Nova eBIH - nešto potpuno drugačije

Day 2,443, 05:10 • Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina • by mali mrav

Nisam imao namjeru da se pišući ovaj članak bavim stvarima vezanim za stvarni svijet nego da se bavim modelom organizacijom državne vlasti i državne uprave u eBIH sa praktičnog i teorijskog gledišta, no pokazalo se da se nije moguće zanemariti stvarni svijet i stvarne odnose jer oni determinišu i naše vrijednosne sudove u esvijetu. Naša ličnost se oblikuje u stvarnosti i pod uticajem različitih društvenih faktora (religije, kulture, društvenih grupa, medija itd), a ti društveni faktori određuju i samo vrijednosno rasuđivanje i zaključivanje. Vrijednosni sudovi ne mogu biti istiniti ili neistiniti, ali to ne znači da se ne može izvršiti svojevrsna objektivizacija vrijednosnih sudova sučeljavanjem različitih stavova, vrijednosti i argumentovanjem koji je od njih bolji. Na ovaj način je moguće upoređivati različite pojmove koji naizgled nisu poredljivi. Tako je, na primjer, moguće argumentovanjem, uz poštovanje pravila logike, upoređivati tehnokratiju i demokratiju, državnu religiju i sekularizam, centralizam i decentralizam.



Kao jedno od prethodnih pitanja koje se javlja kao bitno za rješavanje pitanja oblika državnog uređenja eBIH, a kao posljedica okolnosti iz realnog svijeta javlja se i pitanje postojanja ili nepostojanja bosanske nacije. Za narod se kaže da je to grupa ljudi na određenom geografskom području koja dijeli zajednički jezik, kulturu, tradiciju, istoriju i vrlo često religiju. Definicija nacije je malo složenija, pa tako narod koji je uspio da stvori svoju nacionalnu državu naziva se nacijom. Naciju tvore pripadnici određenog naroda koji ima svoju nacionalnu državu i u tom slučaju se može staviti znak jednakosti između nacije i države. Dakle, Srbi su nacija zato što imaju formiranu matičnu, nacionalnu državu Srbiju. Hrvati su nacija zato što su formirali svoju nacionalnu državu. Ali obrnuto ne važi: to što je formirana država ne znači da je formirana nacija. To što je Kipar država ne znači da postoji Kipranska nacija već stanovništvo Kipra čine Grci. Ili ako tzv. Republika Kosovo stekne nezavnisnost ne znači da će nastati nova Kosovarska nacija već će stanovnici i dalje biti Albanci. Samim činom nastanka Bosne i Hercegovine nisu nastali Bosanci (i Hercegovci) kao nacija. Bosna i Hercegovina nije država Bosanaca nego država sastavljena od tri konstitutivna naroda (a od ta tri konstitutivna naroda dva su formirali vlastitu naciju formiranjem nacionalnih država). Dakle, Bosanac i Hercegovac su samo geografske odrednice kao što su Dalmatinac, Slavonac, Šumadinac, Krajišnik...

Naciju čini jedinstveno stanovništvo povezano preko države i državne strukture. Da bi stanovništvo bilo jedinstveno odnosno da bi nacija postojala moraju biti ispunjeni određeni uslovi kao što su svijest o zajedničkoj pripadnosti, zajedničko porijeklo (jezik, karakteristike, običaji), religija (uvek je neka od svetskih religija bila utemeljujuća pri formiranju države), država, istorijski kontinuitet i svest o svojoj zemlji. Sada je bitno da prođemno kroz svaku stavku posebno i provjerimo još jednom da li postoje uslovi za formiranje bosanske nacije. Krenućemo obrnutim redom:

1. Svijest o svojoj zemlji nedvosmisleno postoji, ali kada se u Bosni i Hercegovini kaže ovo je “naše” to obično znači da nije tuđe (na primjer, ako to kaže Hrvat onda on time izražava stav da zemlja nije srpska ili muslimanska), a rjeđe i obično samo kod muslimana bi se mislilo na Bosnu i Hercegovinu s kojom su se oni identifikovali.

2. O državi je već dosta toga rečeno moglo bi se još jedino dodati da BIH nikada ranije nije bila nezavisna država, te da nikakav politički kontiunuitet ne postoji jer se ovdje situacija mijenja iz časa u čas.

3. Religija je zapravo osnovna razlika između muslimana, Hrvata i Srba. A ako bi ovaj uslov religijske koherentnosti bio ispunjen onda bi bilo teško ili nemoguće razlikovati Srbe, Hrvate i muslimane ne samo u BIH nego muslimane, Hrvate i Srbe uopšte.

