Legende o šahu

Day 2,467, 13:52 Published in Japan Austria by Vojvoda Dragan

Kako bi saznali nešto više o prošlosti šaha, legendama koje su vezane uz njegov nastanak, kada, kako i zašto je nastao, na koji način se razvijao, te kakav je njegov položaj danas u ovom modernom svetu prepunom primamljivije konkurencije, kao na primer kompjuterskih igrica. Od mnogo informacija koje sam pronašao na Internetu, odlučio sam odabrati samo one podatke za koje sam smatrao da će biti najinteresantniji.

Šah je igra na tabli za dvoje igrača. Ova definicija zvuči pomalo dosadno, međutim pročitao sam u jednom dobrom članku na Internetu da je šah dosadan samo onima koji o njemu ništa ne znaju. Šah je izuzetno zanimljiva igra koja se može igrati na bilo kojem mestu, u bilo koje vreme i što je najvažnije s obzirom na ekonomsku situaciju u kojoj se nalazimo, jeftin je.



Kako je nastao šah?

Ne postoje pouzdani podaci o njegovom postanku. Najverovatnije je da se pojavio pre više od 2.000 godina. Prilikom arheoloških iskopavanja u Uzbekistanu nađene su dve figurice od slonovače koje pripadaju periodu vladavine cara Huviške (II vijek). Stručnjaci smatraju da su to šahovske figurice.

U V veku nastala je u Indiji posebna vrsta vojne igre na drvenoj tabli – „čaturanga“, što znači četverodelni. Čaturanga je kao daleki predak današnjeg šaha bila igra koja je odražavala sastav i poredak tadašnje indijske vojske, koju su sačinjavala 4 roda: pešadija, konjica, slonovi i borna kola, a u sredini su se nalazili radža (kralj) i njegov savetnik mantrin (današnja kraljica ili dama). Kretanje figura određivalo se bacanjem kocke.

Igru su u VI veku prihvatili Persijanci (čatrang) gde je čak postao i obavezni deo obrazovanja njihovog plemstva. A od njih u VII veku Arapi su osvajanjem Irana preuzeli i tokom naredna dva veka bila je veoma populara u arapskim zemljama. Održavani su mečevi između najboljih igrača, proučena su moguća otvaranja (tabije) i sastavljeni su prvi problemi otvaranja (mansube). Kalif Harun-al Rašid je poslao krajem VIII veka francuskom vladaru Karlu Velikom na poklon šah od slonove kosti.

U IX veku Arapi su je pod imenom „šatrandž“ preneli u Španiju, Šatrandž pedstavlja viši oblik čaturange. Ishod borbe više ne određuje slučaj (bacanje kockice) već logika i snalažljivost igrača. Igra postižee veliku popularnost i širi se po evropskim zemljama sve do Islanda.

Francuski kralj Luj IX je 1254. godine izdao specijalni edikt koji je zabranjivao igranje šaha. U Evropi je šah usavršen uvođenjem rokade i povećenjem dejstva kraljice i lovca (kod Arapa je kraljica mogla ići samo po jedno polje u kosom smeru, a lovac je mogao da skače koso na svako treće polje: pošto je teško bilo izvesti mat, postojala su dva načina da se pobedi – usamljivanjem protivničkog kralja i patom, koji se računao kao pobeda za patiranu stranu).

Sa reformom su ukinuta ova dva načina pobede. Usavršavanjem od drevne čaturange igra je poprimala današnji oblik i nastala je u XV veku kada se 1497. pojavilo prvo štampano delo o šahu koje je napisao španski šahista Lusena. Njegovo delo su nastavili u XVI i XVII veku španac Ruy Lopez i italijani Polerio i Greco, sve dok u XVIII veku francuski šahovski majstor Philidor delom Analyse des echecs (Analiza šahovske igre) nije postavio temelje savremenoj šahovskoj teoriji.

[img]https://scontent-a-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xpa1/v/t1.0-9/10570472_10204175646248882_4343990396465775433_n.jpg?oh=594f356592cf507392fe5b394ac43b44&oe=54754CBF[/img]

Grčka legenda o nastanku šaha vezana je za grčkog junaka Palameda:

Jedna od epizoda iz borbe Grka sa starosedeocima maloazijske obale vezana je za opsadu grada Troje. Posle višegodišnje opsadeTroja je bila pokorena i razorena. Istorija je zabeležila da su se ti događaji zbili oko 1200-te godina pre naše ere, ali drukčije nego što kazuje legenda.

