Ko prezivi - pricace! :D
Darkness.
Ostale smo, kao sto to uvek na kraju biva, same - ona i ja. Sedimo jedna nasuprot druge i gledamo se, zagledamo, odmeravamo... Pitamo se da li jedna drugu isto vidimo kao i pre nesto vise od 10-tak dana, jesmo li se, kako i koliko promenile...
Procenjujem da jesmo, i to poprilicno. Prvo primecujem da nam osmeh nije isti, pogled ga prati u stopu. U njemu ima vise neizvesnosti - predstoji nam unutrasnja borba, hocemo li je biti dostojne... ? Ne moramo da se lazemo, znamo se oduvek. Oduvek pljujemo jedna drugoj u lice sve sto mora da se odboli (videle se ili ne), pa trazimo nacin da uglavimo istine tamo gde smatramo da im je mesto. Svesne da u ovim kolima rikverc ne postoji, suocavamo se sa onim delom sebe koji cemo morati da ubedimo da nas nece svi gledati kao olupinu i da novina u celoj prici nije ta da smo sada roba sa greskom. Nije da sebe manje vrednujemo, ali ego je cudo i opasno ume da narusi samopouzdanje. Pretpostavljam da zato i pisem u mnozini - tako ne osecam da sam sama!
Gledam u novotariju na svome telu i ispitujem je pogledom - na njoj. Lakse je tako. Znam da zvuci kao da sam luda, ali tako sam uspevala - uvek i sve, da dovedem u prihvatljivo stanje. Malo se odaljim, sagledam stvari iz nekog "tudjeg" ugla, i vratim se sebi puna novih pogleda na svet (ne bukvalno; ne igram se ogledalom svaki put kada razmisljam van svog gledista)... Gledam i razmisljam kako i ne izgleda bas toliko strasno, ali i kako jeste strasno to sto jedna nova linija od 20-tak centimetara moze toliko toga promeniti... Pre nego sto se odvazim da prevucem prstom preko nje (na sebi, ne na njoj!), pljujem onoj u ogledalu u lice to da "Ne, NIKADA nece biti nevidljivo! Ne, NIKADA vise sebi neces izgledati dovoljno dobro!"... Prolazi mi kroz glavu da mi je ovo mozda kazna sto toliko forsiram da je bitno ono sto sam iznutra (sad se pokazi, da te vidim - izazov?)... Prolazi svasta...
Iz nekog glupavog zapecka u glavi stize resenje zvano "magareca usluga" ili "linija manjeg otpora" ili kako god... Caura - lek za sve! Eto resenja! Zavuci se u svoj svet i ne dozvoliti nikome da dodirne, da vidi! Ne, da pridje, ikada! "Kako sam pametna!"- prolazi mi kroz glavu, nasmejem se, divim se samoj sebi (ironicno)! Nogom nabijam ideju o tome nazad u cosak iz kojeg je ispuzala... Procena pravca - ludilo! Kada sam ja pa umela da budem izolovana? Jedino sto me je ikada umelo da zaleci iznutra (osim crnog humora) jesu ljudi, dobri ljudi koje sam nekako uvek umela da zadrzim (hvala im sto su me smatrali dovoljno vrednom da ostanu)! Znaci... izolacija - nikako!
Aha! Tu smo! Izazov u svojoj punoj velicini i snazi! Dakle, ko prezivi - pricace (i to sa osmehom, ubedjena sam)!
- JA!
Comments
[removed]
prvi! 😃
lepo napisano - brao domatjice 😃
no regrets!
o7
Poenta cele price je " Nista bez 20-tak centimetara " inace odoste u izolaciju x)
Nisam tako gledala na situaciju, ali mi je zanimljivo tvoje glediste... 😛
I love how your mind works, how you always find the joy! I can imagine how your eyes light up, how quickly you type the reply & your smile. 🙂
Nije dzabe 😃
razbij ogledalo
vis
Da slika ode u kontejner sa sve parcicima? 😃
The path of least resistance, may be the easiest,
but if we always take that path,
then we might never discover all that was inside,
the good & the bad.
We might only ever know what we allowed ourselves to see,
reflected in the mirror.
The paths of the unknown, waiting to be found,
in the infinite oceans that surround us,
are filled with shimmering reflections,
all day & all night.
There we might discover, more than we can ever understand,
but in our hearts we'll know, that we are closer to the truth.
I don't like "an easy way" to do things, there is always something badly wrong in that... 😉
hmmm, I find as I get older...
/cries a little...
I have to take the easy way out more than I'd like to, depending on the situation of course. Sometimes I feel like it's just not worth it to "risk" looking into the ocean.
I really like how you wrote! You should write more often. 🙂
o7
♥ o7
😘
prelepo
Hvala! 🙂
nice tetaSabina o/
Sve dok te podseca i do god mozes da je osetis,dobro je 🙂
Onom ko te voli i kome je stalo do tebe to nista ne znaci.... veruj mi, znam 😘****
Znam ja da sam najveci problem sama sebi napravila u glavi, samo jos i da ga popravim... 🙂
verujem... da najbolje znas... 😘*****
o7
22
o7
o7
o7
votado
vote sub
/me grli Sabinu najjace 😘
😘**
Što rekoše gore... a da probaš da razbiješ ogledalo, a? 🙂
Ona priča o 7 godina nesreće je samo to... priča... 🙂
Iza sebe imam 10-tak razbijenih ogledala i baksuzni ljubavni zivot, tako da nisam kompetentna za izjave o posledicama razbijanja istih... 😃
Ali da se primetiti da si živa i zdrava, znači, samo napred sa razbijanjem ogledala... 😉
P.S. Baksuzni ljubavni život se ne računa u tu "nesreću", to ti takav horoskop... 🙂
A i to što je kao neki "baksuzni ljubavni život" samo je stvar gledanja na to...
Moguće da je baš suprotno inače bi se lako moguće jedno jutro probudila pored "ljubavi svog života" i skapirala, "na kakvog ja krmka majko moja naleteh"... 🙂
Pa, nek' ide zivot! 😛
P.S. Takvu "krmak" pricu imam iza sebe, srecno zavrsenu. Mozda je i to deo horoskopske zavere, a ne osvete ogledala... 😃
Upravo tako... sve je krivica fo horoskopa...
Ogledala, naši izbori ili ne izbori nemaju nikakve veze...
Sve je ruka sudbine kriva! 😉
Naravno!
Cudi me da sama nisam dosla do tog zakljucka... 😛
Od sada cu pametnije - pusticu zivot da bira mene, a ne ja njega... 😃
Ali, izvinite, što se vi brinete kakvi ste u očima drugih ljudi i šta se o vama misli i zna? Kao da je to važno! Važno je koliko čovek ima od života i šta u životu načini od sebe, od svoje sredine i svoga potomstva.
~ Ivo Andrić ~
http://www.erepublik.com/en/article/1-3-misije-2448780/1/20
Bacila ti komentar... 🙂 (ja ih ne jurim)
Samo napred,i glavu gore o7
Hocu! 🙂
pozzzzzzzzzzzzzz