4. Zajedničko porijeklo prema muslimanskim autorima koliko ja znam ne postoji nego su bosanski muslimani kako oni kažu potomci bogumila i nikakve veze sa Hrvatima i, ne daj Bože, Srbima nemaju. Što se jezika tiče on ne može biti bosanski, jer ako bi postojao zajednički jezik za Srbe, Hrvate i muslimane onda ne bi bilo ni srpskog ni hrvatskog jezika, a ni bošnjačkog i to ne samo u BIH nego na cjelokupnoj teritoriji Srbije, BIH, CG i Hrvatske.

5. Što se tiče zajedničke pripadnosti čini se da se niko ne osjeća neku bliskost sa onim drugim.

Pored postojanja nacije u objektivnom smislu, u smislu etničkog kolektiviteta, postoji i nacija u subjektivnom smislu, a to je upravo osjećaj pripadnosti nekoj naciji. Srbi i Hrvati imaju formirane nacije i nacionalnu svijest i zato se ne identifikuju kao Bosanci jer oni već imaju nacionalne države. Ali čak i da se neki do tada Srbin izjasni kao Bosanac, a ne kao Srbin, to ne znači da i drugi Srbi moraju da se izjašnjavaju kao Bosanci niti je taj Srbin pogriješio. To je unutrašnji osjećaj koji može da zavara, koji može vremenom da se promijeni. Taj osjećaj moraju svi da poštuju kao oblik izražavanja slobode ličnosti i krajnjoj liniji kao oblik integriteta svakog pojedinca. Ako želiš da ti neko prizna ili ne osporava to što jesi i što osjećaš moraš i ti meni to isto priznati. Do ut des. Inače dogovora neće biti. Kada se takav osjećaj javi kod većeg broja ljudi onda takva činjenica postaje politički relevantna činjenica.



Dakle, u eBIH kao politički relevanta činjenica figurira da u njoj žive tri različita naroda. Ko želi da poštuje realnost poštovaće ovu činjenicu ukoliko želi jaku i postojanu eBIH. Kažu neki da ovako mala zemlja ne smije imati federalne jedinice, jer ako do toga dođe eBIH neće prosperirati. Koliko ja znam dva je veće od jedan, a tri od dva. Ako se zajedno bore tri jedinice sigurno će napraviti više koristi (ili kako se to kaže u erepubliku više štete) nego jedna jedinica. To što bi budžet bio podijeljen na tri dijela ne znači da bi državna uprava slabije funkcionisala. Naprotiv, neposredna kontrola potrošnje bila bi mnogo jača, a uz sve to postojala bi i dupla kontrola: kontrola od strane pripadnika te jedinice i drugo kontrola od strane vlasti Bosne i Hercegovine. Isto tako vjerujem da bi između tri različite jedinice bilo dosta zainteresovanih za kontrolu potrošnje onih drugih.




Kažu da bi bilo štetna neutralnost po eBiH jer bi BIH trebalo samo da se se brani od napada eSrbije i eHrvatske što nije tačno. To što ne želimo sukob sa eSrbijom i eHrvatskom to ne znači da ne želimo da osvajamo druge teritorije i da ne bismo propuštali eSrbiju ili eHrvatsku u kroz teritoriju kada je to njima potrebno, a pri tome vodeći računa da time ne ugrozimo neutralnu poziciju eBIH i stvorimo od nje poligon za vojne vježbe. Propuštanje bi bilo moguće uz saglasnost sve tri odnosne države. Danas, nakon tri ili četiri godine vođenja mudre neneutralnosti i “probosanske” politike uspjeli ste ne samo da u potpunosti razjedinite tri naroda nego i da okrenete i Hrvate i Srbe protiv sebe, da obrišete eBIH sa mape, a vi nakon svega toga i dalje tvrdite da je to dobra i mudra politika, a da bi eBIH sa federalnim načinom uređenja propala! Stvari stoje potpuno drugačije: vi ste svojom nepromišljenom i slabovidnom politikom učinili da eBIH danas ne postoji. Dok god budete smatrali da je eBIH vaša prćija u kojoj možete da radite šta želite preglasavajući Srbe i Hrvate eBIH će biti neuspješna, mala i beznačajna država na karti esvijeta. Takvom je nisu učinili ni Hrvati ni Srbi nego oni u čijim je rukama i nož i pogača.



Vidim da već priželjkujete sukob između državljana eBIH srpske i hrvatske nacionalnosti, ali moram vam reći da od toga nema ništa, jer će Srbi i Hrvati raditi zajedno na stvaranju bolje eBIH u kojoj će svi dobijati onoliko prava i obaveza koliko zaslužuju. To će biti eBIH stvorena na principima međusobnog uvažavanja i poštovanja, decentralizacije i međusobnog dogovora. To će biti eBIH koja će postojati na karti esvijeta, to će biti BIH građena na zajedničlim interesima, ali i eBIH u kojoj će se poštovati etničke i kulturne posebnosti i sloboda svakog pojedinca. Ne želimo majorizaciju, ne želimo preglasavanje, želimo ravnopravnost, dogovor i jednakost.

Živjeli!