postoje sposobni ljudi, koji će znati odabrati vojne operacije, investicije koje su nam isplative i od kojih ćemo imati ne samo moralne, nego i financijske koristi. Mi živimo na rubu bankrota upravo zbog toga što nemamo plana kako i što sa novcima, baš kao i što nemamo plan kako i što sa regijama.

U tome je važnost jednog nacionalnog konsenzusa oko ovih stvari, baš kako se promjenom stranke na vlasti ne bi dogodila i promjena porezne politike, politike štednje i slično. Naravno, uzimajući u obzir da se konsenzusom dogovore produktivne odluke, koje će biti dobre za eHrvatsku.



Problemi u savezu
Izgleda da su sve izražajniji. Ne znam od kuda da krenem, jer stvarno nemam neke "insajderske" informacije o tome što se događa unutar HQa i kakvo raspoloženje vlada, ali ono što želim ukazati je statičnost saveza, nedostaje osjećaj pripadnosti upravo zbog razloga što još nije izašao na vidjelo neki zajednički trud, zajednička operacija saveza. Većina članica miruje, štiti svoje bonuse. Nedostaje zalaganje pojedinih članica i eHrvatska jednostavno kao da nema svoje mjesto pod suncem zajedno sa ostalima, čini mi se da svi uživaju osim nas, što je i bilo za očekivati s obzirom na to sa kojim smo državama ušli u savez (ovo nije kritika njima, nego je jednostavno tako odredila geopolitička pozicija država članica). Ono na čemu moramo raditi je usmjeravanje i veće zalaganje onih koji imaju te bonuse da udaraju za one koji nisu te sreće, uključujući nas.

Osim toga, ne sjećam se da sam vidio nijedan članak saveza odkada je osnovan, ne sjećam se da sam vidio ijednu akciju, potez neki, brisanje nekoga, osim onih na individualnoj razini. Jednostavno, treba početi raditi kao tim, a od naše diplomacije očekujem uključivanje u rad saveza.



"Rise like a Phoenix"
Evo, sad kad je ovaj pobjednik Eurosonga otkrio Vucinu pjesmu "Podigla me iz pepela" i postao slavan, odlučih upotrijebiti tako moćne riječi i u ovome članku. Nije mi jasno kako Vuco nije osvojio Euroviziju, ima bradu, imao je dugu kosu, ima pjesmu sa istim imenom. Valjda su suci tamo borci za prava životinja, ne bih znao...

Da se vratim na temu. eHrvatska će se podignuti iz pepela samo ukoliko podignemo svjesnost o njoj, ukoliko ostvarimo zajedništvo i samo onda kada odaberemo koji nam je dugoročni cilj. Moramo napredovati kao zajednica, iznositi svoja mišljenja, davati savjete, pomagati si i ujediniti. Ipak, svi smo ovdje došli i registrirali se prvu u eHrvatsku, kako bi pomogli državi, a tek smo onda ušli u stranke, MUove ili što već..

Vama u egzilu, kao što sam i ja bio donedavno želim brz povratak i uključenje u gradnju nove, jače i složnije eHrvatske.

Idemo do pobjede!
Veseli (aktivni) i zdravi bili!



Don Croata