Naime, legenda priča da je grčkim vojnicima za vreme opsade Troje bilo dosadno. Godinama su se nalazili ispod utvrđenih zidina bez nade da će osvojiiti grad. Da bi se vojnici razonodili, grčki junak Palamed je izmislio igru šah. On je ubrzo zadobio dosta pristalica među ratnicima, koji su rado igrali iliposmatrali šahovske partije. Palamed je u jednoj partiji izveo interesantan manevar: konjem je upao u protivnički tabor i dao mat. Zamisao sa šahovskog polja mogla je poslužiti i za vojničko rešenje osvajanja Troje. Tako je odlučeno da se napravi veliki drveni konj i u njega sakriju grčki vojnici. Zatim je konj dovučen do zidina Troje i tu ostavljen. Trojanci su ga kao trofej uvukli u grad i ne sluteći da time doprinose sopstvenom porazu. Grčkim vojnicima je posle ovoga preostalo samo da u toku noći izađu iz utrobe konja i otvore ulaz u Troju.

Legenda se na tome završava. Mnogo kasnije, za nju je vezano ime prvog šahovskog časopisa, koji se pojavio u Parizu 1836. godine pod imenom "PALAMED". Njegovi izdavači bili su francuzi Laburdone i Meri. Časopis je štampan jednom mesečno i imao 260 pretplatnika, što je za ono vreme bio značajan broj. Da je "Palamed" odlazio i van granica Francuske svedoči to što su u biblioteci ruskog pesnika A. S. Puškina pronađena tri njegova primerka. Bolest Laburdonea ometala je redovno izlaženje časopisa, a 1839. godine se sasvim ugasio. Časopis, na čijoj je naslovnoj strani stajala Servantesova maksima "Život je sličan šahovskoj partiji", obnovio je Sent Aman 1841. godine.



Najpoznatija legenda o nastanku šaha
Zrna žita na šahovskoj tabli
Najpoznatija legenda povezuje šahovsku tablu (aštapadu) sa tzv. geometrijskim nizom, čija svojstva zaprepaščuju čoveka neukog u matematici.
„Bio jednom davno veliki car Šeram, koji je hteo nagraditi ‘skromnog’ matematičara Sisi ben Dahira za njegovo otkriće šahovske table, i rekao mu je neka traži šta god hoće. Sisi ben Dahir je rekao: Želim da mi date za prvo polje na tabli jedno zrno, za drugo polje 2 zrna, za treće 4, za četvrto 8, i tako za svako sledeće dva puta više zrna nego za prethodno polje. Car se iznenadio, i rekao: Zar samo to? Nema problema, dobićeš svoju vreću pšenice posle ručka. Ali, carevi matematičari su računali dva dana, da bi dobili koliko zrna treba predati Sisi ben Dahiru, i izračunali su da taj broj iznosi: 18 446 744 073 709 551 615 zrna odnosno 18 biliona merica žita. Kao uspomena na ovaj događaj, kaže legenda, šahovska polja se u Indiji nazivaju „kohtazara“, što znači ambar.
Car se zamislio, jer matematičari su mu rekli da njegove zalihe žita nisu dovoljne, pa da ih ima i sto puta više ne bi bile dovoljne. I napokon je smislio, pozvao je Sisi ben Dahira i rekao mu: Dragi čoveče, ja te ne želim prevariti za nijedno jedino zrno, pa ćeš ti svoju nagradu brojati zajedno s mojim slugama. Čuvši to, Sisi ben Dahiru je postalo neprijatno, i počeo se izvinjavati da ima hitnoga posla jer mu je sestra na drugom kraju zemlje pred porođajem, a muž joj je umro. Na to se car nasmejao i dao mu bogatu nagradu, da širi glas svetom o milostivosti cara Šerama.“
(Napomena – postoji više sličnih varijacija o ovoj legendi)
Jedna od varijacija je da je Sisi ben Dahir igru izmislio kako bi caru Šeramu koji je bio tiranin i mnogo globio narod, pokazao kralju kako se bez naroda ne može vladati, i kako i najslabija figura – pešak može da odluči ishod bitke na 64 polja i donese pobedu.